Sjedinjene Američke Države su neto izvoznik prirodnog gasa od 2017. godine, a nafte od 2020, pokazuju zvanični podaci. To znači da američki energetski sektor može imati koristi od naglog rasta cijena, iako će prosječna američka domaćinstva osjetiti snažan udar kroz skuplji benzin.
Nasuprot tome, evropske i azijske ekonomije koje zavise od uvoza energije suočavaju se s mnogo oštrijim rastom inflacije. Razlog je i činjenica da su cijene prirodnog gasa na tim tržištima nestabilnije nego u SAD-u, dok je gas ključni energent za njihove privrede.
– SAD su zaštićene, ali ne i imune na štetu – rekao je Džejms Najtli (James Knightley) iz banke ING. On navodi da Sjedinjene Američke Države vjerovatno neće doživjeti prekide u snabdijevanju ključnim sirovinama kakvi se očekuju u drugim dijelovima svijeta.
Sličnog je mišljenja i Dejvid Ajkmen (David Aikman), direktor think-tanka National Institute of Economic and Social Research.
– Svi će biti u lošijoj situaciji jer je suština ovoga da ste učinili ključni faktor proizvodnje skupljim, ali će to imati neujednačen utjecaj među državama – rekao je Ajkmen.
Posljedice će se osjetiti širom svijeta
Posljedice rasta cijena energije osjetit će se širom svijeta. Cijena nafte Brent prošle sedmice skočila je gotovo 30 posto nakon izbijanja sukoba, dok su evropske cijene gasa sedmicu završile oko dvije trećine više.
Rast cijena potaknut je strahom od dugotrajnog poremećaja isporuka kroz Hormuški moreuz, ključni prolaz za globalni energetski promet, ali i mogućim gubitkom proizvodnje u drugim dijelovima Bliskog istoka.
Ako se takav trend nastavi, više cijene energije dodatno će podstaći inflaciju, smanjiti kupovnu moć domaćinstava i usporiti rast BDP-a u mnogim ekonomijama. Centralne banke mogle bi biti primorane zadržati kamatne stope na višem nivou ili čak dodatno pooštriti monetarnu politiku.
Ćijan Vang (Qian Wang), glavna ekonomistica za azijsko-pacifičku regiju u kompaniji Vanguard, istakla je da promjene cijena energije djeluju kao “snažan mehanizam preraspodjele dohotka među državama”.
Dok izvoznici nafte mogu profitirati od viših cijena, potrošači obično brzo smanjuju potrošnju, što dodatno slabi globalnu potražnju.
Koliko će posljedice biti ozbiljne zavisit će od toga koliko će cijene energije rasti, koliko dugo će ostati visoke i kakve će mjere vlade poduzeti da ublaže udar na građane.
Rast cijena gasa već je nadmašio poskupljenje sirove nafte, što predstavlja poseban problem za evropske ekonomije poput Italije, Njemačke i Velike Britanije, koje su snažno zavisne od uvoza tog energenta.
Analiza 15 ekonomija koju je proveo Oxford Economics pokazuje da bi skok troškova energije mogao imati najveći utjecaj upravo na Italiju, gdje bi inflacija u četvrtom kvartalu ove godine mogla porasti za više od jednog procentnog poena u odnosu na ranije prognoze.
U eurozoni i Velikoj Britaniji inflacija bi mogla porasti za više od pola procentnog poena, dok bi u Sjedinjenim Američkim Državama povećanje iznosilo oko 0,2 procentna poena. Kanada bi, prema toj analizi, bila najmanje pogođena.
Pozicija Kine
Veliki uvoznici energije u Aziji, poput Kine, Indije i Južne Koreje, također su izloženi riziku jer veliki dio nafte i gasa nabavljaju iz Perzijskog zaljeva. Kina, na primjer, uvozi između 70 i 75 posto svoje potrošnje sirove nafte, a značajan dio tih isporuka prolazi kroz Hormuški moreuz.
Ipak, Kina raspolaže većim strateškim rezervama nafte te bi mogla izvršiti pritisak na rafinerije da ograniče izvoz kako bi zaštitila domaće zalihe. Također ima mogućnost povećanja uvoza iz Rusije.
Vang smatra da bi kineska vlada mogla intervenirati kako bi ograničila rast maloprodajnih cijena benzina, te da bi čak i blago povećanje inflacije moglo biti korisno u kontekstu dugotrajnih “deflacijskih pritisaka” u toj zemlji.
Veliki izvoznici energije, poput Norveške i Kanade, mogli bi imati “jednoznačno pozitivnije” efekte jer će profitirati od viših cijena, a pritom neće biti izloženi direktnim prijetnjama proizvodnji kao dobavljači na Bliskom istoku, navode analitičari Capital Economicsa.
Razvoj tehnologije eksploatacije škriljca pretvorio je Sjedinjene Američke Države tokom posljednje dvije decenije u energetsku supersilu i najvećeg proizvođača nafte i gasa na svijetu.
To znači da će američki proizvođači imati koristi od viših cijena, posebno ako se sukob produži i cijene energije ostanu visoke.
Američke berze našle su se pod manjim pritiskom nego neka tržišta u Evropi i Aziji otkako je sukob počeo, što sugerira da investitori očekuju manji negativan utjecaj na BDP u Sjevernoj Americi nego u drugim velikim ekonomijama.
Snažna domaća proizvodnja u SAD-u djelimično štiti potrošače, naročito kod prirodnog gasa, čije je globalno tržište fragmentirano. Dok su evropske i azijske cijene gasa prošle sedmice naglo porasle, američke cijene zabilježile su samo blagi rast.
Dejvid Oksli (David Oxley) iz Capital Economicsa ističe da ograničeni kapaciteti za ukapljivanje LNG-a i izvoz ograničavaju mogućnost američkih proizvođača da plasiraju gas na druga tržišta, zbog čega cijene u SAD-u ostaju relativno stabilne. On je američko tržište opisao kao “gasno ostrvo”.
Rast cijena u SAD
Ipak, kada je riječ o nafti, čije je tržište globalnije, američki potrošači vjerovatno će osjetiti posljedice. Referentna američka cijena West Texas Intermediate prošle sedmice zabilježila je najveći sedmični rast otkako se vodi statistika od 1983. godine.
To je dovelo do skoka cijena benzina u SAD-u, koje su u petak dostigle 3,32 dolara po galonu, prema podacima organizacije AAA, u odnosu na 2,98 dolara sedmicu ranije.
Cijene nafte nastavile su rasti i početkom sedmice. Brent je u trgovanju u Aziji porastao 25 posto na 116,17 dolara po barelu, dok je West Texas Intermediate skočio 28 posto na 116,29 dolara.
Investicijska banka Goldman Sachs upozorila je da bi, ukoliko se kriza nastavi tokom cijelog marta, cijena nafte “vjerovatno” mogla premašiti rekorde iz 2008. i 2022. godine, kada je Brent prešao 147 dolara po barelu, a cijena benzina u SAD-u premašila pet dolara po galonu.
Takav razvoj događaja predstavlja politički rizik za Donalda Trampa, jer dodatno pogoršava krizu troškova života, koja je postala jedna od njegovih najvećih slabosti među biračima uoči ključnih izbora za Kongres u novembru.
Istraživanja pokazuju da rast cijena benzina posebno pogađa siromašnije Amerikance, koji češće rade poslove koji zahtijevaju duža putovanja automobilom i troše veći dio svojih prihoda na gorivo.
Šta će uraditi centralne banke?
Pitanje je i kako će reagirati centralne banke. Prema klasičnoj ekonomskoj teoriji, centralni bankari mogu “zanemariti” skokove cijena energije jer oni obično izazivaju privremeni rast inflacije.
Međutim, iskustvo visoke inflacije nakon pandemije Covida-19 i ruske invazije na Ukrajinu dovelo je do rasta inflacijskih očekivanja u nekim zemljama. Radnici su tada tražili veće plate, dok su kompanije prilagođavale svoje strategije formiranja cijena.
Majkl Sonders (Michael Saunders) iz Oxford Economicsa rekao je da novi pristup centralnih banaka u slučaju energetskog šoka podrazumijeva spremnost da se “suprotstave rizicima viših inflacijskih očekivanja i dugotrajnije inflacije oštrijom retorikom i strožom monetarnom politikom”.
Takva očekivanja već su vidljiva na finansijskim tržištima. Investitori sada procjenjuju da Banka Engleske 19. marta vjerovatno neće smanjiti kamatne stope, a smanjen je i broj očekivanih rezova do kraja godine.
U eurozoni investitori sve više razmatraju mogućnost da Evropska centralna banka čak poveća kamatne stope kao odgovor na novu prijetnju inflacijom, iako kreatori monetarne politike upozoravaju da je još prerano za konačne zaključke.
U Sjedinjenim Američkim Državama predsjednik Federalnih rezervi Džej Pauel (Jay Powell) već je nagovijestio da bi centralna banka mogla zadržati kamatne stope na sadašnjem nivou u narednom periodu, a eventualni rast inflacije dodatno bi učvrstio takvu odluku.
Tržišta terminskih ugovora sada očekuju jedno do dva smanjenja kamatnih stopa ove godine, umjesto ranije predviđena dva do tri, pri čemu se prvi rez sada očekuje u septembru, a ne u julu.
(24sata.info)