Hodanje na prstima je prilično uobičajeno kod djece. Međutim, postavlja se pitanje kada je to potpuno normalno, a kada može ukazivati na potencijalni problem.
Prvi koraci djeteta su izuzetno radostan trenutak za roditelje. Roditelji s nestrpljenjem iščekuju prve korake svog djeteta, jer je hodanje jedan od ključnih pokazatelja zdravog i normalnog razvoja.
Međutim, ponekad se desi da dijete hoda kao balerina na prstima. To roditeljima u početku može izgledati simpatično, ali ih kasnije može i zabrinuti. Da li je to normalno ili treba potražiti stručnu pomoć?
Postoji nekoliko razloga zašto dijete hoda na prstima, ali najčešće je to prirodan dio procesa učenja hodanja. Mala djeca mogu hodati na ovaj način do kraja druge godine. Ako to rade povremeno, a zatim normalno stupe na tlo i normalno hodaju, obično nema razloga za brigu. Međutim, ako hodanje na prstima postane dominantan način hodanja i dijete ne usavrši pravilan hod cijelim stopalom, preporučuje se da se konsultujete pedijatra.
Kao što smo već pisali, hodanje na prstima je obično normalan dio djetetovog razvoja i na kraju će nestati. Međutim, u nekim slučajevima može biti i simptom ozbiljnijeg problema.
Ako dijete predugo ili stalno hoda na prstima, treba imati na umu da to može ukazivati na razvojne anomalije, autizam, bolesti mišića i kostiju. Važno je znati da hodanje na prstima obično nije jedini simptom problema, već je često povezano s drugim simptomima.
Hod na prstima može ukazivati i na probleme s Ahilovom tetivom, abnormalnu strukturu kostiju ili slabost mišića. Osim toga, preosjetljivost može uzrokovati i hodanje djeteta na prstima, što je uobičajeno kod autizma, a može uzrokovati i probleme s govorom, izolacijom i socijalizacijom.
Roditelji mogu podržavati svoju djecu od početka, ali ih ne bi trebali prisiljavati da što prije prohodaju, jer je to prirodan proces. Korištenje hodalica ili drugih pomagala dok uče hodati se ne preporučuje. Dobro je da dijete ima priliku hodati boso, pa se preporučuje povremeno izuvati cipele i čarape i pustiti ih da hodaju po različitim površinama.
Ako hodanje na prstima ne prestaje i nakon druge godine života, preporučljivo je konsultovati specijalistu. U nekim slučajevima su neophodni neurološki testovi kako bi se isključili mogući poremećaji ili zdravstveni problemi, a ponekad djetetu mogu biti potrebne ortopedske cipele.
Važno je zapamtiti da hodanje na prstima samo po sebi obično nije znak ozbiljnog poremećaja, ali budite svjesni ako su prisutni i drugi simptomi, poput psihomotornih smetnji, preosjetljivosti na određene podražaje ili problema sa socijalizacijom. Ako preduzmete mjere na vrijeme, vjerovatnoća poboljšanja bit će veća.
(24sata.info)