Na jučerašnjem izricanju presude Vladimiru i Miljani Kecmanović u slučaju tragedije u OŠ “Vladislav Ribnikar” izneseni su novi detalji koji dodatno rasvjetljavaju okolnosti i pripreme koje su prethodile masakru. Sud je iznio rekonstrukciju događaja, kao i poruke i postupke koji su prethodili zločinu, a koji ukazuju na njegovu unaprijed planiranu prirodu i kompleksne porodične odnose.
“Izgledao je kao robot, kao đavo, bez ijedne grimase.”
Riječi preživjele djece iz škole “Vladislav Ribnikar” dobile su sablasnu potvrdu na jučerašnjem izricanju presude Vladimiru i Miljani Kecmanović.
Stravična istina o 3. maju
Sudsko obrazloženje ogolilo je stravičnu istinu o 3. maju, dok su roditelji tokom postupka prikazivali “porodicu punu ljubavi i brige”, njihov sin je gasio kamere po stanu, mahao u njih i tražio oružje kako bi pobjegao od njih u zatvor.
Juče je u sudnici do detalja rekonstruisan hod po paklu. Dokazano je da je odluka o masakru donesena dvije do tri sedmice ranije.
Plan osmišljen danima prije
Pripreme za krvavi pir počele su danima prije nego što će se u holu škole proliti prva krv. Da bi nesmetano locirao očeve pištolje, maloljetni počinilac je smislio bizaran plan, popeo se na stolicu, mahao u kućnu kameru za video-nadzor, a zatim je prekrio majicom. Oružje je danima skrivao u dnu fioke radnog stola.
Veče uoči masakra proveo je budan, čekajući zoru. Tog jutra, iz stana na Vračaru prvo je izašao otac Vladimir, a potom i majka Miljana sa kćerkom. Sudija je posebno podvukao činjenicu koja ruši mit o idiličnom domu Kecmanovića, nijedan roditelj tog jutra nije provjerio da li je dječak uopće otišao u školu.
A on je za to vrijeme fotografisao oružje. U ruksak je spakovao dva pištolja i precizno izbrojao 92 metka. Planirao je da iskoristi svaki.
Poruka u 8:31 i hladna reakcija
U 8:31 sati, majka Miljana mu je poslala poruku “Jesi li uspio da stigneš na prvi čas?”
Samo sedam minuta kasnije, u 8:38 sati, počeo je pakao. Od prvog pucnja u radnika obezbjeđenja Dragana Vlahovića, do skoka kroz prozor škole, prošla su svega dva minuta i jedna sekunda. U tom sablasno kratkom intervalu, počinilac je funkcionisao sa hirurškom preciznošću.
– Nasumično sam pucao i ništa mi se nije otelo kontroli – izjavio je ranije istražiteljima, što je juče citirano u sudnici.
U holu je ispalio 21 metak, čak 16 je pogodilo žrtve. U kabinetu historije ispalio je još 45 projektila. Dok su djeca bježala kroz prozore, svjedočila su o napadaču koji je djelovao lišen svake ljudske emocije. Poput mašine.
Nakon što je završio, skočio je u dvorište, rukama se uhvatio za lice, a potom hladnokrvno pozvao policiju. Razlog za poziv bio je čist egoizam, plašio se da će ga neko povrijediti. Policajcima se predstavio sopstvenom dijagnozom: “Uradio sam to jer sam psihopata”.
Tokom postupka je priznao da je “želio da bude psihopata” i da je “prestao da bude sretan”.
Bjekstvo od porodice i majčine ambicije
Jučerašnja presuda osvijetlila je i mračnu psihologiju koja stoji iza zločina. Motiv je, prema ocjeni suda, bio dubok osjećaj odbačenosti koji je tinjao godinama, ali i neizdrživ pritisak unutar četiri zida.
Dok je majci Miljani bilo najvažnije da njen sin bude najbolji u svemu, u dječaku je rastao patološki strah od nje. Tog jutra je poželio da je pozove, ali je umjesto razgovora izabrao masakr.
Razlog koji je odjeknuo sudnicom podjednako je monstruozan koliko i istinit, znao je da će poslije ovoga biti zatvoren. I želio je to, jer je to bio jedini način da se skloni od sopstvene porodice, prenosi Telegraf.rs.
(24sata.info)