Odluka Apelacionog odjeljenja Suda BiH, kojom je odbijena žalba HSP-a na odluku Centralne izborne komisije o ovjeravanju kandidature Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda, predstavlja primjenu pozitivnog prava i ustavnog načela zakonitosti. Ovo je za Avaz izjavio ekspert za ustavno pravo Davor Trlin, navodeći da je HSP pokušao u pravni okvir izbornog postupka uvesti standard tzv. legitimnog predstavljanja koji nije propisan Ustavom BiH niti Izbornim zakonom BiH kao poseban uvjet za izbor člana Predsjedništva BiH, piše avaz.
Jasna razlika
– Važno je napraviti jasnu razliku između političkog koncepta legitimnog predstavljanja i pravnih uslova za izbor članova Predsjedništva BiH. Član V Ustava BiH propisuje sastav Predsjedništva i osnovne uslove za izbor njegovih članova. U tom smislu, sudovi i Centralna izborna komisija BiH ne mogu u izborni proces uvoditi dodatne kriterije koji nemaju jasno uporište u Ustavu ili zakonu. Pozivanje na odluku Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“ (U-23/14) ne može se automatski primijeniti na izbor članova Predsjedništva BiH. Ta odluka odnosila se na pitanje načela jednakosti i legitimnog predstavljanja u kontekstu izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, odnosno na specifičnu ustavnu strukturu i funkciju tog doma. Nije pravno opravdano principe koji se odnose na način formiranja jednog doma zakonodavnog tijela neposredno prenijeti na izbor kolektivnog šefa države, čiji su sastav i izbor uređeni posebnim odredbama člana V Ustava BiH – pojašnjava Trlin.
On dodaje da je posebno relevantna odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U-13/05, koji se neposredno odnosio na ustavnost zakonskih odredbi kojima je uređen izbor članova Predsjedništva BiH. U tom predmetu Ustavni sud je razmatrao pitanja pasivnog biračkog prava, etničke i teritorijalne pripadnosti kandidata te usklađenosti relevantnih odredbi Izbornog zakona BiH s Ustavom BiH i međunarodnim standardima ljudskih prava.
– Ovaj predmet potvrđuje da se pitanja vezana za izbor članova Predsjedništva BiH moraju posmatrati u okviru konkretnih ustavnih i zakonskih normi koje uređuju tu funkciju. Stoga se eventualni dodatni kriterij „legitimnog predstavljanja“ ne može uvoditi izvan ustavnog i zakonskog okvira, odnosno bez jasnog normativnog uporišta u Ustavu BiH. Relevantna je i ranija praksa Ustavnog suda BiH, uključujući predmet U-5/98, koja ukazuje na to da članovi Predsjedništva BiH svoj mandat ne ostvaruju kao predstavnici isključivo pripadnika vlastitog konstitutivnog naroda, već kao ustavni nosioci funkcije Predsjedništva izabrani na način propisan Ustavom. Upravo zbog toga treba razlikovati etničku pripadnost kao jedan od ustavnih kriterija za kandidaturu od koncepta političkog „legitimiteta“, koji se ne može proizvoljno pretvoriti u dodatni pravni uslov za izbor – naglašava Trlin.
Verifikacija mandata
Podsjeća da je Visoki predstavnik intervencijom iz 2022. godine, izmjenama Izbornog zakona BiH i Ustava Federacije BiH, uredio pitanja koja je OHR predstavio kao implementaciju odluke Ustavnog suda BiH u predmetu ‘Ljubić’. Međutim, iz činjenice da je ta odluka implementirana kroz izmjene izbornog zakonodavstva ne proizlazi da se standardi iz predmeta ‘Ljubić’ mogu automatski primijeniti na izbor članova Predsjedništva BiH.
– ‘Ljubić’ se odnosio na izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, dok je izbor članova Predsjedništva BiH posebno uređen članom V Ustava BiH. Zbog toga je pravno neophodno razlikovati ova dva ustavna i izborna pitanja. Izborni zakon BiH u ovom segmentu razrađuje ustavne odredbe o izboru članova Predsjedništva BiH. Centralna izborna komisija BiH, kao organ čije su nadležnosti određene zakonom, vezana je principom zakonitosti i ne može vršiti političku ili etničku verifikaciju „legitimiteta“ kandidata izvan kriterija koji su propisani Ustavom i zakonom. Uvođenje takvog dodatnog kriterija bez jasnog pravnog osnova predstavljalo bi prekoračenje zakonskih nadležnosti. Ova odluka je stoga značajna jer potvrđuje da se pitanja izbornog prava moraju rješavati u okviru važećeg ustavnog i zakonskog teksta. Ako postoji potreba za drugačijim modelom izbora članova Predsjedništva BiH ili za uvođenjem dodatnih kriterija reprezentativnosti, to je pitanje ustavne reforme, a ne pitanje koje se može riješiti proširivanjem postojećih pravnih normi putem političkih interpretacija – ističe Trlin.
Zato je ova odluka važan putokaz za razumijevanje ustavne arhitekture Bosne i Hercegovine i odnosa između političkog legitimiteta i zakonitosti, kaže Trlin, te zaključuje da politički argument može biti predmet javne rasprave, ali sudska odluka mora biti zasnovana na važećem Ustavu i zakonu, piše avaz.
(24sata.info)