Skandal uoči Skupštine Aluminija: Pokušava li se “na slijepo” legalizirati nestanak imovine vrijedne 38 milijuna KM
3 kolovoza, 2026
Zakazana je redovita Skupština Aluminija d.d. Mostar za utorak, 04. kolovoza 2026. godine, s početkom u 12:00 sati, u prostorijama Kabirijeve upravne zgrade koju je Aluminij unajmio.
Ova Skupština, kako stvari stoje, neće biti obična tehnička procedura. Dokumenti u posjedu našeg medija – Izvještaj vanjskog revizora ZUKO d.o.o., Izvješće Odbora za reviziju za 2025. godinu i Izvješće Uprave – otkrivaju pokušaj da se na ovoj sjednici legalizira i institucionalizira kriminal vrijedan 38 milijuna KM (točnije, više desetina milijuna maraka, s obzirom na to da procjena umanjenja iznosi preko 38 milijuna KM samo za dugotrajnu imovinu, dok su ukupni gubici daleko veći).
Naime, pod osnovanom sumnjom da je dio imovine Aluminija nestao, ukraden ili uništen, Uprava i Nadzorni odbor žele da Skupština donese odluku o njezinom knjigovodstvenom otpisu – umanjenju vrijednosti. Cilj je jasan: svoju odgovornost i potencijalnu kaznenu progoni “podmetnuti” pod odluku Skupštine, kako bi se oni amnestirali od odgovornosti.
Što se točno događa? – Kronološki pregled
1. Računovodstvena “tempirana bomba” – zašto se čekalo dvije godine?
Još tijekom 2024. godine Aluminij je angažirao ovlaštenog procjenitelja koji je izradio Nalaz o procjeni umanjenja vrijednosti imovine. Taj je nalaz, kako navodi Odbor za reviziju, pokazao da je potrebno izvršiti umanjenje vrijednosti imovine u iznosu od čak 38.325.785 KM (od čega se 13,2 milijuna odnosi na nekretnine, a 25,07 milijuna na opremu).
Ali – ključni problem je jasan: iako je procjena izrađena 2024. godine, Uprava je odbila ili “zaboravila” njezine učinke knjižiti u financijske izvještaje za tu 2024. godinu, što je njezina zakonska obveza.
Pitanje koje se nameće: Zašto se čekalo više od dvije godine da se učinci procjene pokušaju provesti tek na Skupštini 2026.? Odgovor je jednostavan – da se stvori vremenski jaz i da se odgovornost prebaci na druge.
2. Vlasnici glasaju “na slijepo” – dokumentacija nedostaje- upozorenje za obe Vlade
Ono što dodatno produbljuje sumnju jest činjenica da Skupštini nije dostavljena dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi o kojoj se konkretnoj imovini radi, koliki je iznos po pojedinim nekretninama, postrojenjima i opremi te koje su metode procjene korištene.Na skupštinu nije dostavljena ta procjena vještaka.
Odbor za reviziju navodi da nije izvršeno strukturirano pridruživanje učinaka procjene pojedinim analitičkim stavkama. Drugim riječima, vlasnici (predstavnici obje Vlade) ne znaju za što zapravo glasaju! Dostavljena im je samo odluka – ali ne i temeljni elaborat. To je protivno svim načelima transparentnosti i dobre korporativne prakse.
Nećemo se lagati to je podmetanje za legalizaciju kriminala.
3. Nestala, uništena i ukradena imovina – što se knjiži?
Postoji ozbiljna i osnovana sumnja da su u predloženom umanjenju obuhvaćene upravo one stavke koje su tijekom prethodnih godina nestale, otuđene ili uništene. Na to upozorava i vanjski revizor, koji navodi da nije mogao potvrditi postojanje velikog dijela imovine.
Godinama se upozorava na neprovedene inventure, krivotvorene inventure i manjkove.
KORUPCIJSKI TEMELJI PROPADANJA ALUMINIJA
1. POGODOVANJE KABIRIJU – 4000 TONA ANODA
Već 2021. godine Uprava i Nadzorni odbor Aluminija počinili su nesvakidašnji potez koji je omogućio ogromnu zaradu najmoprimcu. Kabiriju je darovano 4000 tona Anoda po cijeni 10 puta nižoj od knjigovodstvene Na temelju ove količine, Kabiri je, prema dostupnim informacijama, zaradio nekoliko milijuna američkih dolara, dovoljno da novcem od imovine Aluminija pokupuje i političare, Premijere, ministe i one koji vode i nadziru Aluminij. Ovdje nije riječ o poslovnoj grešci – riječ je o svjesnom i planiranom otuđivanju imovine društva u korist treće osobe, bez ikakve koristi za Aluminij i njegove vlasnike.
2. GLASINE O “CRNOM PLATNOM SPISKU” – LOGIČNO OBRAZLOŽENJE NESAVJESNOSTI
Godinama kruže glasine i informacije kako su direktor Daniel Bukovac, kao i članovi Nadzornog odbora, na “crnom platnom spisku” Kabirija. Drugim riječima, postoji osnovana sumnja da primaju nezakonite naknade od najmoprimca kako bi provodili politiku koja ide na štetu Aluminija.
Iako se radi o glasinama, tolika količina nesavjesnosti u poslovanju i vođenju poduzeća – kontinuirano donošenje odluka štetnih po Aluminij – sa logične strane ima uporište opravdanja samo uzimajući u obzir situaciju da su te činjenice istinite.
Drugim riječima, racionalan čovjek ne može objasniti zašto bi direktor i Nadzorni odbor sustavno uništavali tvrtku u kojoj su na čelu, osim ako iza toga ne stoji osobni interes – novac na crno, usluge, položaji ili druge koristi od najmoprimca.
3. DANIJEL BUKOVAC PODRŽAVA NAJAM UNATOČ 215 MILIJUNA KM GUBITAKA IZNAD VISINE KAPITALA
Ono što je posebno zapanjujuće jest činjenica da u službenim izvješćima Uprave direktor Daniel Bukovac ne krije svoj stav.
Naime, u Izvješću o poslovanju za 2025. godinu, na samom kraju, stoji rečenica kojom Bukovac javno podržava model najma i poslovnu suradnju s Kabirijem, tvrdeći da taj model donosi dobrobit Federaciji Bosne i Hercegovine i Aluminiju d.d. zbog zapošljavanja.
Ali – zanemaruje se ogromna istina:
U vremenu najma, Aluminij je ostvario oko 90 milijuna KM gubitaka.
Akumulirani gubitak iznad visine kapitala dosegnuo je 215 milijuna KM.
Ukupne obveze premašuju 449 milijuna KM.
–Svi transakcijski računi su blokirani, a poslovanje se odvija putem posebnog računa u postupku financijske konsolidacije- mada konsolidacije nema, jer Aluminij nema ni djelatnosti a ni imovine kojom upravlja- sve je u rukama Kabirija.
Unatoč ovim katastrofalnim brojkama, Bukovac u svom izvješću nastavlja hvaliti najam i tvrditi kako je to dobro za Federaciju i Aluminij, ignorirajući stotine milijuna KM štete koje je taj isti najam nanio poduzeću čiji je on direktor.
To nije samo nesavjesnost – to je svjesno vođenje politike koja uništava Aluminij, a s ciljem pogodovanja najmoprimcu.
4. ZAKLJUČAK: SPECIJALNA FINANCIJSKO-KORUPTIVNA OPERACIJA
Sve navedeno upućuje na jedan zastrašujući zaključak.
Uprava, na čelu s direktorom Danielom Bukovcem, i Nadzorni odbor, pod predsjedanjem Zdenka Klepića, provode specijalnu financijsko-koruptivnu operaciju sustavnog uništenja Aluminija d.d. Mostar, s jasnim ciljem pogodovanja Kabiriju i njegovim tvrtkama.
Na sjednici Skupštine zakazanoj za 04. kolovoza 2026. godine, ista ta Uprava i Nadzorni odbor žele vlasnicima – Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Republike Hrvatske – “podmetnuti” odluku o legaliziranju knjigovodstvenog otpisa uništene, nestale i otuđene imovine.
Ključni problem je sljedeći: Skupštini nije dostavljen nikakav elaborat, nikakva dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi koja se konkretna imovina umanjuje, gdje se ta imovina nalazi, postoji li ona uopće u poduzeću ili je nestala, otuđena ili uništena te tko je odgovoran za njezin nestanak.
Vlasnici, dakle predstavnici dviju Vlada, nemaju apsolutno nikakvu informaciju o tome što zapravo potpisuju. Dostavljena im je samo odluka – apstraktna, nepotkrijepljena dokazima, bez popisa imovine, bez obrazloženja, bez ijednog podatka o tome radi li se o nekretninama, opremi, postrojenjima ili nečemu što je odavno nestalo.
A ono što se od njih traži jest sljedeće: usvojite ovo umanjenje, pozivajući se na MRS 36, i time pokrijte Danijela Bukovca i Zdenka Klepića za desetine milijuna KM nestale i uništene imovine. Recite da je sve u redu, da je postupak zakonit, da su njihovo nesavjesno postupanje i odgovornost za kaznena djela pokriveni.
Jer, bez ove odluke, Uprava i Nadzorni odbor ostaju izloženi kaznenim prijavama zbog nesavjesnog postupanja u službi, građanskim tužbama za naknadu štete te odgovornosti za nestanak imovine vrijedne desetke milijuna maraka. Ovom odlukom, međutim, sav teret odgovornosti prebacuje se na Skupštinu, koja će, glasajući za umanjenje, dati legitimitet tvrdnji da je sve provedeno u skladu s propisima.
Time se stvara pravni štit iza kojeg će se odgovorni skrivati, dok će nestala, otuđena i uništena imovina zauvijek nestati iz bilance – ali ne i iz stvarnosti. Jer, ne može se računovodstvenim knjiženjem otpisati kazneno djelo. Ne može se odlukom Skupštine amnestirati odgovornost za otuđivanje državne imovine.
Ono što se danas nudi vlasnicima nije računovodstveno usklađenje – to je ponuda da postanu sudionici u prikrivanju kaznenih djela, da svojim glasom potvrde da je sve u redu, iako sve ukazuje na suprotno. I zato je odgovor na ovakvu ponudu samo jedan – NE. Ne glasati za umanjenje dok se ne utvrdi što se doista dogodilo s imovinom Aluminija. Ne sudjelovati u pokušaju legalizacije kriminala. Ne dati svoj pečat na nestanak desetaka milijuna maraka državnog kapitala.
Jer, povijest neće pamtiti one koji su danas digli ruku za ovu odluku. Pamtit će one koji su imali hrabrosti reći NE i zahtijevati istinu.
Ovdje nije riječ o lošem menadžmentu, tržišnim neprilikama ili slučajnim greškama. Riječ je o sustavnom i planiranom isisavanju imovine iz Aluminija, pri čemu se:
-Imovina daje u najam po ispod tržišnih cijena (vinogradi i vinarija za 1.250 KM mjesečno).
Molimo da posebnu pozornost čitatelji a institucije obrate na sljedeće: Odbor za reviziju u svom izvješću otkriva šokantne podatke. Aluminij je dao u najam vinogradelokacije: “Kamen Dent” i “Vrt” s cca 30.000 loza, objekt Vinarije sa svom opremom i pripadajućom infrastrukturom – dakle, više desetaka hektara zemljišta i multimilijunsku vrijednost restorana i vinarije.
Sve ovo iznajmljeno je Marku Laci tj njegovoj firmi za mizernih 1.250 KM mjesečno – cijenu koja odgovara najmu garažnog mjesta, a ne vrijednoj imovini od više desetina milijuna maraka.
Posebno zabrinjava činjenica da je u partnerstvu s Markom Lacom bliska rodbinska osoba direktora Danijela Bukovca, koja danas raspolaže sa tom imovinom Aluminija daleko ispod tržišnih uvjeta. Ovo nije samo korupcija – ovo je organizirano uništavanje strateške državne imovine.
Ako Skupština 04.08.2026 donese odluku o umanjenju imovine za 38 mil KM, posljedice su katastrofalne: računovodstveno će se “zatvoriti” slučaj, a da se prethodno nikada nije utvrdilo tko je odgovoran, kada je šteta nastala i postoji li kazneno djelo.
Time bi se odgovornost s Uprave i Nadzornog odbora prebacila na Skupštinu, odnosno vlasnike. Oni bi, glasajući “ZA”, postali svojevrsni jamci da je sve u redu, iako je sve sumnjivo.
4. Nezakonitost retroaktivnog knjiženja
Prema računovodstvenim standardima (MRS 36), ako je procjena izrađena i pokazala je umanjenje, njezini učinci moraju biti evidentirani u financijskim izvještajima za tu godinu – dakle u 2024., a ne retroaktivno dvije godine kasnije.
Ono što se sada pokušava jest retroaktivno knjiženje umanjenja, što nije samo računovodstveni prekršaj, već otvara prostor za prikrivanje počinjenih kaznenih djela. Jer, da su učinci knjiženi na vrijeme, možda bi pravovremeno bile pokrenute i istrage o odgovornima.
Ovakvim kašnjenjem, svaka istraga postaje teža, a dokazi sve manje dostupni.
Uprava i Nadzorni odbor žele “amnestiju”
Sve navedeno upućuje na jasan zaključak: Uprava (direktor Daniel Bukovac) i Nadzorni odbor, svjesni ogromnih gubitaka i sumnji u počinjenje kaznenih djela, ne žele snositi osobnu odgovornost.
Stoga su pripremili odluke koje na Skupštinu stavljaju teret donošenja sudbonosnih odluka o imovini, čime bi sebe zaštitili od kaznenih progona i sudskih postupaka.
Umjesto da se bave utvrđivanjem odgovornosti i potragom za nestalim vrijednostima, oni pokušavaju sve “zamesti pod tepih” kroz formalno usvajanje odluka od strane Skupštine.
Javnost i institucije moraju reagirati
Mediji i institucionalni organi moraju biti upoznati s ovim pokušajem institucionalizacije kriminala. Skupština Aluminija 4. kolovoza nije samo sjednica dioničara – to je sudbonosan dan za odgovornost za desetine milijuna maraka državne imovine.
Ako odluke budu usvojene, povijest neće pamtiti one koji su glasali za njih, nego one koji su dopustili da se nestala, ukradena i uništena imovina jednostavno “knjižno otpiše”.
Stoga se predstavnici Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske, pred kojima će se u utorak, 04. kolovoza 2026. godine, naći ove sporne odluke, pozivaju na priziv savjesti i zakonitosti te se od njih očekuje da glasaju protiv, odnosno da donošenje istih odgode dok se sve okolnosti ne utvrde u punom skladu sa zakonom, piše OTPOR.Media.
(24sata.info)