Kada se grupa odbrambenih stručnjaka prošlog mjeseca okupila u Whitehallu, sjedištu britanske vlade, kako bi raspravljala o spremnosti Ujedinjenog Kraljevstva i saveznika za rat za koji vjeruju da bi mogao izbiti u narednih nekoliko godina, njihov zaključak bio je mračan: nisu spremni.
Ne radi se o ratnim huškačima, već o upućenim ljudima – sadašnjim i bivšim pripadnicima oružanih snaga, zvaničnicima vlada i NATO-a te stručnjacima iz odbrambene industrije. Njihovo razmišljanje zasniva se na obavještajnoj procjeni da se Rusija priprema za mogući direktan sukob s Evropom, piše CNN.
Promjena načina razmišljanja
Jedini način da se takav scenarij spriječi, kažu, jeste osigurati da, ako do rata dođe, Evropa pobijedi. Iako su ključna veća ulaganja u hronično podfinansiranu evropsku odbranu, sigurnosni stručnjaci sve više upozoravaju da je potrebna i velika promjena u načinu razmišljanja na svim nivoima. Vrijeme je, kažu, da evropske vlade uključe svoje građane i jasno im stave do znanja da je period u kojem je Evropa mogla ignorisati prijetnju rata završen.
„Mislim da postoje naznake da su društva spremna voditi ovaj razgovor, ali isto tako vidimo vlade koje još uvijek nisu dovoljno sigurne da bi taj razgovor vodile sa svojim javnostima“, rekao je Sam Greene, profesor ruske politike na King’s Collegeu u Londonu.
Hibridni rat je već u toku
Među stručnjacima raste konsenzus da Rusija već vodi hibridni rat protiv Zapada, provodeći sabotaže te unoseći haos i dezinformacije u unutrašnje političke rasprave. Ukazuju na brojne dokaze, uključujući ponovljena narušavanja zračnog prostora NATO-a od strane ruskih aviona i dronova, ometanje GPS-a na Baltiku, kampanje dezinformacija i sabotažne napade na kritičnu infrastrukturu u više zemalja, koji se povezuju s ruskim tajnim službama. Rusija je dosljedno negirala bilo kakvu umiješanost.
Greene je rekao da su ti napadi već promijenili stavove mnogih u Evropi, čak i ako se neki političari ustručavaju direktno ih nazvati hibridnim ratovanjem. „Mislim da su ljudi uplašeni, posebno kako ovo postaje vidljivije“, rekao je. „Vidimo dronove iznad aerodroma i mislim da raste osjećaj da je vjerovatno samo pitanje vremena prije nego što jedan od tih dronova obori putnički avion.“
Baltički strahovi i mogući vremenski okviri
Iako Moskva nije izvela direktne napade na članice NATO-a – stručnjaci kažu da je to djelimično zato što Rusija zna da sa trenutnim sposobnostima ne bi mogla poraziti savez – sve je više znakova da bi se to moglo promijeniti.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte upozorio je ranije ove godine da bi Rusija mogla biti spremna upotrijebiti vojnu silu protiv NATO-a u roku od pet godina. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul ponovio je to upozorenje, rekavši da njemačke obavještajne službe vjeruju da Moskva „najkasnije do 2029. barem drži otvorenom opciju rata protiv NATO-a“.
Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je početkom decembra da, iako Rusija ne planira rat s Evropom, „ako Evropa iznenada poželi ići u rat s nama i započne ga, mi smo spremni odmah“. Konsenzus među baltičkim zemljama jeste da bi napad na njih mogao uslijediti već za tri godine, a istraživači s Harvard Kennedy Schoola utvrdili su da se u procjenama zvaničnika najčešće spominju 2027. i 2028. godina.
Planovi na papiru, resursi na čekanju
Prepoznavanje ove prijetnje potaknulo je NATO da razvije detaljne planove za odbranu od moguće ruske agresije na Baltik. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ti planovi nisu utemeljeni u stvarnosti.
„Postoji plan, s brojkama. Ali vlade ne preduzimaju potrebne korake za njegovu provedbu. Još uvijek planiramo na osnovu stvari koje ne postoje“, rekao je Jack Watling, viši istraživač na institutu RUSI, ističući rizik oslanjanja na „listu želja“ umjesto na stvarne resurse.
Slično upozorenje stiglo je i iz Ujedinjenog Kraljevstva, gdje su stručnjaci, uključujući bivšeg čelnika NATO-a Georgea Robertsona, pozvali na hitne mjere. General Richard Barrons, jedan od autora strateške revizije britanske odbrane, rekao je da se mora ojačati infrastruktura, oružane snage, rezerve i civilna odbrana.
„Iskreno, ne treba nam mnogo više analiza da bismo znali šta trebamo učiniti. Problem je što to zaista trebamo i uraditi“, rekao je, dodajući da „civilno društvo i naši političari“ imaju druge brige.
Prema njegovoj procjeni, Ujedinjenom Kraljevstvu bi sadašnjim tempom trebalo oko deset godina da se pripremi za rat. „A naše analize i naši saveznici nam govore – možda imate tri do pet godina… tako da je ovo pitanje volje, društvene jednako kao i političke, a zatim i kompetencije.“
Kraj „dividende mira“
Mnogi evropski glavni gradovi decenijama su jedva razmišljali o odbrani. Bez velikih vojnih sukoba na kontinentu od 1945. godine, Evropa je uživala u najdužem periodu mira u stoljećima, što je donijelo značajnu „dividendu mira“.
Vlade su mogle trošiti novac na socijalnu zaštitu umjesto na vojsku, oslanjajući se na Sjedinjene Američke Države da priteknu u pomoć ako zatreba. Uslijedila su dva otrežnjenja: američki predsjednik Donald Trump, koji je jasno poručio da se saveznici više ne mogu toliko oslanjati na SAD, i ruska invazija na Ukrajinu.
Ovaj zaokret potaknuo je većinu evropskih članica NATO-a da povećaju izdvajanja za odbranu. Prema podacima NATO-a, 31 od 32 članice ove godine ispunit će cilj trošenja 2% BDP-a na odbranu – ogroman porast u odnosu na samo šest članica 2021. godine.
Članice su se čak dogovorile da se cilj poveća na 5% BDP-a do 2035. godine, iako su mnogi analitičari skeptični prema ostvarivanju tog cilja zbog finansijskih pritisaka s kojima se evropske zemlje suočavaju, pišu Vijesti.
Težak razgovor s građanima
Objasniti biračima da će možda biti potrebna preraspodjela resursa i da će se više ljudi morati priključiti rezervnim ili redovnim snagama nije nešto što većina političara želi učiniti. Istraživanja Eurobarometra pokazuju da je velika većina Evropljana – 78% – zabrinuta za sigurnost EU-a, ali odbrana nije svima na vrhu liste potrošačkih prioriteta.
Koliko je taj razgovor osjetljiv pokazao je primjer načelnika francuskih oružanih snaga, generala Fabiena Mandona. Izazvao je negodovanje prošlog mjeseca kada je upozorio javnost da se zemlja mora pripremiti za moguće buduće gubitke usljed ruske agresije, rekavši da Francuska mora „prihvatiti gubitak svoje djece“ kako bi „zaštitila ono što jesmo“.
Evropa u dva koraka: od Baltika do Londona
Robin Potter, saradnik britanskog instituta Chatham House, rekao je da se spremnost ljudi širom Evrope da shvate prijetnju i učestvuju u njenom suzbijanju značajno razlikuje. „Ako ste na istoku, ako možda graničite s Rusijom, ako ste u Poljskoj ili na Baltiku, prijetnja je ljudima tamo vrlo stvarna i oni poduzimaju mnogo više koraka, poput javnih skloništa, jer smatraju da je rizik od zračnog napada veći“, rekao je.
Švedska i Finska ažurirale su smjernice za građane o preživljavanju rata, dok su zemlje poput Litvanije, Latvije i Švedske ponovo uvele obavezni vojni rok. Druge, uključujući Njemačku i Poljsku, uvele su programe dobrovoljne vojne obuke.
Potter ističe da će građani s većim povjerenjem u institucije vjerovatnije prihvatiti žrtve za opće dobro. Kao primjer navodi nordijske zemlje, gdje je koncept građanske dužnosti i „totalne odbrane“ – u kojoj svaki građanin i svaka kompanija postaju dio ratnog napora – duboko ukorijenjen.
„Ako ljudi osjećaju da država radi za njih, vjerovatnije je da će poželjeti nešto vratiti“, rekao je, postavljajući pitanje može li se takav model primijeniti u društvima s niskim povjerenjem u javne institucije, poput Ujedinjenog Kraljevstva.
(24sata.info)
