Goran Bare, jedan od najuticajnijih i najprepoznatljivijih rock-muzičara na ovim prostorima i dugogodišnji frontmen grupe „Majke“, preminuo je u svom stanu u 62. godini života.
Baretovo tijelo pronašli su članovi benda oko 13 sati. Njegovi dugogodišnji saradnici i članovi „Majki“, Mario Rašić i Alen Tibljaš, izjavili su da su ga posljednjih pet godina bezuspješno pokušavali nagovoriti na liječenje i hospitalizaciju usljed sve ozbiljnijih zdravstvenih problema.
Vijest o njegovoj smrti dolazi nakon što je krajem septembra Baretu pozlilo tokom nastupa u Makarskoj, zbog čega je koncert prekinut već na samom početku, a bend potom najavio dvomjesečnu pauzu radi njegovog oporavka.
Muzički put: Od Vinkovaca do vrha regionalne rock-scene
Goran Bare rođen je 16. augusta 1965. godine u Vinkovcima. Rano se počeo baviti muzikom, a krajem 1984. godine osnovao je „Majke“ — sastav koji će u narednim decenijama postati temelj garažnog rocka, bluesa i punka na prostorima bivše Jugoslavije.
Diskografski put započeli su kultnim albumom Razum i bezumlje (1990.), nakon kojeg su uslijedili Razdor (1993.) i Milost (1994.). Ipak, potpuni regionalni proboj ostvarili su 1996. godine s izdanjem Vrijeme je da se krene. Naslovna numera, uz pjesme poput „Mene ne zanima“ i „A ti još plačeš“, postala je nezaobilazan dio muzičke historije ovih prostora.
Nakon privremenog raspada benda krajem devedesetih, Bare je pokrenuo samostalni projekat s pratećim sastavom „Plaćenici“, iz čije je ere nastala i čuvena numera „Put ka sreći“. „Majke“ se ponovo okupljaju 2007. godine, a 2011. objavljuju album Teške boje, koji im donosi čak šest nagrada Porin i izvanredan komercijalni uspjeh. Njihov posljednji studijski album, Nuspojave, objavljen je 2018. godine.
Život obilježen velikim tragedijama i beskompromisnim stavom
Baretovu karijeru, pored snažnog vokala i autentičnih tekstopisačkih dometa, konstantno su pratile teške osobne tragedije i višedecenijska borba s ovisnošću o heroinu i alkoholu.
Još 1989. godine u saobraćajnoj nesreći izgubio je trojicu bliskih prijatelja, među kojima je bio i prvi gitarista „Majki“, Marin Pokrovac. Godine 1993. oženio se suprugom Mirjanom, s kojom je dobio sina Mirana. Mirjana je preminula u decembru 1995. godine od predoziranja u 27. godini života, ostavivši Bareta samog s jednogodišnjim djetetom. Kasnije je bio u braku s Tamarom Baričević, od koje se razveo 2009. godine.
O svojim padovima, bolestima i pokušajima liječenja Bare je uvijek govorio bez zadrške, što se direktno reflektovalo i na njegov autorski rad — sirov, iskren i bez kalkulacija.
U svom posljednjem velikom intervjuu datom početkom septembra, Bare se osvrnuo na svoj životni put i odnos s bendom:
„Nije meni ničega žao. Ne bih želio nikome da doživi stvari koje sam ja doživio, ali i to je život. On je i tuga i plač, i smijeh i glad, i sitost i debljina. Sve je to život i ne treba se ničega stidjeti“, izjavio je tada, dodavši: „Da nema njih, ne bi bilo ni mene. Oni su mi najbolji prijatelji i ljudi koji me jedini razumiju.“
Odlaskom Gorana Bareta regionalna muzička scena izgubila je jednog od svojih posljednjih autentičnih rock-pjesnika, čije će pjesme nastaviti živjeti kroz generacije slušalaca.