Na stadionu Bilino polje večeras od 20.45 sati Bosna i Hercegovina protiv Italije igra finale baraža za plasman na Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Zmajevi su do ovog meča stigli nakon drame u Kardifu i boljeg izvođenja jedanaesteraca protiv Velsa, dok je Italija svoj posao završila pobjedom od 2:0 protiv Sjeverne Irske.
BiH tako večeras igra utakmicu koja može donijeti tek drugo svjetsko prvenstvo u historiji reprezentacije, prvo nakon Brazila 2014. Zenica je svoje rekla i prije prvog sudijskog zvižduka, jer su ulaznice rasprodate.
Mirna glava
Na jučerašnjoj službenoj konferenciji za medije selektor Sergej Barbarez poručio je da je ekipa fizički spremna i da, osim njegovog glasa, nema većih problema. Još važnije od toga, jasno je naglasio da BiH ovaj put ne želi ponoviti grešku iz prošlosti, kada je protiv Danske 2003. godine u prevelikoj emociji sagorjela i prije nego što je utakmica došla u svoj pravi ritam.
Barbarez je podsjetio da mu je prvi zadatak po dolasku bio vratiti trku, intenzitet i vezu reprezentacije s narodom, a upravo je to BiH pokazala u Velsu. Nije slučajno govorio o igračima koji su igrali preko granice bola, jer je baš taj voljni momenat bio zaštitni znak ove reprezentacije u posljednjim utakmicama.
Selektor vjeruje da će ključ protiv Italije biti hrabar ulazak u meč, jedan pravi duel, jedan klizeći start, jedna dobra tranzicija koja može podići i tribine i ekipu. U prevodu, BiH večeras ne smije čekati da se utakmica sama otvori, nego mora od prve minute pokazati da je domaćin koji vjeruje da može do Amerike.
Barbarez je pritom poslao i poruku da neće robovati tuđim izjavama i medijskim igrama, nego da ga zanimaju samo njegovi igrači i stil njegove ekipe. Nije želio otkrivati sastav, ali je jasno dao do znanja da BiH neće mnogo mijenjati ono što joj je donijelo finale baraža.
Slično razmišlja i Edin Džeko, koji je jučer djelovao mirno, samouvjereno i potpuno svjestan veličine trenutka. Kapiten je poručio da BiH priželjkuje pobjedu, da Italijani dobro znaju ko je s druge strane i da ih sigurno neće podcijeniti, posebno nakon svega što se prethodnih dana provlačilo kroz javni prostor.
Džeko je otišao i korak dalje, pa je ocijenio da današnja Italija nema onu individualnu klasu kakvu je imala u vremenima Frančeska Totija (Francesco Totti) i Alesandra del Pjera (Alessandro Del Piero). Istovremeno je upozorio da se od Azzurra mora očekivati taktički veoma zahtjevna utakmica, jer je to i dalje reprezentacija koja zna igrati na rezultat i koja je navikla na utakmice pod ogromnim pritiskom.
Taj pritisak je na Italijanima možda i veći nego na nama. Riječ je o četverostrukom prvaku svijeta koji nije igrao na Mundijalu još od 2014. godine, te sebe ima i dva uzastopna neuspjeha u baražima za izdanja 2018. i 2022. godine. Sada dolaze u Zenicu kao veliki favorit po imenu, ali i kao tim koji zna da mu novi krah više niko u Italiji ne bi oprostio.
BiH, s druge strane, igra za priliku da ponovo uđe među odabrane i da prekine dugu seriju razočarenja u dodatnim kvalifikacijama. Ovo je nova šansa da se ispiše druga najveća stranica u historiji državnog tima, odmah iza generacije koja je izborila Brazil 2014.
Noć istine
Večeras neće igrati samo jedanaest fudbalera protiv jedanaest fudbalera. Igrat će jedna ekipa koja je pod Barbarezom vratila energiju, trku i vjeru naroda, protiv reprezentacije čije ime i dalje zvuči zastrašujuće, ali čiji dres više ne pobjeđuje sam od sebe.
Ako BiH bude na svom maksimumu, ako Bilino polje od prve minute zapali utakmicu i ako Zmajevi ponove karakter iz Kardifa, onda ova priča može dobiti kraj kakav cijela zemlja sanja. Džeko je poručio da priželjkuju pobjedu, Barbarez da njegova ekipa neće odustati od svog lica, a narod se nada da će večeras Bosna i Hercegovina ponovo dočekati jednu od svojih najvećih sportskih noći.
Italijani su nam veliki prijatelji
Šestog novembra 1996. godine Bosna i Hercegovina je na Koševu pobijedila Italiju 2:1 golovima Hasana Salihamidžića i Elvira Bolića. Zato se ovih dana sve češće vraća priča na jesen 1996. godine. Tada je upravo Italija bila prvi veliki nacionalni tim koji je došao u Sarajevo nakon rata, a Bosna i Hercegovina je pobijedila 2:1 i upisala jednu od svojih najemotivnijih pobjeda. Bio je to meč mnogo veći od samog fudbala, signal da se u Sarajevu ponovo može igrati, navijati i živjeti. Večerašnja utakmica, naravno, nema istu vrstu simbolike, ali nosi gotovo jednaku emociju. Jer i sada se igra protiv Italije, i sada cijela zemlja gleda u jedan teren, i sada jedan rezultat može odvesti reprezentaciju pravo u historiju, prenosi Avaz.
(24sata.info)