Nije morao Dragan Čović dolaziti na bajramski prijem kod reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovine Husein-ef. Kavazovića. Svoju kandidatkinju za članicu Predsjedništva, Darijanu Filipović, nije trebao dovoditi.
Za Čovićeve posjete vjerskom vrhu Bošnjaka je i prekasno i prerano.
Čestitavši ramazanski Bajram nakon godina blagdanskog ignoriranja – sve obuzet i zauzet strateškom saradnjom s Miloradom Dodikom – lider najveće hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini počeo se ponašati onako kako mu je prije nekoliko godina savjetovao lider najveće bošnjačke stranke Bakir Izetbegović.
Čović pokazuje kurtoaznu dobru volju. To je dirljivo i konstruktivno na ljudskom i društvenom nivou, ali na političkom – besplodno.
Kada se Čović krajem marta susreo s reisom Kavazovićem, kazao sam u jednoj emisiji da takvo što treba pozdraviti i pratiti da li je to zaista pokušaj da se iznađe novi krak bošnjačko-hrvatskih političkih odnosa.
U međuvremenu, u političkim odnosima, Dragan Čović nastavio je po starom destruktivnom običaju. Najsvježiji i najteži primjer jeste odluka njegovog kadra na čelu Ministarstva sigurnosti, da protivno bošnjačkoj volji, na pravno sumnjiv način, otvori privremeni granični prijelaz u Bosanskoj Gradišci. O tome šta takav čin potiranja bošnjačke konstitutivne volje znači i kratkoročno i dugoročno, govorili smo u podcastu portala !Odgovor kolega Haris Imamović i ja.
Nadalje, mandat krajem godine ističe i reisul-ulemi Kavazoviću, tako da Čovićev pokušaj „relaksacije“ – kako vole reći sarajevski politički akteri od Elmedina Konakovića do Edhema Bičakčića – dolazi i prekasno i prerano.
Ukratko, kako je primijetio kolega Imamović, i Darijana Filipović i njezin hercegovački protukandidat Zdenko Lučić „bit će pometeni“ jer će dobar dio Bošnjaka glasati za kandidata Demokratske fronte Slavena Kovačevića.
Kovačeviće šanse zaista rastu sa svakim Čovićevim potezom kojim antagonizira Bošnjake. Štaviše, rastu i Lučićeve šanse, kojem bi jedan dio isprovociranog bošnjačkog glasačkog tijela mogao pokloniti glasove, ako ne iz glasačkog inata a ono iz neke taktičke procjene da će biti lakše poslovati s generalom HVO-a nego s Dodikovim hrvatskim poslušnicima.
Čović bi se, dakle, krajem godine mogao naći u nezahvalnoj poziciji drugorazrednog hrvatskog političkog predstavnika. Ako Petorka i njezin kandidat, ili pak Slaven Kovačević, zasjednu u Predsjedništvo, Čović ne može nastupati – poslužimo se njegovim omiljenim pridjevom – kao legitimni predstavnik Hrvata.
Stoga je, svima, najbolje, da sačekaju, recimo, januar 2027, pa da se onda obilazimo, posjećujemo i relaksiramo. U, po svemu sudeći, drugačijem omjeru političkih snaga.
Svakako, do željene relaksacije proći će još mnogo bajrama i božića, a od prigodnih prijema u sjedištima vrhova vjerskih zajednica, mnogo će biti važniji susreti i razgovori vrhova političkih stranaka, piše Odgovor.ba.
(24sata.info)