Predsjednik SAD-a Donald Trump objavio je na društvenoj mreži Truth Social da je američka vojska upravo izvela jedan od najmoćnijih zračnih napada u historiji Bliskog istoka.
“Prije nekoliko trenutaka Centralna komanda SAD-a izvela je jedan od najmoćnijih bombarderskih napada u historiji Bliskog istoka i potpuno uništilo sve VOJNE ciljeve na iranskom dragulju, otoku Harg”, napisao je Trump.
Dodao je da je odlučio ne napasti naftnu infrastrukturu na otoku.
“Odlučio sam NE uništiti naftnu infrastrukturu na otoku. Međutim, ako Iran ili bilo ko drugi učini bilo što kako bi ometao slobodan i siguran prolaz brodova kroz Hormuški tjesnac, odmah ću ponovno razmotriti tu odluku”, poručio je američki predsjednik.
Trump je pozvao Iran da položi oružje i “spasi ono što je ostalo od njihove zemlje, a toga nema mnogo”.
Otok Harg mali je otok u sjevernom dijelu Perzijskog zaljeva, nedaleko od iranske obale, koji služi kao terminal za gotovo sav izvoz iranske nafte.
Ključni otok za iranski izvoz nafte
Otok Hark (Kharg), kroz koji prolazi oko 90 posto iranskog izvoza nafte, smatra se najosjetljivijim ekonomskim ciljem u Iranu.
Hark je koraljni otok dug oko osam kilometara u Perzijskom zaljevu, udaljen oko 43 kilometra od iranske obale. Na njemu završavaju naftovodi koji dovode naftu iz polja u centralnom i zapadnom dijelu Irana. Terminal je izvorno izgradila američka naftna kompanija Amoco, a Iran ga je preuzeo tokom revolucije 1979. godine, piše Index.
Veći dio iranske obale preplitak je za najveće tankere za prijevoz nafte, no Hark se nalazi blizu dubokog mora. Satelitske snimke pokazuju velike utovarne molove koji se pružaju s istočne strane otoka.
Obično kroz Hark prolazi između 1,3 i 1,6 miliona barela nafte dnevno. No Iran je sredinom veljače povećao količine na oko tri miliona barela dnevno, prema podacima investicijske banke JP Morgan, u očekivanju mogućeg napada predvođenog SAD-om. Na otoku je pohranjeno i dodatnih 18 miliona barela kao sigurnosna zaliha.
Hark nije napadnut ni tokom dvanaestodnevnog rata
Uništavanje Harka ili oštećenje izvoznog terminala “nosi rizik da izazove dugotrajan skok cijena nafte koji se ne bi brzo smanjio”, upozorila je prije nekoliko dana Lynette Nusbacher, bivša časnica britanske vojne obavještajne službe. Izrael ga nije napao ni tokom prošlogodišnjeg dvanaestodnevnog rata, a složena infrastruktura mogla bi se popravljati godinama.
“Otok Hark toliko je važan za iransku ekonomiju da bi uništavanje njegovih postrojenja značilo odustajanje od bilo kakve ideje da se rat vodi radi stvaranja bolje budućnosti za Iran”, smatra Nusbacher. Time bi se, kaže, budućem iranskom režimu uskratili ključni prihodi od nafte.
Pokušaj zauzimanja otoka, s obzirom na njegovu veličinu, vjerojatno bi zahtijevao veliku i dugotrajnu operaciju, znatno veću od tipične akcije specijalnih snaga. Iako bi američko preuzimanje otoka teoretski dalo Washingtonu snažan pritisak na Teheran, Neil Quilliam iz londonskog instituta Chatham House vjeruje da bi takav potez vjerojatno imao suprotan učinak.
“Ako bi SAD zauzeo otok, iranska naftna industrija bila bi podijeljena. Iran bi mogao proizvoditi naftu, ali je ne bi mogao izvoziti, dok SAD ne bi mogao proizvoditi. To bi tržišta gurnulo u potpuni kaos, bio bi to pravi zastoj”, zaključio je analitičar, pišu Vijesti.
(24sata.info)