Yair Lapid bio je 14. premijer Izraela i trenutno je lider opozicije. Povodom izralesko-američkog napada na Iran napisao je autorski tekst za ugledni The Economist koji prenosimo u nastavku.
“Teroristička organizacija koja je otela državu”
– Ove redove pišem iz skloništa u svojoj kući. Sa mnom su supruga, kćerka i trojica mladih pripadnika osiguranja koji su pomalo posramljeni cijelom situacijom. Ovo nije lak trenutak. Niko ne voli da mu život bude ugrožen. Ali, kao i ogromna većina izraelskih građana, vjerujem da je ovo nužno.
Ono što se odigralo proteklih dana predstavlja rijetkost u sukobima 21. stoljeća: pravedan rat. Rat u kojem postoji moralna jasnoća između dobra i zla. Sjedinjene Američke Države i Izrael nisu započeli ovu operaciju zbog ekonomskih ili geopolitičkih interesa, nego zato što je svijet u opasnosti.
Ako iranski režim uspije razviti nuklearno oružje, na čemu aktivno radi, svijet je u opasnosti. Ako nastavi unapređivati svoj program balističkih projektila, Izrael i svaka druga zemlja na Bliskom istoku su u opasnosti. Ako ajatolasi ostanu na vlasti u Teheranu, građani Irana su u opasnosti.
Vladavina ajatolasa nije „vlada“ u uobičajenom smislu te riječi. To je teroristička organizacija koja je otela državu. Svi koji su u protekla 24 sata pitali zašto iranski nuklearni program opravdava rat, postavljaju pogrešno pitanje. Pravo pitanje glasi: šta bi se dogodilo da je Al-Qaida 11. septembra 2001. posjedovala nuklearno oružje? Da li bi ga upotrijebila protiv Amerike i Izraela? Odgovor je jednostavan: naravno da bi.
Po istoj logici, ako Iran dođe do nuklearnog oružja, upotrijebit će ga. Već je koristio balističke projektile, i to ne samo protiv Izraela. Takva je priroda ovog režima; takvi su njegovi ciljevi.
Izrael je, kao što je poznato, stalno u političkoj oluji. U toj oluji sam s pravom stekao reputaciju „Netanyahuovog najžešćeg političkog rivala“. Oštro sam kritikovao način na koji su vođeni dijelovi operacija u Gazi, kao i način na koji vlada Benjamina Netanyahua nije obuzdala nasilje doseljenika na Zapadnoj obali. Ipak, kada je riječ o ovoj vojnoj kampanji, stojim iza vlade i iza operacije u Iranu.
Zašto? Zato što ovo nije političko pitanje – ovo je pitanje opstanka. Cijeli Izrael je ujedinjen pred iranskom prijetnjom, ujedinjen iza svojih vojnika i pilota, ujedinjen u zahvalnosti predsjedniku Donaldu Trumpu na, kako kaže, rijetkom liderstvu i hrabrosti koje je pokazao. Po ovom pitanju nema opozicije ni koalicije. U svim godinama koje sam proveo u politici ne sjećam se takvog konsenzusa.
Bilo je jasno, kao i svima uključenima, da Iranci nisu pregovarali u dobroj vjeri u Omanu i Ženevi. Kupovali su vrijeme kako bi obogaćivali uranij i razvijali balističke projektile. Slali su svoje terorističke posrednike – od Iraka do Libana, od Sudana do Gaze – da šire haos, terorizam i smrt širom Bliskog istoka.
Istovremeno su nastavili gušiti i ubijati vlastiti narod. Brutalnost s kojom je režim postupao prema mladim Irancima koji su tražili samo slobodu i osnovna prava nije samo potresna; ona otkriva karakter nasilnih vođa u Teheranu. Režim koji ne oklijeva ubiti desetine hiljada svojih građana zašto bi oklijevao ubiti Amerikance, Izraelce ili umjerene muslimane u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinu?
Takvi režimi uvijek prave istu grešku: ne razumiju da demokratija nije slabost, već izvor snage. Budući da sami poznaju samo prijetnje i brutalnost, vjeruju da će ih stalno zastrašivanje zaštititi od suočavanja. Umjesto toga, probudili su najveću vojnu silu koju je čovječanstvo ikada poznavalo.
Ta sila sebi je postavila teške, ali ostvarive ciljeve. Amerika i Izrael će učiniti ono što je potrebno: osigurati da Iran ne posjeduje nuklearno oružje niti balističke projektile i lansirne sisteme. Također je potrebno udariti na Revolucionarnu gardu i miliciju Basij kako bi se spriječilo daljnje ugnjetavanje iranskog naroda.
Ipak, pitanje opstanka ovog režima terora ne zavisi samo od Amerike i Izraela. Eliminacija „Vrhovnog vođe“ Alija Khameneija, smatra Lapid, nije samo opravdana – kao što priliči diktatoru odgovornom za smrt – nego bi mogla biti trenutak kada iranski narod pronađe snagu da promijeni svoju sudbinu. Iranska omladina pokazala je izuzetnu hrabrost kada je izašla na ulice u januaru. Ostaje da se vidi hoće li iznjedriti vlastitog Nelsona Mandelu ili Lecha Wałęsu koji će ih povesti ka slobodi.
Gorka sjećanja
Svi imamo gorka sjećanja na pokušaje nametanja vlada i sistema izvana. To uspijeva samo kada autentičan i jasan glas za slobodu dolazi iz samog naroda.
U prvim satima rata poslao sam poruku na perzijskom jeziku iranskom narodu: „Narode Irana, vi niste naši neprijatelji. Vaše proteste pratili smo s divljenjem i poštovanjem. Stojimo uz vas protiv ovog zlog režima – režima koji je donio samo smrt i razaranje vašoj zemlji i cijelom regionu. Kada se ovaj rat završi i ovaj režim nestane, molit ćemo za mir između naših historijskih naroda i za početak nove ere na Bliskom istoku.“
Za dobrobit iranskog naroda, nadam se da će pronaći snagu da promijeni vlastitu sudbinu. Ako to učine, pronaći će ispružene ruke Izraela za mir.
(24sata.info)