Srijeda, 28 Januara, 2026
NaslovnicaHercegovinaTIHO BRISANJE SJEĆANJA: Na stadionu Pod Bijelim brijegom jučer srušen spomenik poginulim igračima Veleža

TIHO BRISANJE SJEĆANJA: Na stadionu Pod Bijelim brijegom jučer srušen spomenik poginulim igračima Veleža

Mostar je jučer ostao bez još jednog važnog simbola svoje antifašističke i sportske historije.

Mostar je jučer ostao bez još jednog važnog simbola svoje antifašističke i sportske historije. Na stadionu pod Bijelim brijegom srušen je spomenik posvećen 77 palih fudbalera i sportskih radnika Veleža, ljudi koji su svoje živote dali u borbi protiv fašizma tokom Drugog svjetskog rata, piše Hercegovacki.ba.

Prema dostupnim informacijama, spomenik je uklonjen u sklopu radova na stadionu. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da rušenje nije bilo najavljeno, niti je javnost upoznata s tim ko je donio odluku, na osnovu koje procedure i uz čije odobrenje. Riječ je o objektu koji nije predstavljao samo klupsko obilježje, već i dio kolektivne memorije grada Mostara.

Srušen / uklonjen spomenik

Stadion koji je bio dom, pa postao simbol podjela

Stadion pod Bijelim brijegom decenijama je bio dom FK Velež, kluba koji je izrastao u jedan od simbola Mostara. Nakon ratnih dešavanja 1990-ih, Velež je praktično istjeran sa svog stadiona i bio primoran graditi novi dom u Vrapčićima. Ipak, sjećanje na period kada je Velež igrao na Bijelom brijegu nikada nije izbrisano, barem ne u srcima navijača i građana koji ovaj klub doživljavaju kao dio identiteta grada.

Rušenjem spomenika posvećenog poginulim igračima i funkcionerima, mnogi taj čin vide kao nastavak dugogodišnjeg procesa potiskivanja i brisanja Veležove historije s ovog prostora.

77 imena uklesanih u historiju antifašističke borbe

U vihoru Drugog svjetskog rata, brojni igrači i članovi uprave Veleža priključili su se partizanskom pokretu. Među njima je bilo osam narodnih heroja, veliki broj prvoboraca i nosilaca „Partizanske spomenice 1941“. Mnogi od njih danas imaju spomen-ploče na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru.

Talentovana generacija Veleža iz 1937. godine nije ostala upamćena samo po sportskim uspjesima, već i po žrtvi. Njih 77 izgubilo je živote na ratištima i stratištima širom tada okupirane zemlje, boreći se za slobodu. Bili su to mladi sportisti koji su, umjesto fudbalskih lopti, u ruke uzeli puške.

Iz sjećanja narodnog heroja Mehe Trbonje ostale su riječi koje i danas snažno odjekuju:

„U septembru i oktobru 1941. godine cio naš tim otišao je u partizane, u Konjičko-mostarski odred, kasnije čuveni Mostarski bataljon. Svi smo ponijeli Veležove dresove sa velikom zvijezdom petokrakom.“

Pored igrača, u tom „stroju besmrtnih“ bili su i brojni klupski funkcioneri koji su dali živote u borbi protiv fašizma.

Spomenik kao znak zahvalnosti – i meta zaborava

Spomenik je podignut početkom 1970-ih godina, kao trajni znak zahvalnosti ovim borcima za slobodu. Nakon posljednjeg rata bio je prebojen i ideološki „prekršten“, ali je ipak opstao kao fizički podsjetnik na jednu generaciju Mostaraca koji su stali na stranu antifašizma.

Spomenik nakon što je ideološki “prekršten” crveno-bijelom bojom

Danas više ne postoji ni taj kompromisni ostatak sjećanja.

Posebno zabrinjava to što javnost nije dobila odgovore na ključna pitanja:

Ko je donio odluku o rušenju?
Da li je postojala saglasnost nadležnih institucija za uklanjanje spomen-obilježja?
Je li Grad Mostar dao odobrenje i na osnovu kojeg zakona?
Gdje će završiti obilježje i hoće li biti sačuvano ili trajno uništeno?

Šutnja institucija i političkih predstavnika

Dodatnu težinu cijelom slučaju daje potpuna šutnja lokalnih vlasti, ali i političkih predstavnika Bošnjaka u Mostaru. Nema reakcije ni iz jedne političke stranke. Spomenik koji svjedoči o antifašističkoj borbi i žrtvi mostarskih sportista nestao je usred bijela dana, uz građevinske mašine, bez reakcije onih koji se inače deklarativno pozivaju na antifašizam i zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa.

Reakcije još nema ni iz Fudbalskog kluba Velež, a što ne znači da neće uslijediti nakon ovoga teksta.

Ovakav odnos prema spomenicima iz perioda Narodnooslobodilačke borbe otvara ozbiljno pitanje: da li Mostar selektivno bira koju će historiju čuvati, a koju prešutno uklanjati?

Jer rušenje spomenika nije samo uklanjanje betona i kamena. To je poruka. A poruka koja se jučer mogla iščitati s Bijelog brijega za mnoge Mostarce glasi, da njihova historija, njihovi mrtvi i njihova borba više nemaju mjesto tamo gdje su ga nekada imali.

Jedini su se oglasili iz “Crvene hronike”.

(24sata.info)

IZ ISTE KATEGORIJE

najnovije