Norveška baca i sagorijeva sve veće količine otpada koje se lako mogu reciklirati, a politika otpada propada zbog netočnih metoda mjerenja, nepouzdanih podataka i nedostatka transparentnosti o tome gdje norveški otpad završava…
Skandinavske zemlje nerijetko su uzor drugima u pogledu upravljanja otpadom, ali ako pitate Norveško sveučilište za znanost i tehnologiju (NTNU), stanje u Norveškoj daleko je od dobroga. Norveška baca i sagorijeva sve veće količine otpada koje se lako mogu reciklirati, a politika otpada propada zbog netočnih metoda mjerenja, nepouzdanih podataka i nedostatka transparentnosti o tome gdje norveški otpad završava, prenosi Science Daily.
Analiza politike otpada u Norveškoj tijekom proteklih nekoliko desetljeća pokazuje kako se 65% cjelokupnog prikupljenog i obrađenog otpada sagorijeva, što je povećanje u odnosu na 49% u 2009. godini. Istraživanje pokazuje kako postoje velike praznine u informacijama koje prikuplja Norveška agencija za zaštitu životne sredine i Statistika Norveška. U nekim godinama, zapravo je reciklirano 40% manje nego što su vlasti prijavile.
– Nedovoljni podaci, neprecizne metode mjerenja i nedostatak transparentnosti od strane reciklažnih kompanija oslabljuju platformu znanja na koju se oslanja politika otpada. Zbog toga imamo planove koji ne funkcioniraju – kaže Kim Rainer Mattson iz Odjela za energiju i procesni inženjering na NTNU i jedan od autora studije.
Gore dolje 16%
Istraživači su pratili put otpada, od trenutka prikupljanja, preko isporuke i obrade, do trenutka dolaska na deponije, kao sagorjele čestice u atmosferi, kao tlo, kompost, đubrivo ili materijal u novim proizvodima.
Studija pokazuje kako političari i donositelji odluka dobijaju pretjerano pozitivne podatke od vlasti o rezultatima sustava prikupljanja, reciklaže i oporavka otpada. U 2009. i 2019. godini Statistika Norveška prijavila je stopu reciklaže od 44 i 41%. To je znatno više od podataka sa NTNU, koji pokazuju stopu reciklaže od 28 i 29% za iste godine.
– Sve ovo izaziva zabrinutost jer stvara lažan utisak kako smo na pravom putu. U stvarnosti, pomažemo u razvoju ekonomije sagorijevanja, umjesto rada k ambicioznom cilju prelaska na cirkularnu ekonomiju – kaže Kim Rainer Mattson.
Spaljivanje sve češće
Kako se navodi, u 2009. godini, 49% cjelokupnog prikupljenog i obrađenog otpada je sagorijevano. Deset godina kasnije, to se povećalo na 65%.
Veliki dio sagorijevanog otpada dolazi iz onofa što se u sortiranju naziva preostali otpad. Gotovo 70% preostalog otpada čine materijali koji su mogli biti sortirani i obrađeni na ekološki prihvatljiviji način, objašnjavaju istraživači, dodajući kako građani ne sortiraju stvari pravilno zbog čega se gubi mnogo resursa.
– Kada su druge opcije zahtjevnije, skuplje i nesigurnije, sagorijevanje postaje najlakše i najjeftinije rješenje – napominju.
Rješenje nije u izvozu
Drugi problem je otpad koji se šalje u druge zemlje.
Znanstvenici ističu kako se sav plastični otpad koji se šalje na reciklažu izvozi iz Norveške. Prema izvješću PlasticTheFacts, Norveška zauzima prvo mjesto kada je riječ o reciklaži plastike u Europi. U 2020. godini, prikupljeno je 29,5 milijuna tona plastičnog otpada u EU, Norveškoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji.
Prema Green Dot Norveška, nešto više od jedne trećine ovog otpada poslato je na reciklažu, skoro polovina je spaljena, a ostatak zakopan na deponijama.
– Gledajući naslove koji tvrde kako postajemo sve bolji u sortiranju i reciklaži našeg otpada, dok u stvarnosti, on završava pohranjivan u Finskoj ili spaljen u Njemačkoj, šteti industriji otpada. Slanje otpada na drugu stranu planete i mišljenje kako rješavamo problem dok to prijavljujemo kao statistiku cirkularne ekonomije nije dobro – napominju istraživači predlažući zakonske izmjene i nove nacionalne strategije za upravljanje otpadom, piše Ekapija.
(24sata.info)
