Kebab je jedno od omiljenih jela brze hrane širom Evrope, ali istraživanja provedena posljednjih godina pokazuju da ono što piše na deklaraciji ne mora uvijek odgovarati onome što se zaista nalazi u mesu.
Jedno od zanimljivijih istraživanja proveli su 2022. godine naučnici sa Univerziteta za okolišne i biološke nauke u Wrocławu u Poljskoj.
Analizirali su ukupno 35 uzoraka kebaba i mesnih proizvoda kupljenih u restoranima i objektima brze hrane. Četiri uzorka nabavljena su u Njemačkoj, dok je preostalih 31 uzorak prikupljen u Poljskoj, piše Klik.hr.
Kako bi utvrdili koje se vrste mesa zaista nalaze u proizvodima, naučnici su koristili PCR metodu genetske analize. Tražili su DNK četiri životinjske vrste – ovce, piletine, govedine i svinje.
Rezultati su pokazali da deklaracija u značajnom broju slučajeva nije odgovarala stvarnom sastavu proizvoda.
Samo 28 posto analiziranih proizvoda sadržavalo je isključivo onu vrstu mesa koja je bila navedena na deklaraciji.
Istovremeno, DNK drugih životinjskih vrsta pronađena je u čak 60 posto uzoraka, bilo kao zamjena za deklarisano meso ili kao dodatak.
Osim različitih vrsta mesa, u brojnim uzorcima pronađene su i značajne količine loja, soje i soli.
Janjetina nije uvijek bila janjetina
Posebno zanimljivi bili su rezultati analize proizvoda koji su se prodavali ili reklamirali kao janjeći kebabi i mesni proizvodi.
Janjetina se često navodi kao jedan od sastojaka takvih proizvoda, ali su naučnici u nekoliko slučajeva umjesto nje pronašli piletinu, iako ona nije bila navedena u deklarisanom sastavu.
Neki proizvodi reklamirani kao janjeći sadržavali su piletinu ili govedinu, dok u pojedinim uzorcima janjetine uopće nije bilo.
Još problematičniji bili su rezultati analize tri uzorka janjećih kebaba u kojima je pronađena svinjetina.
Takav nalaz posebno je značajan za osobe koje svinjetinu ne konzumiraju iz vjerskih ili kulturnih razloga. Ako je proizvod označen kao janjeći, potrošač opravdano očekuje da u njemu nema neprijavljene svinjetine.
Pileći proizvodi prošli nešto bolje
Situacija je bila nešto povoljnija kada je riječ o pilećim proizvodima.
Većina analiziranih uzoraka odgovarala je deklarisanom sastavu, uz jednu iznimku. U tom uzorku, osim piletine, pronađena je i govedina.
Istraživanje, dakle, nije pokazalo da je svaki proizvod bio pogrešno označen, već da su odstupanja u pojedinim kategorijama bila dovoljno značajna da opravdaju dodatnu pažnju.
Slični problemi pronađeni i u Velikoj Britaniji
Rezultate poljskog istraživanja ne treba automatski proširivati na cijelu Evropu. Uzorci su prikupljeni samo u Poljskoj i Njemačkoj, pa se na osnovu njih ne može zaključiti da svi proizvođači ili ugostiteljski objekti u drugim evropskim zemljama imaju isti problem.
Međutim, slična odstupanja ranije su zabilježena i u Velikoj Britaniji.
Tamo su 2009. godine analizirana 494 uzorka kebaba i drugih mesnih proizvoda, prikupljena na 76 različitih područja.
Rezultati su pokazali da je 40 posto analiziranih proizvoda bilo netačno označeno, dok je u 35 posto proizvoda pronađeno meso životinjskih vrsta koje uopće nije bilo navedeno među sastojcima.
Posebno zabrinjava podatak da je šest analiziranih kebaba sadržavalo svinjetinu koja nije bila navedena na deklaraciji.
Neki kebabi imali gotovo 2.000 kalorija
Pogrešno označavanje mesa nije jedini problem na koji su istraživanja ukazala.
Britanska analiza pokazala je i koliko nutritivno može biti težak jedan takav obrok.
Neki od analiziranih kebaba sadržavali su čak 1.990 kalorija.
Još izraženije bile su vrijednosti zasićenih masti i soli.
U pojedinim uzorcima pronađeno je čak 346 posto preporučene dnevne količine zasićenih masti, dok je količina soli dosezala 277 posto preporučenog dnevnog unosa.
Drugim riječima, jedan veliki kebab, zavisno od veličine i sastava, može predstavljati izuzetno velik dio ukupnog dnevnog unosa energije, soli i zasićenih masti.
Nije problem samo ono šta piše na deklaraciji
Pitanje kebaba ne svodi se samo na to odgovara li navedena vrsta mesa stvarnom sadržaju.
Proizvodi iz restorana i objekata brze hrane mogu sadržavati velike količine masti, soli i kalorija, a tokom proizvodnje mogu se koristiti i različiti aditivi i konzervansi.
Važan je i način pripreme.
Meso koje se peče na velikom ražnju tokom posluživanja se postepeno peče, a određeni dijelovi mogu biti i podgrijavani. Ako se mesom ne rukuje na odgovarajući način i ne poštuju pravila sigurnosti hrane, postoji mogućnost bakterijske kontaminacije.
To, naravno, ne znači da je svaki kebab zdravstveno rizičan niti da su svi ugostitelji nemarni. Ipak, način čuvanja, pripreme i posluživanja mesa važan je dio sigurnosti hrane.
Treba li potpuno izbjegavati kebab?
Ne nužno.
Istraživanja iz Poljske, Njemačke i Velike Britanije ne dokazuju da su svi kebabi i mesni proizvodi problematični. Ono što pokazuju jeste da u određenim slučajevima može postojati značajna razlika između deklarisanog i stvarnog sastava proizvoda.
Za potrošače to znači da vrijedi obratiti pažnju na kvalitet i porijeklo hrane, način pripreme te učestalost konzumiranja.
Kebab može biti povremeni obrok, ali podaci o količini kalorija, soli i zasićenih masti pokazuju zašto nije idealno da takva hrana bude svakodnevni dio ishrane.
A kada je riječ o deklarisanom sastavu, rezultati istraživanja predstavljaju podsjetnik da ono što piše na etiketi nije uvijek dovoljno da bismo znali šta se zaista nalazi u proizvodu.
(24sata.info)