Bivši gradonačelnik Mostara i nekada visoki zvaničnik SDA Safet Oručević je aktuelizirao pitanje nekadašnje ponude američke kompanije Bechtel i turske kompanije ENKA da one u Bosni i Hercegovini izgrade autocestu Koridor 5C, i to kreditom američke banke EXIM.
Tvrdi da je riječ o nečemu što se dogodilo prije 25 godina. Oručević je bivšeg premijera Federacije Bosne i Hercegovine i također nekada visokog zvaničnika SDA Edhema Bičakčića istakao kao nekoga ko nije prihvatio tu ponudu. S druge strane, Bičakčić to negira, uvjeravajući da zapravo Republika Srpska to nije prihvatila.
Bivši bh. ambasador u Turskoj Hajrudin Somun je bio posrednik u dogovaranju sastanaka između tadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića (SDA) te ENKA-inog vlasnika Šarika Tare i Charlesa Redmana, koji je Bechtel predstavljao na inostranim tržištima.
Somun je za Klix.ba ispričao kako je posredovao. Naime, Izetbegović ga je po ovom pitanju uključio nakon prvog susreta Tare i Redmana s bh. zvaničnicima.
“Kao ambasador došao sam iz Turske u Bosnu i Hercegovinu na odmor. Bio sam na moru kada me je Izetbegović pozvao i rekao da nas Tara nešto kritikuje te da je i mene spominjao. Zamolio me da porazgovaram s Tarom jer je znao da imam dobre veze s njim. Pozvao sam ga i tom prilikom mi je kazao: ‘Prije osam mjeseci sam pisao nekoj federalnoj vladi’. Turcima je bilo jako teško objasniti šta je FBiH. Primjera radi, kada je Ejup Ganić kao predsjednik FBiH dolazio u Tursku, Turci su me pitali šta je s Izetbegovićem, da li je umro, jer nisu znali razliku između države i entiteta. Morao sam ih uvjeravati da je Izetbegović živ”, prisjetio se.
Tara mu je rekao, nastavlja Somun, kakav prijedlog imaju on i Redman.
“Zatim mi je kazao: ‘Poslije osam mjeseci, nije mi odgovorio predsjednik vlade, već se u odgovoru potpisao neki ministar’. Šta je Turcima tad značio neki federalni ministar!? Njima je to djelovalo kao ministar neke provincije”, dodaje.
Podsjetio je da je Redman poslije tvorca Dejtonskog mirovnog sporazuma Richarda Holbrooka bio najvažniji američki čovjek za Bosnu i Hercegovinu. Zatim se osvrnuo na odluku Sjedinjenih Američkih Država da preko svoje državne banke EXIM finansira izgradnju autocesta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
“Redman je bio blizak tadašnjem američkom predsjedniku Billu Clintonu, čija je administracija osigurala 500 miliona dolara za izgradnju autoceste u Hrvatskoj. S obzirom na to da je Hrvatska tada imala centraliziranu vlast, ova država je odmah prihvatila američku ponudu. Za izgradnju autoceste u Bosni i Hercegovini je osigurano 300 miliona dolara”, istakao je.
Somun je na Izetbegovićevu inicijativu zamolio Taru da s Redmanom ponovo dođe u Sarajevo.
“Nazvao sam Taru i kazao sam mu da ću nazvati Izetbegovića i zamoliti ga da ga primi zajedno s Redmanom. Tara mi je odgovorio da će posebnim letom doći u Sarajevo na nekoliko sati. Izetbegović ih je primio, ali ne znam ko je osim njih bio na tom sastanku. Bičakčić je morao biti, ali nisam siguran za Oručevića, prema kojem je Izetbegović imao posebnu naklonost. I meni je bio vrlo drag, ali je bio drag i tadašnjem turskom predsjedniku Süleymanu Demirelu”, konstatirao je sagovornik Klix.ba.
Somun je nakon ponovnog sastanka Izetbegovića, Tare i Redmana ponovo pozvao turskog biznismena.
“Poslije tog sastanka nazvao sam Taru i opet je bio ljut jer je njegov i Redmanov prijedlog opet odbijen. Inače je bio drčan, malo agresivan čovjek. Ukazao mi da je njemu i Redmanu rečeno da nije moguće da se Bosna i Hercegovina kreditno zaduži. Bičakčić mu se nije dopao, bio je rezervisan prema njemu, prije svega zbog toga što se nije potpisao u odgovoru na njegovu ponudu”, naglasio je.
Za Taru je naveo da je volio Bosnu i Hercegovinu, iako je rođen u Skoplju. Pretpostavlja da je bio najbogatiji Bošnjak ikada. Tvrdi da je namjeravao rekonstruirati Kampus Univerziteta u Sarajevu (UNSA), ali da je odustao od toga nakon što je shvatio koliko bi to zaista koštalo. Podsjetio je da je Tarina sestra pomagala izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine.
Somun je djelomično saglasan s Bičakčićem da je RS blokirao realizaciju onoga što su ponudili Bechtel i ENKA, odnosno SAD.
“No, bilo je moguće kod Amerikanaca insistirati da izvrše pritisak na RS jer je to bilo vrijeme kada je ovaj entitet prihvatao mnoge stvari, čak mnogo važnije nego što je autocesta koja je prvenstveno bila ekonomsko, a ne političko pitanje”, dodaje.
Mišljenja je da izgradnja autoceste pod modelom koncesije nije bila ostvariva jer tada nije bila isplativa. Poslije izvjesnog vremena je s Izetbegovićem porazgovarao o nerealiziranoj ponudi Bechtela i ENKA-e.
“Na jednom od mojih oproštajnih susreta s Izetbegovićem, kazao sam mu da će mi uvijek biti žao što se nije realizirao projekat s Bechtelom. On mi je odgovorio: ‘Žao mi je što to nismo ostvarili. Misliš li da bi skupština prihvatila jer država mora vraćati kredite?’ Tara mi je kasnije rekao da je 300 miliona dolara, namijenjenih Bosni i Hercegovini, otišlo u Hrvatsku jer je taj novac bio već namijenjen, rezervisan”, prisjetio se.
Somun je naveo da poslije toga nikada s Bičakčićem i Oručevićem nije razgovarao o ponudi Bechtela i ENKA-e.
(24sata.info)