Dr. Senaid Zajimović reagirao je na pisanje pojedinih medija o predstojećem izboru reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno na tvrdnje kojima se mostarski muftija Salem ef. Dedović unaprijed svrstava među kandidate sa „najmanje šanse“.
Ukazujući na potrebu ravnopravnog i profesionalnog odnosa prema svim kandidatima, dr. Zajimović postavlja važno pitanje: na osnovu kojih činjenica, istraživanja ili relevantnih izvora pojedini mediji već sada određuju favorite i gubitnike?
Njegov stav prenosimo u cijelosti:
U javnosti se posljednjih dana sve češće govori o izboru novog reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. To je očekivano i legitimno. Riječ je o važnom izboru koji zaslužuje ozbiljnu raspravu o sposobnostima kandidata, njihovim programima, iskustvu, rezultatima rada i viziji budućnosti Islamske zajednice.
Međutim, ozbiljna rasprava nije isto što i medijsko proglašavanje pobjednika i poraženih prije nego što je izborni postupak zapravo počeo.
Na samom početku želim jasno kazati da ovim tekstom ne podržavam niti favoriziram bilo kojeg kandidata. Ne ulazim u to ko bi trebao biti izabran niti procjenjujem čije su šanse veće. To je odgovornost izbornog tijela Islamske zajednice. Ovdje govorim isključivo o pravu svakog kandidata na ravnopravan, pošten i profesionalan tretman, bez medijskog favoriziranja jednih i unaprijed određivanja drugih kao gubitnika.
Portal Raport objavio je tekst u kojem se tvrdi da mostarski muftija Salem ef. Dedović ima „najmanje šanse“, da navodno „loše stoji“ i na poziciji koju trenutno obnaša te da su drugi kandidati favoriti. Tekst je potom prenio Bljesak pod još direktnijim i ponižavajućim naslovom „Mostarski muftija nema šanse?“
Znak pitanja na kraju naslova tu malo šta mijenja. Poruka je jasna. Jedan kandidat unaprijed se proglašava neuspješnim i praktično isključuje iz ozbiljne izborne utakmice.
Na osnovu čega?
Ko je procijenio da muftija Dedović nema šanse? Ko su ljudi koji tvrde da on „loše stoji“ u svom muftijstvu? Ko je druge kandidate proglasio favoritima i na osnovu kojih pokazatelja? Je li provedeno istraživanje među onima koji imaju pravo izbora? Postoje li javno dostupni podaci, izjave, programi ili rezultati na kojima se takvi zaključci zasnivaju?
Ništa od toga nije ponuđeno.
Umjesto činjenica, čitaocima se serviraju formulacije poput „prema određenim informacijama“, „u kuloarima se govorilo“, „mnogi ističu“ i „ljudi s kojima smo razgovarali“. Ne znamo ko su ti ljudi, kakav uvid imaju u izborni proces niti predstavljaju li ikoga osim sebe. Anonimni izvori mogu biti opravdani kada donose informacije od javnog značaja koje nije moguće dobiti drugačije. Ali anonimnost ne bi smjela služiti kao pokriće za neprovjerljive ocjene, diskreditaciju kandidata i pokušaj usmjeravanja izbornog procesa.
Posebno zabrinjava nejednak tretman kandidata. Dok se jedni predstavljaju biranim riječima, uz nabrajanje njihovih prednosti, ugleda i poželjnih osobina, muftija Dedović se unaprijed otpisuje bez ozbiljne analize njegovog rada, rezultata i djelovanja u jednom od najzahtjevnijih područja Islamske zajednice.
Gdje su u toj analizi njegovo dugogodišnje iskustvo, odnos prema povratnicima, borba za ravnopravnost Bošnjaka u Hercegovini, briga o vjerskom životu, kulturnoj baštini i vakufima te njegovo javno djelovanje u složenim političkim i društvenim okolnostima? O tome se može raspravljati, njegov rad se može kritički ocjenjivati, ali ga nije pošteno jednostavno prešutjeti, a zatim zaključiti da kandidat „nema šanse“.
Kada mediji jednog kandidata unaprijed proglašavaju favoritom, a drugog bez dokaza predstavljaju kao gubitnika, tada više ne izvještavaju samo o kampanji. Oni postaju njen dio. Ponavljanjem iste ocjene na više portala pokušava se stvoriti dojam da je izbor već riješen i da je podrška određenom kandidatu uzaludna. Tako se medijskim pritiskom može proizvoditi politička i izborna stvarnost koja prije toga možda nije ni postojala.
Zbog toga se opravdano postavlja pitanje gledamo li ravnopravno predstavljanje kandidata ili orkestrirano oblikovanje javnog mnijenja.
Ovdje nije riječ samo o odbrani jednog čovjeka. Danas se bez dokaza može napisati da muftija Dedović „nema šanse“, sutra se na isti način može diskreditirati bilo koji drugi kandidat. Problem je u obrascu prema kojem anonimni krugovi procjenjuju, mediji presuđuju, a javnost bi njihove tvrdnje trebala prihvatiti kao činjenice.
Izbor reisul-uleme ne bi smio biti takmičenje medijskih lobija, političkih krugova i anonimnih „poznavalaca prilika“. Kandidati trebaju biti predstavljeni ravnopravno, na osnovu svoga rada, programa, sposobnosti i rezultata. Odluku trebaju donijeti oni kojima je ta odgovornost povjerena, slobodno i bez medijskog stvaranja unaprijed poželjnih pobjednika i nepoželjnih gubitnika.
Muftija Salem ef. Dedović možda će biti izabran, a možda neće. Kao što se to može dogoditi svakom kandidatu. Ali niko nema pravo unaprijed ga proglasiti neuspješnim, posebno bez činjenica, bez imenovanih izvora i bez prilike da odgovori na iznesene tvrdnje.
Ako želimo pošten izbor, onda moramo zahtijevati i pošteno izvještavanje. Sve drugo nije analiza. To je kampanja, poručio je dr. Senaid Zajimović.
(24sata.info)