Mnogo vojnih lica i državnih zvaničnika su u Havani dočekali posmrtne ostatke 32 kubanska vojnika, poginula u Venecueli.
Liderstvo zemlje je bilo na aerodromu, od Raula Castra do predsjednika Miguela Diasa Canela. U holu zgrade ministarstva, svaka kutija bila je prekrivena kubanskom zastavom i postavljena pored fotografije pripadnika vojske ili obavještajca, ispod riječi “čast i slava”.
Ali, uprkos pompi i punim vojnim počastima, ovo je bilo poučno iskustvo za Kubansku revoluciju, piše CNN.
Prvo, vjeruje se da je ovo najveći gubitak kubanskih boraca od američke vojske još od invazije u Zalivu svinja u aprilu 1961. godine. Činjenica da je prošlo više od šest i po decenija bez gotovo uporedivog okršaja između kubanskih i američkih trupa, bilo tokom Hladnog rata ili nakon njega, pokazuje koliko je to rijetko.
Nije nužno iznenađujuće što su bolje obučeni i bolje opremljeni vojnici Delta Forcea izašli gotovo nepovrijeđeni, posebno imajući u vidu njihovu elitnu reputaciju unutar najmoćnije vojske na svijetu, penosi Klix.
U danima nakon američke vojne intervencije u Venecueli i prisilnog uklanjanja Nicolasa Madura s vlasti, kubanska vlada bila je prisiljena priznati nešto što je dugo poricala: postojanje kubanskih obavještajnih službenika unutar koridora moći u Caracasu.
Sada je jasno, kao što su godinama tvrdili mnogi u Venecueli, da su Kubanci prisutni na svakom nivou sigurnosnog aparata zemlje i da su bilateralni obavještajni aranžmani bili ključni dio veza Kube i Venecuele. Ukratko, kubanska vlada je dijelila svoje dugogodišnje iskustvo o tome kako najbolje održavati čelični stisak vlasti sa svojim venecuelanskim partnerima, a 32 poginula na venecuelanskoj zemlji bila su dio te zajedničke strategije.
Nakon njihovih smrti, Kubanci mogu osjetiti kako im “tlo klizi ispod nogu”. Dan ranije, privremena predsjednica Venecuele Delcy Rodriguez imala je telefonski razgovor s predsjednikom Trumpom, nakon čega ju je opisao kao “fantastičnu osobu”.
Izgleda da administracije Rodrigueza i Trumpa pronalaze modus vivendi. Ali, malo ko u kubanskoj vladi još razumije gdje će ih to ostaviti ili kakvu budućnost njihove zajedničke vizije državnog socijalizma s Venecuelom.
Washington insistira da su dani kubanske revolucije odbrojani. Međutim, jedan od njene “originalne generacije” se ne slaže. U dobi od 88 godina, Victor Dreke je savremenik Fidela Castra i Che Guevare, i kaže da trenutni sukob s SAD ima odjeke invazije CIA-e u Zalivu svinja u aprilu 1961. godine.
Tog dana je predvodio dvije kompanije kubanskih trupa i tvrdi da bi Kubanci i danas odbili bilo kakav ponovni pokušaj:
“Ako SAD pokuša invaziju, razbudiće košnicu. Nikada ni ne bi vidjeli naše borce, muškarce i žene. Ako Amerikanci stanu jednom nogom na kubansko tlo, to neće biti kao njihov kukavički napad na naše borce u Venecueli. Ovdje bi stvari bile potpuno drugačije”, naveo je on za BBC.
U posljednjih nekoliko dana, kubanska državna televizija prikazuje slike civilnih rezervista koji primaju obuku u rukovanju oružjem od kubanske vojske. U stvarnosti, u sukobu s američkom vojskom, borba bi bila neizjednačena. Američki napad na Venecuelu imao je, između ostalog, za cilj da to pokaže cijeloj regiji.
Ulozi za Kubu su posebno veliki.
Otok trenutno doživljava nestanke struje, što je loše u Havani, ali mnogo gore u provincijama. Ekonomija, pogođena američkim ekonomskim embargom i lošim upravljanjem vlade, krpi se koliko-toliko. Goriva je malo, a motor ekonomije, turizam, nikada se nije vratio na nivo prije pandemije.
U tu već kompleksnu sliku Kubanci pokušavaju zamisliti gotovo potpuni gubitak venecuelanske podrške. Većini to izgleda kao sumorna perspektiva.
Ali, bivši komandant Victor Dreke je odlučan da je Kuba već prošla teška vremena i da može opet, uz dovoljno revolucionarnog žara. Kuba ne želi sukob s administracijom Trumpa, tvrdi i neće tražiti način da situacija eskalira.
“Ali, to ne znači da nećemo biti spremni”, zaključio je on.
(24sata.info)