Intervju s kandidatom za reisul-ulemu dr. Salem-ef. Dedovićem koji je trenutno muftija Mostarskog muftijstva
PREPOROD: Ako uzmemo u obzir poznatu konstataciju da svaki period nosi svoje izazove, koji je Vaš lični dojam u kakvom vremenu se kandidirate za reisul-ulemu i pred kojim općim izazovima?
Kandidiram se u vrlo turbulentnom vremenu. Ovo je najizazovnije vrijeme za državu Bosnu i Hercegovinu od završetka dvostruke agresije i ovog kompletnog perioda poslijeratne obnove, izgradnje mira i društva u državi Bosni i Hercegovini.
Svjedočimo procesima antibosanskih politika istočnog i zapadnog susjeda, koji su po međunarodno presuđenim pravosudnim presudama utvrđeni kao agresori na našu zemlju – utvrđena je njihova nepobitna odgovornost. Svjedočimo rušilačkim nakanama političkih opcija unutar naše države kojima je cilj destabilizacija Bosne i Hercegovine. Tako da imamo ozbiljne atake na državne institucije.
Imamo ozbiljne probleme kad je u pitanju ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, te prava na bosanski jezik u mnogim dijelovima države Bosne i Hercegovine. Govorimo o potpunoj marginalizaciji Bošnjaka u općinama gdje vlast suvereno vrši Hrvatska demokratska zajednica i hrvatski politički spektar, te u entitetu Republika Srpska, gdje su Bošnjaci potpuno marginalizirani, da više gotovo ne predstavljaju u političkom smislu značajan faktor.
U svemu tome posebno zabrinjavajuća je politička fragmentacija među Bošnjacima. Ta fragmentacija je očita jer se političke opcije koje predstavljaju Bošnjake i koje se vole zvati državotvornim i probosanskim glože oko malog komadića vlasti, a državu preuzimaju oni koji joj ne žele nikakvo dobro.
Na geopolitičkoj mapi svijeta imamo urušavanje međunarodnog poretka i međunarodnog prava. Imamo posvemašnji populizam, desničarske opcije, u glavama radikalne, koje ne priznaju ništa osim sebe i svoje vizije. A, ta njihova vizija je suluda vizija svijeta koji treba urušiti, a neke zemlje zbrisati sa mape svijeta. Imamo izljeve islamofobije i mržnje prema islamu i muslimanima.
Mi smo kroz naše autentično evropsko iskustvo islama, autentičnog muslimanskog naroda u Evropi koji živi u pluralnom društvu i sekularnim državama, upućeni na dijalog i međureligijsku saradnju te promicanje kulture mira, uvažavanja, poštovanja i saradnje, uvijek držeći do sebe i ne dozvoljavajući bilo kakvo poniženje i bilo kakvu podređenu ulogu. Naše življenje islama je autentično, iskonsko. Naša kultura je autohtona.
Islamskoj zajednici i muslimanima u našoj državi uskraćuju se prava, počevši od nepotpisivanja ugovora između države Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice, čime je Islamska zajednica diskriminisana u odnosu na druge velike vjerske zajednice, do toga da se čak ni muslimanima u jedinom bosanskohercegovačkom gradu na obali mora, Neumu, ne dozvoljava izgradnja vjerskog objekta za koji postoje stvarne potrebe.
Tu su i izazovi sve većeg iseljavanja stanovništva, posebno mladih, demografski pad i činjenica da nam u pojedinim područjima već dolazi strana radna snaga.
Želim Zajednicu prepoznatu i cijenjenu u evropskim i svjetskim okvirima
PREPOROD: Iako ovakva pitanja zahtijevaju širu elaboraciju, možemo li ukratko predstaviti vašu viziju Islamske zajednice i kako vidite IZ, naprimjer, za dvadeset godina?
Moja vizija je ta da Islamska zajednica treba biti potpuno slobodna u organiziranju, odlučivanju i projektovanju vlastitog razvoja, institucionalno stabilna, transparentna, živa u džematima i odgovorna prema svojim vjernicima. Islamska zajednica mora očuvati autonomnost i institucionalni integritet, uz jasno distanciranje od političkih i drugih vanjskih utjecaja na njena unutrašnja pitanja.
Povjerenje naroda je ogroman kapital, ali nije trajno zagarantirano. Nad njim se mora bdjeti i čuvati ga odgovornim djelovanjem. Zato nam treba i snažna materijalna osnova. Ne možemo ozbiljan rad i razvoj Islamske zajednice bazirati na donacijama i redovnim izdvajanjima članova. Vakufi su najvažniji materijalni resurs naše Zajednice i temelj njene institucionalne samostalnosti.
Ako budemo odgovorni i kvalitetno postavimo stvari, za dvadeset godina možemo imati snažnu, efikasnu i modernu Islamsku zajednicu, s uređenim sistemom obrazovanja, snažnom brigom o mladima, starijima i svim generacijama, razvijenim radom s dijasporom i savremenim načinima komunikacije s vjernicima. Želim Zajednicu prepoznatu i cijenjenu u evropskim i svjetskim okvirima kao snažnu zajednicu mira, solidarnosti, tolerancije, dijaloga i međusobnog poštovanja.
PREPOROD: Jeste li zadovoljni koliko je prisutna kritička evaluacija programa u Islamskoj zajednici, od novih oblika vjerskoprosvjetnog rada, ekonomskih i drugih projekata do seminara i programa? Je li aktuelna praksa izvještaja dovoljan pokazatelj šta i kako radimo te na koji način bismo trebali pristupati svakom izazovu i fenomenu?
Ne postoji dovoljno razvijena kritička evaluacija programâ i analiza onoga što je činjeno; postoji uglavnom izvještavanje. Izvještaji sami po sebi ne mogu biti stvarni i mjerljivi pokazatelj stanja misije Islamske zajednice, ali ni administrativno-pravnog, ekonomsko-finansijskog, vakufskog i infrastrukturnog stanja.
Potrebni su ozbiljni terenski uvidi, analize, korekcije i jasne smjernice. Moramo znati stvarni broj djece u mektebima, koliko djece gubimo, kakav je učinak vjeronauke, koliko mladih učestvuje u programima Mreže mladih i Odjela za brak i porodicu.
Ne možemo sami sebe samo izvještajno ocjenjivati. Nekada je najpoštenije kazati da nešto nije uspjelo i analizirati zašto nije. Potrebne su i ozbiljne finansijske studije opravdanosti i održivosti projekata. Neki projekti jednostavno nisu dovoljno promišljeni i to treba otvoreno priznati. Posebno smatram da određeni „centralni“ programi, kojima se obilježava pet, deset ili petnaest godina postojanja nečega, zavređuju ozbiljnu reviziju.
Moj program je pogled s terena i periferije, a ne iz centra
PREPOROD: Svjesni smo da svako pojednostavljivanje može otvoriti prostor nedorečenosti, ali šta je ono što Vaš program suštinski izdvaja? Kontinuitet Islamske zajednice nije upitan, ali u kojim segmentima predlažete drugačiju paradigmu njenog budućeg djelovanja?
Moj program je pogled s terena i periferije, a ne iz centra. Moja poruka je da se Islamska zajednica mora više okrenuti džematu, ljudima i terenu. Snaga Islamske zajednice mjeri se stanjem našeg najmanjeg džemata i uvjetima u kojima djeluje najudaljeniji imam, na granicama i u brojnim bosanskohercegovačkim krajištima, a takvih je područja jako puno, kako u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama (posebno Sandžaku) ali i u dijaspori.
Administracija Islamske zajednice treba biti efikasan servis misiji koja se ostvaruje u džematima. Sve uprave, uredi i odjeli Rijaseta trebaju kroz radne posjete biti mnogo prisutniji na terenu, kako bi neposredno sagledavali izazove i potrebe.
Posebna mjera naše odgovornosti treba biti odnos prema džematima u kojima se danas ne vodi borba za komoditet, nego borba za opstanak. Nijedan imam, džemat niti vakuf ne smiju biti zanemareni zato što su daleko od administrativnih i političkih centara.
Zagovaram paradigmu Zajednice koja će biti više proaktivna nego reaktivna – koja će izazove prepoznavati na vrijeme, nuditi rješenja i dugoročno planirati svoj razvoj. Tu posebno mjesto imaju vakufi, jer su oni emanet, temelj institucionalne samostalnosti i ogroman, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal. A to se može promijeniti na način da u velikim centrima napravimo, otvorimo i pokrenemo vakufe koji će moći servisirati recimo pet medžlisa. Moramo misliti unaprijed. Naročito kada je riječ o nekim manjim medžlisima. Nećemo moći ovo riješiti da samo mislimo kako ćemo sve pomoći iz ovoga fonda za povratničke džemate. Mislim da će se samo povećavati potrebe i morat će se u njega dodatno dopunjavati sredstva. Nećemo izdržati to ako ne budemo išli kroz projekte dugoročnog rješavanja stabilnosti medžlisa s dobrom analizom šta imamo na terenu kada je riječ o vakufskoj imovini (u mnogo slučajeva ona je neupotrebljiva), pa valja ići putem njene transformacije, odn. okrupnjavanja u jedan profitabilan vakuf koji će donositi sigurne prihode.
Ujednačiti primanja imama na nivou Bosne i Hercegovine
PREPOROD: U posljednje vrijeme se često govori o izazovu imamskog poziva. To nije daleko od sličnih izazova s kojima se suočavaju i veće vjerske zajednice u svijetu, ali ovaj izazov ostavlja trag na vjerski život u džematima. Iako on zahtijeva dubinski pristup, možete li nam dati Vaše viđenje ovog izazova i naznačiti neke konkretne korake u vezi s njim?
Moramo se suočiti s činjenicom da imamo nove generacije svršenika naših medresa i islamskih fakulteta od kojih je samo manji procenat spreman stupiti u službu Islamske zajednice i nositi ahmediju. Čini mi se da smo prenebregnuli činjenicu da ćemo ikada doći u ovakvu situaciju. Valjda misleći da na ovoliki broj bosanskohercegovačkih medresa i fakulteta nikako ne može zafaliti kadra. No, mi smo naše medrese otvorili i za druge pravce interesovanja učenicima. Tako da smo mi dobili velik broj kvalitetnih visokoobrazovanih ljudi u različitim životnim oblastima. Veliko je postignuće da su takvi ljudi u javnosti na važnim društvenim ulogama i pozicijama.
Paradigma života se uveliko promijenila. Danas su životni troškovi i zahtjevi mnogo veći, a imami kao porodični ljudi moraju biti pristojno situirani.
Ovo nisu vremena o kojima slušamo i naša živa sjećanja na to vrijeme kad starije generacije imama nisu velike standarde postavljale kad su u pitanju očekivanja od imamske plaće. Ovo su druga, dinamična vremena u kojima se duboko sve promijenilo. To su vremena podignutog, sve zahtjevnijeg životnog standarda. Imami imaju zahtjev da budu solidno plaćeni. Ne traže nešto veliko i ne traže komfor. I mi moramo konačno u Islamskoj zajednici prepoznati da to nije komfor što se imamima treba dati. Moraju se i današnje tržišne okolnosti uvažiti, a u kojima jesu nove generacije svršenika medresâ i fakultetâ koje imaju i mogućnosti više plaćenog, a manje stresnog posla u nekim drugim branšama, a koji mogu isto tako raditi jer su kompetentni. Njihove kolege i kolegice su tamo plaćene puno bolje od imamske profesije, a koja opet sa sobom nosi posebnu i veliku odgovornost.
Imami su nosioci vjerskih, obrazovnih i društvenih aktivnosti u džematima i medžlisima. Zato je nužno stvarati uvjete da se njihov rad adekvatno materijalno vrednuje i da se njihova primanja i prinadležnosti ujednače na nivou Bosne i Hercegovine. Time bismo otvorili prostor da se služba prihvata i u udaljenijim medžlisima.
To nije komfor. To je dostojanstvo čovjeka koji nosi veliku odgovornost. Ako me pitate je li realno ujednačiti primanja – jeste. Potrebno je Islamsku zajednicu doživljavati kao jedno tijelo i biti spreman na nekim nivoima odreći se komfora u korist bratske solidarnosti s onima koji trebaju podršku. Neko će kazati da je to utopija. Nije.
Potrebne su ozbiljne naučno-istraživačke studije o stvarnim problemima
PREPOROD: Islamska zajednica je jedan od najvažnijih stubova održivosti Bošnjaka u tzv. povratničkim mjestima. Kako sistematski poduprijediti angažman IZ i osnažiti ljude kako bi se govorilo u budućnosti i o razvoju naših džemata u ovim mjestima, a ne samo održivosti?
Ja sam apriori protiv termina „povratnik“ i „povratnički džemati“. Ti termini su potrošeni i politički zloupotrebljavani. Moramo se okrenuti stvarnosti.
Infrastruktura Islamske zajednice u tim sredinama uglavnom je obnovljena i stavljena u funkciju, ali sada se postavlja pitanje kako dugoročno održavati džamije, mektebe, administrativne i vakufske objekte.
Rješenje vidim u transformaciji i racionalnom korištenju vakufske imovine. Neiskoristivu ili neatraktivnu imovinu u nekim sredinama treba, gdje je to moguće i opravdano, zamijeniti za nekretninu u većem gradu ili centru koja će dugoročno donositi stabilan prihod određenom medžlisu.
Tu vidim odgovornost Uprave za ekonomske i finansijske poslove i Vakufske direkcije. Potrebne su ozbiljne ekonomske analize, investicijski projekti i novi izvori prihoda. Veliki potencijal je i naša dijaspora, čije znanje, iskustvo i vještine mogu biti presudni za razvoj ovih sredina.
PREPOROD: Kako vidite obrazovne institucije IZ u budućnosti i samo obrazovanje za budućnost?
Imamo dovoljan broj obrazovno-odgojnih i visokoškolskih ustanova, ali moramo mnogo snažnije povezati njihove kapacitete sa stvarnim životom Islamske zajednice. Život Zajednice odvija se u džamiji, džematu, mektebu, na ćursu, minberu i mihrabu.
Ne može se život Zajednice propitivati samo s katedre. Naši profesori i istraživači moraju biti prisutniji u džematima i medžlisima. Potrebne su ozbiljne naučno-istraživačke studije o stvarnim problemima: radu s džematima u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, radu s dijasporom, položaju imama, kvalitetu mektepske pouke, vjeronauci, asimilaciji Bošnjaka, padu nataliteta i demografskim promjenama.
Naše katedre i obrazovni zavodi trebaju ponuditi primjenjive odgovore i biti stvarni partneri imamima i džematima.
PREPOROD: Imamo značajan broj djevojaka koje završavaju islamske fakultete. Koliko se bavimo njihovim statusom i budućnošću? Čuli smo i komentare da IZ obrazuje, ali nije njena obaveza da se bavi pronalaskom posla.
Ne mislim da ovom pitanju posvećujemo dovoljnu pažnju. Potencijal naših sestara u misijskom djelovanju Islamske zajednice nije ni izbliza iskorišten.
Mogu s ponosom kazati da je rukovodilac dviju službi Mostarskog muftijstva upravo jedna naša vrijedna sestra, a da je moj najpouzdaniji savjetnik u ozbiljnim pitanjima islamskih nauka također naša sestra, profesorica u Karađoz-begovoj medresi.
Ne možemo sestre pozivati da popune obrazovne kvote, a poslije se ne pitati gdje su završile i kako mogu biti uključene u rad Zajednice. Moramo taj potencijal prepoznati i omogućiti veću vidljivost i angažman žena u misiji Islamske zajednice i javnom životu.
Naši programi za mlade često ostaju statični
PREPOROD: Prema dosadašnjem iskustvu rada s mladima, šta nam treba biti u fokusu programa za njih kao i samog pristupa toj populaciji?
Mi se prije svega moramo suočiti sa jednom istinom. Generacije i njihovi pogledi na svijet mijenjaju se veoma brzo, a naši programi često ostaju statični. To posebno vrijedi za programe Mreže mladih. Moramo pratiti njihov svijet, interese i stvarne potrebe.
Ključno je mladima otvoriti vrata Islamske zajednice i uključiti ih u život džemata, pa i u džematske i izvršne odbore. Moraju upoznati temelje, vrijednosti i način organiziranja Zajednice.
Imamo mi dobrih ideja i projekata. Samo što se mi zaustavimo na onome kako smo pokrenuli nešto prije nekoliko godina. Ne možete nuditi ovoj generaciji ono što ste nudili prije dvije-tri godine. Programi se moraju stalno preispitivati i osavremenjivati. Mrežu mladih trebaju u mnogo većoj mjeri voditi mladi ljudi koji razumiju njihov svijet.
Moj fokus je prije svega na potencijalu vakufa i vjerskom turizmu
PREPOROD: Ekonomska stabilnost Islamske zajednice je važna za neovisno misijsko djelovanje. Ima li Islamska zajednica zvaničnu strategiju ekonomskog razvoja i koji su Vam planovi u vezi s ekonomskim osnaživanjem Islamske zajednice?
Nije mi poznato da postoji cjelovita strategija ekonomskog razvoja Islamske zajednice. Moj fokus je prije svega na potencijalu vakufa i vjerskom turizmu.
Naše drevne džamije, tekije, stare medrese i drugi objekti koji predstavljaju bogato kulturno-historijsko naslijeđe mogu biti značajan izvor prihoda za medžlise, ali i način prezentacije autentičnog iskustva islama u Bosni i Hercegovini.
Potrebno je napraviti ozbiljnu analizu vakufske imovine na nivou svakog medžlisa – poslovnih prostora, kuća, stanova, zemljišta i drugih nekretnina, te utvrditi njihovu stvarnu iskoristivost.
Na temelju našega iskustva ovdje, u Mostaru, koje je dragocjeno iskustvo, mogu reći da je vjerski turizam značajna stavka i može biti značajna stavka u budžetima naših medžlisa koji imaju na svom području nacionalne spomenike i kulturno-historijsko muslimansko naslijeđe, mjesta od znatiželje za posjete domaćih i posebno stranih ljudi. Tako smo mi ovdje uradili. Iako smo bili predmet brojnih kritika, i dan-danas smo predmetom raznih kritika, po tome što se nešto naplaćuje. A, zašto da se ne naplaćuje ulaz? Uglavnom, taj potencijal je dragocjen, ali neiskorišten.
Treba razmišljati i o pokretanju poslovnih aktivnosti tamo gdje za to postoje opravdani uvjeti i kvalitetan menadžment.
Cilj mora biti ekonomski snažna Islamska zajednica koja ne zavisi od milodara i donacija, nego vlastitim resursima osigurava slobodu svog djelovanja.
PREPOROD: Koliko smo trenutno efikasni u sagledavanju i tretiranju aktuelnih i budućih potreba naših ljudi u inozemstvu te šta je nužno mijenjati i unapređivati u našem pristupu kako bismo odgovorili na demografske, generacijske i društvene promjene koje oblikuju život naših zajednica izvan domovine?
Iseljeništvo je jedan od naših najvećih resursa – materijalnih, intelektualnih i stručnih. Islamska zajednica, zahvaljujući mreži džemata u dijaspori, ima mogućnost da taj potencijal snažnije poveže s Bosnom i Hercegovinom.
Posebnu pažnju treba posvetiti uključivanju intelektualnog, stručnog i privrednog potencijala dijaspore u razvojne projekte. Naši ljudi u svijetu imaju znanje, iskustvo, poslovne veze i međunarodne kontakte koji mogu biti od velike koristi.
Dijasporu ne trebamo posmatrati samo kao izvor finansijske podrške, nego kao partnera u razvoju obrazovanja, zdravstva, ekonomije, vakufa, humanitarnog rada i drugih strateških oblasti.
Taj potencijal je ogroman, i za državu i za Islamsku zajednicu.
Islamska zajednica nadilazi stranke i ne smije svoj autoritet vezati za njih
PREPOROD: Kako sagledavate odnos Islamske zajednice i politike?
Iako sam na neki način o tome već govorio, želim istaći da Islamska zajednica ne treba biti sudionik stranačkih nadmetanja niti preferirati određenu političku opciju ili pojedinca. Ona mora biti distancirana od dnevne politike i čuvati svoj kredibilitet, jer nadilazi stranke i ne smije svoj autoritet vezati za njih.
Istovremeno, Islamska zajednica mora prepoznavati i javno govoriti o ugrožavanju prava muslimana i Bošnjaka, kao i o pitanjima koja se direktno tiču njenog položaja, vakufa i vjerskih sloboda, ukazivati na procese koji ugrožavaju ravnopravnost, slobodu i dostojanstvo ljudi.
Naše iskustvo Mostara i Hercegovine pokazuje da ponekad moramo izaći na teren javnog djelovanja kada drugi akteri ne artikuliraju dovoljno jasno interese našeg naroda. Mi smo silom prilika usljed složenih društveno-političkih odnosâ i neravnopravne pozicije Bošnjaka na prostoru Hercegovine i Jugozapada Bosne, pod jurisdikcijom Muftijstva, morali izaći na teren nepokolebljive podrške i aktivne borbe za ostvarivanje punih vjerskih i općeljudskih prava i sloboda našega naroda, jer drugi akteri koji su bili preči i pozvaniji na tom polju ispoljili su u nekim suštinskim pitanjima nedopustivu pasivnost i slabost.
I štaviše, kao Islamska zajednica, ako hoćemo da se bavimo našom budućnosti, doslovno moramo i prozivati te političke subjekte koji itekako imaju odgovornost i prema onom što pripada Islamskoj zajednici, kao što su vakufi, imovina i općekorisni projekti.
Znate, velika je kampanja bila da se tema Lakišića harema stavi pod sto. Da se ona umiri u potpunosti, da je nema, ali ona je na dnevnom redu. Pitanje Lakišića harema je pitanje bošnjačke ravnopravnosti. Zapravo, dostojanstva i toga da kažemo da mi postojimo, da nismo potisnuti na margine i da nismo narod drugog reda.
Ovo je vrijeme javnosti, transparentnosti i otvorenosti
PREPOROD: Šta za Vas znači sloboda Islamske zajednice kao i sloboda u njoj?
Sloboda je neprocjenjiv dar čovjeku od Dragoga Boga. Sloboda Islamske zajednice znači puno pravo da ona slobodno odlučuje o svojim pitanjima i koristi prava koja proizlaze iz Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica.
Sloboda u Islamskoj zajednici znači da svaki član, imam i službenik može iznijeti svoje mišljenje, postaviti pitanje, ukazati na problem i ponuditi drugačije rješenje bez straha da će zbog toga biti marginaliziran. Članovi Islamske zajednice trebaju njegovati bratske, kolegijalne i dostojanstvene odnose.
Ovo je vrijeme javnosti, transparentnosti i otvorenosti. Ljudi dobro čitaju i dobro znaju. I jedini način, jedini lijek je transparentnost i susret s ljudima. Ako ljudi imaju pitanja, pa i ona teška i neugodna, moramo i dužni smo ih saslušati.
Ali sloboda podrazumijeva i odgovornost, što znači da se nikako ne može dozvoliti nepoštivanje autoriteta, propisa i odluka koje smo kao zajednica zajedno usvojili. Mora postojati ravnoteža između slobode i odgovornosti. Međusobno uvažavanje, transparentnost i dostojanstveni odnosi trebaju biti temelj našeg djelovanja.
PREPOROD: Danas se s umjetnom inteligencijom događa treća industrijska revolucija. Također, tri očite prijetnje Islamskoj zajednici generiraju se u virtuelnom svijetu odnosno na internetu. Prva je ekonomske prirode, jer se djeluje protiv finansijske stabilnosti IZ i institucija poput Bejtul-mala, druga konceptualne prirode kada se institucionalno djelovanje nastoji marginalizirati ili diskreditirati i treća ideološke prirode kada se učenje IZ nastoji predstaviti neispravnim pri čemu se targetiraju naročito mlađe genracije, čiji se vjerski pogledi i praksa počinju osjetno razlikovati što mogu negirati samo oni koji ne žele to prepoznati u svakodnevnici. Svjesni smo da je srž misijskog djelovanja Islamske zajednice u direktnoj interakciji s ljudima, ali treba li Islamskoj zajednici sistematski pristup misijskom djelovanju na internetu u ovom dobu?
Apsolutno je potreban sistematski pristup misijskom djelovanju na internetu. Internet više nije samo sredstvo komunikacije, nego prostor u kojem posebno mladi oblikuju svoje stavove i pogled na svijet. Ako mi ne budemo prisutni tamo, drugi će oblikovati njihove vjerske stavove.
Još uvijek nemamo dovoljno razvijene mehanizme djelovanja u virtuelnom prostoru. Postoje čitavi lobiji na internetu koji nastoje u potpunosti diskreditirati autoritet Islamske zajednice kao vjerodostojnog tumača islama u Bosni i Hercegovini, u jednom pluralnom društvu, u susretu s drugima, u ovakvoj zemlji, složenoj zemlji. Moramo biti proaktivni.
Naš cilj treba biti da kvalitetnim sadržajem, znanjem i otvorenom komunikacijom gradimo povjerenje naših članova i džematlija.
Virtualni svijet treba posmatrati kao novo veliko misijsko polje. Ali on nikada ne može zamijeniti živog imama, džemat i neposredni kontakt s ljudima.
Inspirišu me Ali Fehmi-efendija Džabić i Mustafa Sidki-efendija Karabeg
PREPOROD: S obzirom na našu bogatu vjersku naučnu i institucionalnu baštinu, koga u svom radu i pogledu na svijet, smatrate uzorom ili inspirativnim među muslimanskim misliocima, s jedne strane, i među pregaocima u povijesti djelovanja Islamske zajednice, s druge strane?
Vrlo mi je drago to pitanje, i što me to pitate. Znate, ja sam svim svojim bićem vezan za ovaj prostor. Vezan za ovo historijski važno podneblje i ljude u njemu. Božijom odredbom sjedim na časnoj stolici mostarskog muftije na kojoj su se smjenjivali veliki umovi, učenjaci, velikani i vođe našeg naroda.
Ko me inspiriše? Na prvom mjestu je mostarski muftija Ali Fehmi-efendija Džabić, vođa prvog modernog političkog pokreta Bošnjaka za vakufsko-mearifsku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. To je muftija koji je predavao klasičnu arapsku književnost na Istanbulskom univerzitetu Darul-funun, kojemu su i Turci i Arapi, učenjaci, priznali posebnu darovitost i učenost. Bio je intelektualni kapacitet neslućenih visina i dao svoj komentar na klasičnu poeziju, poeziju ashaba, drugova Allahovog Poslanika u djelu Husn al-Sahābah fī Šerhi Eš‘āri al-Sahābah (Ljepota druženja u tumačenju stihova ashaba). Sretan sam što smo detektirali njegov mezar na Edirne-kapiji u Istanbulu. I što ćemo ga, ako Bog da, obnoviti. Njegove spoznaje o tom vremenu, strašnom vremenu pritisaka na Bošnjake, na njihova prava, koštale su ga, naravno, muftijske pozicije. Izgnan je iz Mostara.
Drugi je Mustafa Sidki-efendija Karabeg, najmlađi muftija u historiji mostarskog muftijstva koji je u dvadeset i četvrtoj godini života stupio na taj časni položaj. Muftija koji je odbio dati fetvu da se pruži oružani otpor austrougarskoj sili koja je na Berlinskom kongresu dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. Platio je glavom. Ostao je nepokolebljiv, čvrst u primjeni šerijata. Principijelan i patriota. Sretan sam što je u mom mandatu obnovljena njegova džamija u mahali Brankovac i što smo mu obnovili mezar i nišane nad mezarom koji su bili zatrti u socijalističkom mraku, kako džamija tako i mezar. Nadahnjuje me njegova učenost. Ja sam mala praška zemlje na njegovim nogama.
Muftija Seid-efendija Smajkić, moj prethodnik, protiv udruženog zločinačkog poduhvata zauzeo je čvrst stav da se Bošnjaci neće povlačiti i da nisu monete za potkusurivanje. Platio je i on veliku cijenu tog takvog čvrstog, nepokolebljivog stava. Ja sam nastavio hrabro, otvoreno i srčano njegovu borbu za lokalitet Lakišića harema.
Dvojicu ljudi i pregaoca u Islamskoj zajednici nikada zaboraviti neću. Prvi je rahmetli hadži Esad Kojić, koji je popisao mostarske vakufe oduzete po raznim osnovama od Islamske zajednice, nacionalizacijom, eksproprijacijom i otimačinom da bude spreman kad dođe vrijeme da se donese zakon o denacionalizaciji. Do tog zakona nije došlo, ali su došle nove okolnosti da je Predsjedništvo Skupštine opštine Mostar na čelu sa Safetom Oručevićem ‘95. i ‘97. godine Medžlisu Islamske zajednice Mostar, vratilo na upravljanje i korištenje te vakufske nekretnine i prostore koje je evidentirao rahmetli Kojić.
Drugi je Ramiz Jelovac koji je te vakufske prostore i nekretnine uspio revitalizirati, staviti ih u funkciju da služe misiji Islamske zajednice i da Islamska zajednica u Mostaru bude neovisna i slobodna.
Ne tražim uzore u dalekom muslimanskom svijetu i ne trebamo ići u daleki svijet. Uzori za nas ovdje su oko nas. Na našoj zemlji oni živi, i pod našom zemljom, naši prethodnici. Veliki ljudi, a u mnogo čemu zaboravljeni.
Muslimani biraju sebi čovjeka koji treba služiti vjeri, Islamskoj zajednici i našem narodu
PREPOROD: Za kraj, Vaša poruka za izborno tijelo, čitaoce Preporoda, muslimane i sve građane.
Birati slobodno i po savjesti. Ovo je slobodan izbor. Ljudi kojima je povjeren emanet izbora reisul-uleme imaju veliku odgovornost da biraju najdostojnijeg za tu časnu i odgovornu poziciju.
Reisul-ulema je moralni i duhovni orijentir. Muslimani biraju sebi čovjeka koji treba služiti vjeri, Islamskoj zajednici i našem narodu. Ne biraju ga nikome drugome nego sebi. Zato je važno da izbor bude slobodan, odgovoran i savjestan.
Velika je odgovornost na izbornom tijelu i neka Allah dadne da muslimani izaberu najdostojnijeg da ih predvodi. Amin!
- (24sata.info)