U Mostaru je nedavno potpisana Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost, koja je okupila predstavnike akademske zajednice, političare, medijske radnike i građane.
Deklaracija je nastavak višedecenijske borbe Bošnjaka za ravnopravnost i opstanak u Bosni i Hercegovini.
Ovaj dokument među građanima Mostara ocijenjen je kao civilizirana i miroljubiva inicijativa, zasnovana na temeljnim ljudskim pravima, suživotu i borbi protiv fašizma.
Ševkija Džiho, jedan od potpisnika Deklaracije ističe da je ovo četvrta deklaracija koju potpisuje u posljednjih 35 godina te da je ona nastavak slavne tradicije borbe za ravnopravnost.
Upozorio je da Deklaracija ne smije ostati samo mrtvo slovo na papiru, već da mora proizvesti jasne efekte.
– Deklaracije su nam potrebne, jer su poziv, krik, zahtjev i stav. One postaju problem ako one ne proizvedu djelatne efekte i ne izazovu posljedice, konkretne aktivnosti. Mi moramo nastaviti, jer je Mostar posebno osjetljiv prostor. Ja često kažem kad god Sarajevo “kihne, Mostar već ima “upalu pluća”, i to na obje strane. Mostar je, zaista, izuzetno osjetljiv prostor. Bez njega nema Bosne i Hercegovine – kazao je Džiho.
Jasno je poručio da se niko ne tr eba nadati da može praviti neke podjelu ili poludržavu.
– Kad o tome razmišljam, prije svega želim pozvati naše političke i druge strukture da imamo jasan zajednički program, bez obzira na to ko je u kojoj stranci ili nije u stranci. Ja nisam ni u jednoj, ali sam patriota, borac, i borio sam se za ovu zemlju i za ove prostore. Kada je riječ o Bošnjacima Mostara i Hercegovine, ovo su zadnji rovovi. Ako njih izgubimo, neće biti Bosne i Hercegovine – istakao je Džiho.
On smatra da je velika odgovornost upravo na bošnjačkim izabrani zvaničnicima, kako na lokalnom tako i na višim nivoima vlasti, jer bez funkcionisanja državnih institucija nije moguće ostvariti ravnopravnost na ovom prostoru.
– Ne želimo i nećemo pristati da budemo narod drugoga ili trećega reda. Borit ćemo se za ravnopravnost. To je nastavak naše slavne borbe za opstanak na ovim prostorima. Odbranili smo ove prostore i to je naš zalog. Mi ne spominjemo 1993. radi nje same, već radi 2026., radi 2033. i 2053. godine – dakle, radi budućnosti. Ako iznevjerimo tu prošlost i tu borbu, onda sigurno neće biti ni budućnosti – upozorio je Džiho.
Dodao je da ravnopravnost u Hercegovini ne mogu izboriti samo Bošnjaci, već svi drugi ljudi koji su spremni da se bore za multietničku i multikulturnu Bosnu i Hercegovinu.
– To je veličanstvena ideja na kojoj pokušava da opstane i čitava Evropa. I zato je ona ugrožena – pojasnio je.
Također je upozorio da se fašističke ideje ponovo šire Evropom, ističući da međunarodna zajednica tokom 1990-ih nije na vrijeme prepoznala opasnosti u Bosni i Hercegovini.
Ocijenio je da su ideje Herceg-Bosne i dalje prisutne kroz pokušaje, kako je naveo, podrivanja države Bosne i Hercegovine i sporove oko državne imovine.
– Prema tome, u pamet se ljudi! Ne samo Bošnjaci, već svi patrioti ove zemlje. Bošnjaci su najzainteresovaniji, jer nemaju rezervnu državu, niti je žele imati. Mi imamo Bosnu i Hercegovinu i za nju se moramo boriti. Ova deklaracije je poziv, prije svega, nama ovdje – rekao je Džiho.
U ilustracijama povoda i ciljeva usvajanja Deklaracije on se prisjetio da je u današnjem Narodnom pozorištu 30. juna 1993. godine, u dva sata poslije ponoći, odavao poštu dvojici komandanata brigada, komandantu bataljona i dvanaestorici naših šehida koji su poginuli za Sjeverni logor.
– Tekla je krv dok sam učio Fatihu. Noću smo ih sahranjivali, jer po danu nismo mogli. Danas moramo tražiti odobrenje za svaku sitnicu, da nešto gradimo u Sjevernom logoru. Kako smo do toga došli? Bezbroj je takvih primjera. Hoćemo li biti veliki uzaludnici što smo se borili? Hoće li naše žrtve biti uzaludne? Neka se opamete, Država Bosna i Hercegovina je i u Mostaru kao i u Sarajevu, i u Velikoj Kladuši, Bijeljini, Srebrenici, Foči, Gacku i svuda, na svakom mjestu. Za nju se treba boriti – poručio je Džiho.
Deklaracija za mir i ravnopravnost, kako ističu njeni potpisnici, treba biti početak šireg društvenog dijaloga o položaju svih naroda i građana u Bosni i Hercegovini.
A njene poruke još jednom podsjećaju da su mir, ravnopravnost i zajednički život vrijednosti bez kojih nema stabilne i evropske Bosne i Hercegovine, prenosi Preporod.
(24sata.info)