Srbija je sinoć održala lekciju iz demokratije svim državama u okruženju. Mladi ljudi, studenti, oni koji su mjesecima pokazivali da se ne mire s nepravdom, korupcijom i bahatošću vlasti, dočekali su izborni rezultat koji im otvara vrata novog političkog razdoblja. Dogodilo se ono što su mnogi priželjkivali, a malo ko očekivao. Aleksandar Vučić priznao je poraz.
Ipak, sinoć nije kraj puta za naše kompije. Srbija se tek nalazi na početku. Pred njom je prilika da krene strelovito prema boljoj budućnosti, ali samo ako razumije da se politička pobjeda ne mjeri isključivo brojem osvojenih glasova i mandata. Pobjeda se mjeri onim što će uslijediti nakon nje.
Ma koliko se to na prvi pogled činilo neobičnim, najveća pobjeda nije sama činjenica da su poraženi Vučić i SNS, odnosno ideologija bahate, korumpirane i kriminalizirane politike. Vlasti koja je, uz sve ostalo, na studentskim protestima koristila siluprema mladim ljudima, vlasti koju su pratile optužbe, ali i dokazi, o vezama s kriminalnim strukturama, dok su institucije sve češće djelovale kao produžena ruka vladajuće stranke i instrument u rukama mafije.
Sve je to važno. Ali prava pobjeda krije se iza svega toga.
Nije pobijeđen samo Vučić, nego i politika stranačke podobnosti
Srbija ima šansu da izađe iz političkog podzemlja i oslobodi se vlasti partiokratije. To je ona vrsta političkog sistema u kojem stranke ne služe građanima, nego građani postaju taoci stranaka. U kojem je stranačka pripadnost važnija od znanja, poslušnost važnija od sposobnosti, a politička podobnost važnija od rezultata. U kojem se javne institucije doživljavaju kao stranački plijen, a radno mjesto kao nagrada za lojalnost.
Upravo je to rak-rana brojnih društava u našem okruženju. I srbijanskog, ali i našeg.
Zato bi bilo pogrešno sinoćnju pobjedu posmatrati samo kao poraz jednog čovjeka i jedne političke stranke. Mnogo je važnije hoće li ova nova Srbija uspjeti pronaći snage da promijeni način na koji se upravlja državom, kako se biraju ljudi na odgovorne funkcije i kome javne institucije zapravo služe.
Možda mi, u BiH, nemamo Vučića, ali imamo mnoge probleme koje su do sinoć imali i građani Srbije. Imamo stranačko zapošljavanje, nepotizam, političko upravljanje javnim preduzećima i ustanovama, institucije koje često više vode računa o interesima političkih pokrovitelja nego o potrebama građana. Imamo ljude koji godinama čekaju priliku da pokažu svoje znanje, dok se vrata otvaraju onima koji imaju pravu stranačku vezu.
Zvuči poznato?
Upravo zato ne bismo trebali sinoćnju pobjedu posmatrati s visine niti se tješiti da su naši problemi drugačiji ili manji. Nisu. Razlika je u tome što su građani Srbije, predvođeni studentima, uspjeli političko nezadovoljstvo pretvoriti u izbornu pobjedu i otvoriti prostor za promjene.
Sada imaju priliku da ono što su proklamovali pretoče u stvarnost.
Srbija danas ima šansu da dobije vladu koja će zaista biti sastavljena od eksperata i stručnjaka, a ne od stranačkih poslušnika. Vladu koja neće biti zbir političkih interesa i dogovora iza zatvorenih vrata, nego tim ljudi koji znaju šta treba raditi i koji će za svoj rad odgovarati građanima.
Takva vlada trebala bi otvoriti proces demokratizacije cijelog društva. Učiniti Srbiju zemljom jednakih šansi, u kojoj će mladi ljudi moći planirati budućnost bez osjećaja da moraju imati partijsku knjižicu, rođaka na funkciji ili nekoga ko će ih preporučiti. Zemljom u kojoj će javna uprava konačno cijeniti izvrsnost, stručnost i rezultate, a ne stranačku podobnost i nepotizam.
To bi bila prava promjena. Ne samo smjena vlasti nego promjena sistema vrijednosti.
Učimo od drugih i mijenjajmo sebe
Šta mi možemo učiniti? Prije svega, možemo čestitati komšijama. Možemo priznati da su napravili važan demokratski iskorak i poželjeti im da uspiju u onome što su započeli. Možemo prestati od njih očekivati da se “do večeras” jasno odrede o svakom pitanju koje opterećuje naše odnose, uključujući genocid i Ratka Mladića.
Moramo razumjeti da ovi momci i djevojke koji su srušili Vučića nisu ni bili rođeni kada su se dešavali ratni zločini o kojima govorimo.
Nemamo razloga da im unaprijed ne vjerujemo kada govore da žele bolju budućnost, pravednije društvo i normalne dobrosusjedske odnose. Njihove namjere trebamo procjenjivati prema onome što budu radili, vrijednostima koje budu zastupali i odnosu prema istini, pravdi i ljudskim pravima. Dajmo im šansu i vremena…
Jer, budimo iskreni, bolju Srbiju od ove koju oni predstavljaju, teško da ćemo ikada imati.
Ako su mladi ljudi u Srbiji mogli pokazati da politička moć nije neograničena i da građani mogu promijeniti tok događaja, onda ni mi nemamo pravo tvrditi da je sve unaprijed određeno, da se ništa ne može promijeniti i da su stranačka podobnost i nepotizam neizbježna sudbina naših društava.
Možemo učiti od drugih. Možemo mijenjati sebe. Možemo zahtijevati bolje institucije, stručnije ljude na odgovornim mjestima i političare koji će razumjeti da javne funkcije nisu privatno vlasništvo, nego odgovornost prema građanima.
I možda je upravo to najvažnija poruka iz Srbije: nije dovoljno promijeniti vlast ako ne promijenimo način na koji razmišljamo o državi, politici i vlastitoj odgovornosti.
Studenti su otvorili vrata. Vrijeme je da prestanemo tražiti izgovore zbog kojih naša vrata ostaju zatvorena.
Učimo od drugih i mijenjajmo sebe. Jer bolja budućnost počinje boljim društvom, a bolje društvo počinje onda kada prestanemo vjerovati da se ništa ne može promijeniti.
S.Nožić
(24sata.info)