Izvori kažu da je Jordanska hašemitska dobrotvorna organizacija (JHCO), službeno tijelo koje nadzire humanitarnu pomoć u Gazi, koordinirala s izraelskim vlastima kako bi djelovala kao jedini kanal za pomoć koja prolazi kroz Jordan.
MEE je razgovarao s izvorima iz međunarodnih humanitarnih organizacija i ljudima s izravnim znanjem o djelovanju JHCO-a.
Jedan izvor rekao je da velik dio pomoći koja se pripisuje JHCO-u zapravo potječe od stranih vlada i nevladinih organizacija, i jordanskih i međunarodnih, dok su direktni doprinosi jordanske države zanemarivi.
Jordanske vlasti tražile su navodno 2.200 dolara za svaki kamion pomoći koji ulazi u Gazu, prema tvrdnjama dva izvora iz nevladinih organizacija i dva druga koja su upoznata sa shemom.
Naknada, kako je humanitarnim organizacijama rekao JHCO, plaća se izravno jordanskim oružanim snagama.
Osim toga, Jordan je naplaćivao između 200.000 i 400.000 dolara po zračnom ispuštanju iznad Gaze, rekli su izvori.
Oko 200.000 dolara naplaćivalo se za svako nasumično ispuštanje, a 400.000 dolara za ciljane misije, unatoč tome što je svaki avion prevozio ekvivalent od manje od pola kamiona pomoći.
Izvori su rekli da je Jordan proširio svoju logističku infrastrukturu kao odgovor na rastuće prihode od operacija pomoći.
Prema izvorima MEE-a, kraljevstvo je nedavno nabavilo 200 novih kamiona pomoći putem strane potpore i gradi veća skladišta koja podržava UN u iščekivanju povećanih isporuka u okviru novih međunarodnih aranžmana.
Middle East Eye zatražio je komentar od jordanskog ministarstva vanjskih poslova, oružanih snaga i JHCO-a, ali do trenutka objave nije dobio odgovor.
Od izbijanja izraelskog rata u Gazi, jordanski čelnici morali su se nositi s rastućim antiizraelskim raspoloženjem kod kuće, a istovremeno održavati svoj strateški odnos sa zemljom.
Jordan ima veliku populaciju potomaka palestinskih izbjeglica prisiljenih pobjeći iz povijesne Palestine nakon masovnih protjerivanja 1948. godine, poznatih kao Nakba.
U prvim mjesecima rata, masovne demonstracije u znak podrške Gazi i palestinskim frakcijama, posebno Hamasu, bile su redovna pojava širom Jordana.
Pod sve većim domaćim pritiskom, jordanska vojska počela je zračno bacati pomoć u Gazu otprilike mjesec dana nakon početka rata, a Izrael je nametnuo potpunu opsadu. Od tada je Jordan izveo oko 400 zračnih operacija, neke u koordinaciji s drugim zemljama, prema vojsci.
Sam kralj Abdullah II. sudjelovao je u barem jednoj od misija, a sve su bile unaprijed dogovorene s izraelskom vojskom. Zračna bacanja suočila su se s brojnim kritikama, uključujući i od strane stanovnika Gaze i humanitarnih radnika.
Oni tvrde da su zračna bacanja, koja su u nekim slučajevima ubila ili ranila Palestince, nesigurna, neadekvatna i nepotrebna, posebno kada kopneni prijelazi ostaju održivija ruta za dostavu pomoći.
Jordanski dužnosnici također tvrde da su od početka rata poslali najmanje 140 konvoja pomoći kopnom, od kojih je svaki prevozio više kamiona pomoći I oni su bili podložni izraelskom odobrenju i koordinaciji prije nego što su stigli do opkoljene enklave.
Prema palestinskim dužnosnicima u Pojasu Gaze, u predratnim uvjetima bilo je potrebno 500 kamiona zaliha dnevno, potreba koja nije zadovoljena od početka izraelskog napada prije 19 mjeseci.
Dana 9. oktobra 2023. godine- dva dana nakon napada Hamasa na Izrael – bivši izraelski ministar obrane Yoav Gallant, kojeg sada traži Međunarodni krivični sud zbog navodnih ratnih zločina, proglasio je “potpunu opsadu” Gaze.
Iako je ograničena pomoć i komercijalna roba povremeno pristizala, opsada je uglavnom ostala netaknuta.
Dana drugog marta Izrael je ponovno uveo potpunu blokadu. U dva mjeseca od tada, nikakva pomoć ili roba nisu ušli u Gazu, što je enklavu dovelo do onoga što neke humanitarne agencije nazivaju “katastrofalnom razinom gladi”.
(24sata.info)