Nesvakidašnja priča dolazi iz Belgije, tačnije iz Genta gdje je 55-godišnji Kurt Hillaert ispričao kako je ostao bez kombija koji renta, ali i kako ga je pronašao i vratio – u Sarajevu.
U svojoj ispovijesti za belgijski Hln.be, Kurt je otkrio kako je prevaren, ali i kako je izgledala nimalo naivna “sarajevska avantura”. Kako kaže, policija mu je okrenula leđa, pa je morao rizikovati život sastajući se sa pripadnicima sarajevske automafije.
Kako je počelo
Kurtova ispovijest zvuči kao loš triler i počinje u ruralnom Sint-Kruis-Winkelu, gdje putem stranice verhuurminibus.be iznajmljuje prikolice za konje i minibuseve.
“Petog maja 2025. došao je muškarac stranog porijekla da iznajmi minibus. Rekao je da sa suprugom i djecom želi posjetiti baku koja je bila hospitalizovana u Njemačkoj. Zvučalo je uvjerljivo. Napravio sam kopiju njegovog pasoša, sredio papire i vozilo je preuzeo sa suprugom i djecom. Ništa sumnjivo”, započeo je Hillaert, koji je nakon sedam dana dobio poziv od iste osobe.
“Nazvao je i rekao da želi produžiti najam za još jednu sedmicu. Nema problema. Na trackeru sam vidio da se vozilo zaista kretalo po Antwerpenu i Ruhru. Čak i na dan kada je trebalo biti vraćeno, 16. maja, nazvao je da će kasniti sat vremena. Ali sat kasnije — nikoga nije bilo. Kada sam pokušao provjeriti trackere, a bila su dva u vozilu, bili su isključeni. Odmah sam otišao u Antwerpen, na adresu tog čovjeka. Ispostavilo se da adresa ne postoji. Zatim sam u Berchem, u najbližu policijsku stanicu, podnio prijavu zbog krađe…”
Policija mu nije pomogla
“U subotu sam otišao u Ford da pitam mogu li ponovo aktivirati ugrađeni tracker. Mogli su, ali im je bila potrebna saglasnost policije. Otišao sam u policijsku stanicu u Zelzateu, najbližu mom domu. I tu je počeo problem. Nisu mogli pomoći jer sam prijavu podnio u Antwerpenu i nisu imali uvid u taj zapisnik. Kako to? Vratio sam se biciklom u Berchem. Tamo su mi rekli da je predmet proslijeđen tužilaštvu u Gentu. Ponovo biciklom do suda u Gentu — ali ni tamo nisu mogli pomoći. Rekli su da je predmet u Antwerpenu. Na kraju sam otišao u policiju u Ekkergemu i ponovo podnio prijavu. Ali ni tamo nisu mogli pomoći jer nisu imali uvid u zapisnik iz Antwerpena. A jedino što sam želio jeste da Fordov formular bude potpisan kako bi mogli ponovo aktivirati tracker…”
Kurt je potom angažovao advokata, pa se obratio istražnom sudiji, mada mu ni to nije pomoglo.
Javilo mu se 17 žrtava
U međuvremenu je preko Facebooka stupio u kontakt sa još 17 oštećenih iz Holandije i Flandrije, koji su svi bili žrtve istog čovjeka. Preko te grupe su došli i do njegovog bivšeg svekra, Nijemca, koji im je dao njegov pravi identitet i adresu. Ponovo je otišao u policiju sa tim informacijama, ali su mu rekli da ništa ne mogu učiniti i da on ne smije sam provoditi istragu: “Poludio sam”, rekao je Kurt.
Signal iz Sarajeva
Početkom augusta tracker u minibusu je, slučajno, ponovo aktiviran.
“Dobio sam snimke iz autopraonice u Bosni”, kaže Kurt, koji kaže da je ponovo otišao u policiju, ali su ga opet odbili, rekavši da će slučaj biti proslijeđen Interpolu i da to traje nekoliko dana. Ali tada bi već bilo kasno…
Zato je donio odluku: iste večeri je kupio avionsku kartu za Sarajevo, zajedno sa jednim poznanikom iz Bosne, čiji nećak radi u policiji u Sarajevu.
On ih je dočekao, ali je tražio 1.000 eura jer nije dobio nikakve informacije od belgijske policije i radio je u Kurtovo ime. Rekao je da se vozilo nalazi kod jedne od najvećih mafijaških grupa u zemlji, gdje je bilo oko 500 ukradenih vozila.
Plan je bio jednostavan: tiho otići tamo, uzeti minibus i vratiti se. Ali nije sve išlo tako.
Susret sa mafijašima
Kurt je, kako kaže, doživio najveći strah u životu — susret s četiri sarajevska mafijaša.
“Četiri tipa kao iz teretane, pravi gangsteri. Ne znam zašto su mi na kraju vratili vozilo. Da li su mislili da sam policija? Interpol? U početku nisu htjeli priznati da je vozilo moje, jer broj šasije nije odgovarao i imalo je švicarske tablice. Ali imao sam rezervni ključ i on je radio. To je bilo teško osporiti”, kaže Kurt.
Tražili su 10.000 eura. Odbio je.
“Uplašio sam se, ali sam bio otišao predaleko. Nisam htio otići bez svog vozila”.
Na kraju su se dogovorili za 1.000 eura i obećanje da će u Belgiji obustaviti istragu.
“Mogao sam otići… ali zapravo sam se vraćao u Belgiju sa vozilom koje je tehnički bilo ilegalno. Da su me zaustavili, završio bih u zatvoru. I mogao sam poginuti.”
Najviše bijesan na policiju
Njegova najveća frustracija je što mu niko nije pomogao — ni policija ni pravosuđe.
“Četiri mjeseca kasnije, kada sam već bio kući sa vozilom, zvali su me iz kabineta istražnog sudije i pitali šta da rade s dokumentom iz Forda. To je ismijavanje ljudi”, kaže Kurt, kojeg su razočarali i u osiguranju:
“Imao sam punu kasko polisu, skupu. Ali odbijaju pokriće. Vozilo je bilo iznajmljeno, pa to ne smatraju krađom nego otuđenjem. Plaćen sam za repatrijaciju vozila, ali sam ga sam morao vratiti iz Bosne. Štetu — veliku udubinu i ogrebotine — također ne žele pokriti. Sramota.”
Policija u Gentu potvrdila je da je Kurt htio podnijeti prijavu, ali to nije bilo moguće jer je već postojala prijava u Antwerpenu. Također su potvrdili da policijske uprave nemaju uvid u zapisnike drugih zona, ali da se radi na promjenama u budućnosti.
Kurt i dalje ne razumije kako je moguće da se ne reaguje čak i kada su poznati imena i lokacija.
“Ti kriminalci znaju da belgijska policija ne reaguje na ovakve krađe. Zato sam tako brzo našao 17 drugih žrtava iste osobe. Ovo se mora drugačije rješavati”, zaključio je Belgijanac za Hln.be, prenose Vijesti.ba.
(24sata.info)