Svaki dan opstajanja te nakazne žvrljotine, svaki dan u kom se taj ožiljak na obrazu Srbije šepuri i smije u lice žrtvama, dan je koji nije smio osvanuti, napisala je na svom Facebook profilu srbijanska dramaturginja Biljana Srbljanović.
Kako je navela, Mladić se njenom bivšem suprugu, kao neutralnom svjedoku historije, pokazao kao “ljudsko dno, kao najcrnji mrak, kao lažov, sjecikesa i prevarant, kao osoba koja ne zavrjeđuje da se naziva čovjekom”.
Samo godinu i dvije kasnije, kako ona ističe, svojim zločinima u Potočarima zauvijek je potvrdio te riječi.
“Takvog čovjeka danas, našaranog na zidu solitera, a u 21. vijeku, i u centru grada, naša policija čuva. Takvog zlikovca danas masa i dalje veliča. Takvo zlo u jedva ljudskom obliku, i danas, neprestano, ponovo nanosi bol i patnju. Takav neljud nam se, zaštićen, smije sa fasade u centru našeg grada – napisala je Srbljanović.
Kako objašnjava, Mladić je na izricanje presude za svoja zlodjela došao obrijan i čist, a to je, prema riječima Srbljanović, bilo upečatljivo “jer je godinama u sud dolazio neopran, smrdljiv i zapušten”.
“Ipak je tog dana osuđen za najveće zločine. I sproveden da, do smrti, piša u zatvorsku kiblu, u nekoj ćeliji negdje, ponižen i prezren. Mural sa njegovim likom je sramota na licu Srbije. Svaki dan opstajanja te nakazne žvrljotine, svaki dan u kom se taj ožiljak na obrazu Srbije šepuri i smije u lice žrtvama, dan je koji nije smio osvanuti.
Prekrečiti nakazu važnije je od svega drugog. Politi zlikovca govnima i ostaviti da se kisele, to bi bio jedini pravedni gest. Sve drugo je nedopustiva, nepodnošljiva sramota, na koju, ako pristanemo, pristali smo na sve”, naglasila je Srbljanović.
Prekrečiti lice zla, zaključuje Srbljanović, najmanje je što moramo učiniti, “zamazati to lice klanjajući se sjenima nevinih žrtava genocida kojim nas je Ratko Mladić zauvijek osramotio”.
(24sata.info / Danas.rs)
