U gradu Gazi ponovo se čuje zvuk dječijeg učenja.
Šatori koji sada služe kao učionice bučni su i pomalo haotični, ali puni života, prenosi BBC.
Neki učitelji pokazuju na table ispisane engleskim slovima, dok drugi pozivaju učenike da izađu naprijed i napišu osnovne riječi na arapskom jeziku.
Ovo ni izbliza nije uobičajen školski dan. Ali nakon primirja između Izraela i Hamasa u oktobru, ovo predstavlja novi početak.
Nakon dvije godine rata, žamor nastave i razgovori školskih drugova ponovo odjekuju među ruševinama nekadašnje škole Lulwa Abdel Wahab al-Qatami, u naselju Tel al-Hawa, u jugozapadnom dijelu grada Gaze.
Škola je pogođena u januaru 2024. godine, a mjesecima nakon toga njeno dvorište služilo je kao sklonište za raseljene porodice. Danas je ponovo mjesto učenja – iako u znatno skromnijem obliku.
Hodajući u koloni, s malim rukama položenim na ramena jedni drugih, učenici se smiješe dok ulaze u improvizirane učionice.
Za mnoge je ovo prvi povratak rutini i obrazovanju otkako je rat počeo.
Prema podacima Unicefa, više od 97 posto škola u Gazi oštećeno je ili uništeno tokom rata. Izraelska vojska (IDF) više puta je tvrdila da Hamas koristi civilnu infrastrukturu, uključujući škole, za izvođenje operacija, ali je rijetko nudila konkretne dokaze.
Od ukupno 658.000 djece školskog uzrasta u Pojasu Gaze, većina gotovo dvije godine nije imala pristup formalnom obrazovanju.
Tokom tog perioda mnoga su iz prve ruke iskusila glad, raseljavanje i smrt, koji su oblikovali njihove mlade živote. Sada se pojavljuje nešto rijetko – krhki tračak djetinjstva kakvo su nekada poznavali.
Četrnaestogodišnji Naeem al-Asmaar pohađao je ovu školu prije nego što je uništena. Tokom rata izgubio je majku u izraelskom zračnom napadu.
„To je bilo najteže što sam ikada prošao“, kaže tiho.
Iako je mjesecima bio raseljen, Naeemova kuća u gradu Gazi je preživjela. Nakon primirja, vratio se sa porodicom.
„Mnogo mi je nedostajala škola“, kaže Naeem, dodajući da je razlika ogromna.
„Prije rata, škola je bila u pravim učionicama. Sada su to šatori. Učimo samo četiri predmeta. Nema dovoljno prostora. Obrazovanje nije isto – ali to što smo ovdje znači mnogo. Škola mi ispuni cijeli dan i to mi je zaista trebalo.“
Rital Alaa Harb, učenica devetog razreda koja je također ranije pohađala ovu školu, želi postati stomatologinja.
„Raseljenje je u potpunosti uticalo na moje obrazovanje“, kaže ona. „Nije bilo vremena za učenje. Nije bilo škola. Mnogo su mi nedostajali prijatelji – i nedostaje mi moja stara škola.“
Improviziranu školu vodi Unicef, a ona okuplja djecu iz izvorne škole Lulwa, kao i drugu djecu raseljenu tokom rata.
U njoj se ne provodi puni palestinski nastavni plan i program – predaju se samo osnovni predmeti: arapski jezik, engleski jezik, matematika i prirodne nauke.
Direktor škole, dr. Mohammed Saeed Schheiber, u obrazovanju radi već 24 godine. Upravljanje ovom lokacijom preuzeo je sredinom novembra, pišu Vijesti.
„Počeli smo s odlučnošću“, rekao je, „da učenicima nadoknadimo ono što su izgubili.“
(24sata.info)
