Ovim zakonom su kongresmeni željeli da uspostave određenu količinu kontrole Kongresa nad odnosima SAD-a i Srbije.
Jedan od kongresmena koji je uputio zakon u proceduru je Joe Wilson, koji je u prethodnom periodu u više objava na društvenim mrežama otvoreno kritikovao vlast u Srbiji na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem.
Wilson je, između ostalog, kritikovao i najavu da bi se osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić mogao sahraniti uz najviše vojne i državne počasti.
Šta piše u zakonu?
Već u uvodnim odredbama prijedloga navodi se da je u Srbiji došlo do ozbiljnog nazadovanja u oblasti demokratije, vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa, slobode medija i borbe protiv korupcije.
Kao jedan od ključnih događaja navodi se i pad nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, u kojem je poginulo 16 osoba.
U tekstu se također navode studentski i građanski protesti u Srbiji, uz ocjenu da su vlasti odgovorile na njih, između ostalog, prekomjernom upotrebom sile, hapšenjima demonstranata i pritiscima na nezavisne medije.
Posebna pažnja posvećena je vanjskopolitičkom kursu Beograda. Predlagači zakona navode da Srbija, iako je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, istovremeno produbljuje političke, ekonomske i sigurnosne odnose s Rusijom i Kinom. U prijedlogu se posebno spominju i odnosi Srbije s Iranom.
Ipak, u prijedlogu se ne traži prekid odnosa sa Srbijom. Naprotiv, u tekstu se izričito navodi da SAD imaju dugoročan interes za “stabilnu, demokratsku i suverenu Srbiju” koja doprinosi regionalnom miru i sigurnosti i koja je čvrsto usidrena u euroatlantskim institucijama.
Korištenje sankcija kao važnog alata
Jedan od najvažnijih dijelova prijedloga odnosi se na sankcije. Ovaj prijedlog predviđa politiku prema kojoj bi SAD trebale koristiti postojeće mehanizme za uvođenje finansijskih i viznih sankcija protiv osoba koje doprinose destabilizaciji Zapadnog Balkana.
To se odnosi na osobe za koje, prema prijedlogu, Bijela kuća utvrdi da su učestvovale u postupcima kojima se ugrožavaju mir, sigurnost i stabilnost regiona, podrivaju demokratski procesi i institucije, učestvuju u korupciji ili ozbiljnim kršenjima ljudskih prava.
Prijedlog posebno navodi i aktivnosti kojima se ometa provođenje regionalnih mirovnih i sigurnosnih sporazuma, uključujući Dejtonski mirovni sporazum, kao i odluke i zaključke povezane s njegovom implementacijom.
Uslovi za nastavak “strateškog dijaloga”
U prijedlogu se kongresmeni referiraju i na strateški dijalog koji su prije nekoliko sedmica pokrenuli zvaničnici SAD-a i Srbije.
Prema prijedlogu, američki državni sekretar ne bi trebao učestvovati u tom dijalogu ukoliko se u njegovom okviru ne razgovara o odnosima Srbije s Rusijom, Kinom i Iranom, slobodnim i poštenim izborima, borbi protiv korupcije, javnim nabavkama, vladavini prava, slobodi medija i slobodi okupljanja.
Prije svakog narednog sastanka, američki državni sekretar morao bi Kongresu dostaviti pisanu potvrdu da će navedene teme biti predmet razgovora. Ukoliko takva potvrda ne bi bila dostavljena, zvaničnicima State Departmenta bilo bi zabranjeno da učestvuju u strateškom dijalogu ili troše sredstva predviđena za njegovo održavanje.
U tom kontekstu, navodi se i mogućnost širenja dijaloga i čak povećanja direktne pomoći SAD-a, ako bi Srbija napravila značajan i održiv napredak u nezavisnosti pravosuđa, slobodi medija i usklađivanju vanjske i sigurnosne politike s Evropskom unijom i NATO-om.
U tom slučaju predsjednik SAD-a trebao bi poduzeti korake za unapređenje bilateralnih odnosa, podržati jačanje demokratskih institucija Srbije i njenu otpornost na maligni strani utjecaj. Predviđeno je i jačanje kontakata između građana dvije zemlje, akademskih razmjena, kao i nastavak, odnosno eventualno proširenje sigurnosne i odbrambene saradnje sa Srbijom.
Zakon ušao u proceduru, ali ga čeka dug put
Prijedlog koji su uputili kongresmeni Wilson i Keating, a koji je u međuvremenu kosponzorisao i republikanski zastupnik Keith Self, bi uskoro trebao stići pred Odbor za vanjske poslove i Odbor za pravosuđe Predstavničkog doma američkog Kongresa.
Ako bi u ovim odborima bio odobren, došao bi pred zastupnike Predstavničkog doma, a zatim i Senata. U slučaju da dobije dovoljnu podršku, bio bi poslan predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu na potpis.
Prema odredbama prijedloga, zakon bi, ako bi stupio na snagu, važio pet godina.
(24sata.info)