Jeste li čuli za sindrom “eksplodirajuće glave”? Stručnjaci ga opisuju kao parasomniju u kojoj osoba pri usnivanju doživi iznenadan glasni zvuk u glavi, bez stvarnog vanjskog izvora, što izaziva snažan strah, ubrzan rad srca i osjećaj zbunjenosti.
Sindrom “eksplodirajuće” glave, poznat kao EHS, spada u parasomnije, grupu poremećaja sna koje karakterišu neuobičajeni i neprijatni doživljaji koji prekidaju san. U istu grupu spadaju i fenomeni poput paralize sna, kada se osoba ne može pokrenuti ili govoriti pri uspavljivanju ili buđenju te takozvani “sleep starts”, nagli nevoljni trzaji mišića dok tonemo u san.
Iako ime ovog sindroma zvuči zabrinjavajuće, stručnjaci naglašavaju da EHS nije opasan i ne smatra se znakom oštećenja mozga. Profesorica Flavie Waters sa School of Psychological Science na Univerzitetu Zapadne Australije objašnjava da kod ovog stanja osoba “čuje” iznenadan zvuk u glavi. Riječ je o osjetnom doživljaju koji nastaje u mozgu, a ne o stvarnom vanjskom zvuku te se javlja prilikom uspavljivanja ili buđenja, najčešće u trenucima pospanosti.
Ljudi epizode EHS-a opisuju kao zvukove iznenadne buke, eksplozije, zujanje struje, lupanje vratima ili vatromet. Napadi obično traju svega nekoliko sekundi i nakon potpunog buđenja ne ostavljaju vidljive simptome. Neki imaju samo jedan ovakav doživljaj u životu, dok drugi prolaze kroz povremene epizode ili kratke serije napada prije nego se stanje spontano smiri. Mnogi se pri tome uplaše da su doživjeli moždani udar ili epileptični napad, ili da se dogodilo nešto katastrofalno, dok drugi ovo iskustvo tumače kao paranormalnu ili zlokobnu pojavu.
Strah i nelagoda koje prate EHS nisu posljedica bola, nego zbunjenosti i snažne reakcije alarmnog sistema tijela. Mozak je tada djelimično budan, dezorijentisan i nakratko aktivira reakciju “bori se ili bježi”. Kod onih koji sumnjaju da su doživjeli ovakav poremećaj, stručnjaci izdvajaju nekoliko prepoznatljivih znakova.
Prvi i osnovni znak je iznenadan, glasan zvuk koji naglo probudi osobu, iako u okolini nema stvarnog izvora buke. Predavač psihologije na Univerzitetu u Yorku, ljekar Dan Denis navodi da epizode obično uključuju kratak, ali vrlo glasan zvuk tokom prelaska iz budnosti u san. Zvukovi traju svega nekoliko sekundi, izrazito su intenzivni i uvijek bez vidljivog spoljašnjeg uzroka.
Većina ljudi tokom napada ne osjeća fizički bol, prema podacima Cleveland Clinic. Ipak, dio oboljelih prijavljuje kratkotrajan bol u glavi. Fizički bol se javlja kod manjeg broja osoba.
Sindrom “eksplodirajuće glave” ne ograničava se samo na auditivne doživljaje. Neki oboljeli prijavljuju i kratkotrajne vizuelne halucinacije poput bljeskova jake svjetlosti.
Pored toga, dio ljudi tokom epizode osjeća snažne tjelesne senzacije. Opisani su valovi intenzivne topline koji prolaze kroz gornji dio tijela. Waters dodaje da neki opisuju “struju koja prolazi kroz tijelo” ili čak “izvantjelesne doživljaje”.
Zbog iznenadnog buđenja i šoka, nisu rijetke ni izražene fiziološke reakcije. Neki ljudi osjećaju pojačan rad srca. Cleveland Clinic navodi da oboljeli često prijavljuju i preznojavanje te otežano disanje nakon naglog buđenja.
Tokom EHS epizoda česti su i iznenadni trzaji i grčenje mišića. Stručna literatura navodi da je EHS poznat ljekarima od 19. stoljeća. Denis ističe da je sindrom najranije dokumentovan 1876., dok Waters podsjeća na zapise prema kojima je francuski filozof Rene Descartes možda doživio sličan fenomen još 1619. godine. Ipak, savremena medicina ga jasno opisuje kao bezopasno stanje.
“Uprkos dramatičnom nazivu, sindrom “eksplodirajuće glave” je bezopasan”, naglašava profesorica Waters. Tačan uzrok nije do kraja razjašnjen, ali jedna od teorija ga povezuje s procesima koji stoje iza senzornih halucinacija prilikom uspavljivanja. Kako pojašnjava, dok tonemo u san različiti dijelovi mozga se postepeno isključuju u precizno koordinisanom slijedu. Kod EHS-a, taj proces se može povezati s gašenjem neurona koji inače koče slušnu obradu informacija pa mozak ovaj poremećaj tumači kao iznenadan snažan zvuk.
Fenomen EHS-a može pogoditi bilo koga, ali se nešto češće pojavljuje kod žena. Osobe koje već pate od drugih poremećaja spavanja, poput nesanice ili paralize sna, češće izvještavaju o ovim epizodama. Procjenjuje se da se EHS javlja najmanje kod 10 posto populacije, a oko 30 posto ljudi će ga doživjeti barem jednom u životu.
Kao vid samopomoći preporučuje se rješavanje problema sa snom poput nesanice, smanjenje umora, kao i tehnike opuštanja, svjesnosti i vježbi disanja. Waters napominje da se svakako treba obratiti ljekaru ako se epizode javljaju često, značajno narušavaju kvalitet života ili izazivaju snažnu emocionalnu patnju, prenosi The Sun.
(24sata.info)