Te zadnje dvije utakmice će promijeniti njihove živote zasigurno, možda oni to još ne znaju, ali tako će biti, rekao je kapiten Zmajeva o novoj, velikoj generaciji …
Edin Džeko velika je marka svjetskog fudbala. Od Želje i prodaje u Teplice za 50.000 maraka, što su u klubu 2005. proglasili – “bingom” (sic!), preko Wolfsburga, Cityja, Rome, Intera, Fenera, Fiorentine i Schalkea, do njegove Bosne i Hercegovine, koje se nikad nije želio odreći, bez obzira na “kraval(e)” koji okružuju tamošnji fudbal, apsolutno je zaslužio ovakav epilog. Džeko i prijatelji na Mundijalu, kao hepiend jednog puta, moraju ozariti srce.
Edin Džeko danas ima 40 godina. Nakon što je sa “Zmajevima” izbacio Italiju i odveo reprezentaciju na Mundijal, Schalkeu je dao dovoljno da se vrati u Bundesligu. Sada, pak, čeka pripreme i “grand finale” karijere u Americi.
Džeko u petak u saradnji sa Schalkeom odlučio napraviti posebnu konferenciju za novinare. Naime, 17 redakcija tražilo je ekskluzivni intervju s Džekom, a da zadovolji sve, u petak je organizovan “Meeting with Edin”, na koji su Sportske novosti pozvane kao jedini hrvatski medij, pored 30 novinara s četiri kontinenta, uz najrenomiranije medije iz Engleske, Njemačke, Španije, Italije…
Džeko je na pitanja odgovarao gotovo sat vremena na tri različita jezika, a “šlag na tortu” bila su pitanja na jeziku kojeg najbolje poznaje, jer su organizatori prvo dali prednost engleskom i talijanskom.
– Nevjerovatan je osjećaj biti ponovo u Bundesligi, a Schalke tamo uvijek mora biti. To sam rekao i kada sam došao. U januaru sam htio igrati više, ali i igrati za veliki klub, sa sjajnim navijačima i na velikom stadionu, to su bili glavni razlozi odabira Schalkea. Htio sam pomoći klubu da se vrati gore, gdje i pripada. Znao sam kakva je druga Bundesliga, nije to “normalna” druga liga. Postoji intenzitet, sjajni stadioni, sjajni navijači, tribine su rasprodane… Kada sam dolazio, nisam razmišljao o tome da idem u drugu ligu jer ovo je više od druge lige. U zadnja četiri mjeseca svaka je utakmica bila 50-50, nikada ne možete biti sigurni u pobjedu. O budućnosti razmišljam svakodnevno, ali prvo ću razgovarati sa Schalkeom, da čujem njihove planove i onda ću odlučiti – odgovorio je Džeko na otvaranju druženja s novinarima.
U martu je proslavio “okrugli” rođendan, a Englezi su ga pitali o održavanju tijela i zdravlja: Koja je tajna igranja s 40 godina na leđima? Je li već razmišljao prije o kraju karijere?
– Bilo je vremena kada rezultati nisu dobri, kao što je to bilo u prvih šest mjeseci u Fiorentini. Puno je toga tada u glavi, ali moram reći da sam uvijek bio jak u glavi. Usponi i padovi dio su profesionalnog fudbala i tu morate biti još jači da izađete iz takvih situacija. Slušam svoje tijelo, radim puno toga prije i poslije treninga jer, ipak, nisam baš najmlađi. Osjećam da mogu pomoći klubu i reprezentaciji, zato i dalje igram. Znate, kada ste mladi, onda ne razmišljate o tome da dolazite ranije na trening i radite na prevenciji povreda 30 ili 40 minuta prije treninga, a zatim i da ostajete sat vremena nakon i radite dodatno. Kada imate 20 godina, onda možda nemate vremena za to, želite otići na kafu ili ručak s prijateljima, a kada ste stari, onda shvatite da to vaše tijelo treba. Ako se želite takmičiti i ostati dugo u fudbalu, to je glavna stvar, to me drži na ovom nivou i dalje od povreda.
Nakon klupskih tema, došle su i one reprezentativne. Džeko se prisjetio svog prvog Svjetskog prvenstva.
– Da sam bar malo duže uživao u Svjetskom prvenstvu u Brazilu… Za nas je to bilo prvo veliko takmičenje, u zemlji fudbala, bilo je nevjerovatno i još smo prvu utakmicu igrali protiv Argentine na Maracani. To je bilo posebno. Takmičenje je bilo sjajno, nedostajalo je samo da prođemo u drugu rundu, koju nismo uhvatili zbog sudijskih grešaka. Ako se sjećate moga gola protiv Nigerije koji je poništen… Nismo imali sreće, ali bilo je čudesno i sada smo sretni jer se vraćamo. Sada sam najstariji u reprezentaciji, ujedno i kapiten, što je velika odgovornost jer morate pokazati mladima pravi smjer. Sretan sam jer sam to mogao napraviti u zadnje dvije godine. Pogotovo pomoći mladima da idu na Svjetsko prvenstvo, to je sjajno za njih i oni imaju veliku budućnost. Te zadnje dvije utakmice, protiv Walesa i Italije, to će promijeniti njihove živote zasigurno, možda oni to još ne znaju, ali tako će biti. Sretan sam jer sam kapiten ove sjajne generacije.
Švicarski novinar pitao je Džeku o utakmici u prvoj fazi turnira protiv Švicarske: Hoće li ta bitka odrediti pobjednika grupe?
– Volio bih da igramo za prvo mjesto, jer to znači da smo prvu utakmicu pobijedili. Švicarska je favorit naše grupe, imaju puno dobrih igrača i iskusnu ekipu koja je igrala velika takmičenja.
Govorio o reakcijama i podršci iz Hrvatske
– Bosna i Hercegovina imala je veliki broj navijača iz Hrvatske. Ja se u Hrvatskoj osjećam kao kod kuće već skoro 20 godina. Stalno idem u Dubrovnik i to je moja druga kuća. Znam dosta ljudi koji su navijali svim srcem za nas i čak su me, recimo, poslije utakmice s Italijom zvali Livaković, Perišić, Pongračić, Modrić… Oni su bili u Americi na prijateljskim utakmicama tada, odmah su me zvali poslije i čestitali. To je neki put za našu regiju, u kojoj se trebamo uzajamno podržavati i navijati jedni za druge. To me, prije svega, čini jako sretnim kao čovjeka i ako možemo mi, profesionalni igrači, na neki način pomoći na to da utječemo na ljude širom regije, da se konačno krene u pravom smjeru, mi smo tu na pravom putu.
Za manje od mjesec dana Bosnu i Hercegovinu će povesti na drugo Svjetsko prvenstvo u historiji, kao najveća legenda u historiji reprezentacije, kao idol starih, ali i novih “klinaca” na ulicama, kao rekorder po broju nastupa (148) i pogodaka (73). I, konačno, kao vlasnik filmske priče od okova rata do najveće svjetske scene. Dijamant koji sjaji jače i drugačije.
(24sata.info)