Više od 750 godina stroga pravila određuju šta kardinali smiju, a što ne smiju jesti, kako bi se spriječilo da se u piletinu, raviole i salvete sakriju tajne poruke.
Proteklog su tjedna putnici u Rimu možda uočili kardinale kako posjećuju svoje omiljene restorane. Neposredno prije posljednjeg izbora pape 2013. godine, talijanski su mediji izvijestili da su mnogi od njih nalazili vremena za obrok u omiljenom restoranu Al Passetto di Borgo, obiteljskom lokalu udaljenom 200 metara od Bazilike svetog Petra, gdje je kardinal Donald William Wuerl poznat po naručivanju lazanja, a Francesco Coccopalmerio (navodno najglasovaniji talijanski kardinal 2013.) voli lignje na žaru, piše BBC.
Kardinali možda osjećaju potrebu dobro se najesti jer će za vrijeme konklave koja počinje 7. svibnja – kada će 135 kardinala u Sikstinskoj kapeli birati novog papu – biti potpuno izolirani od ostatka svijeta na neodređeno vrijeme. Glasovanje, spavanje i prehrana odvijat će se pod strogom kontrolom.
Papske su konklave notorno tajanstveni događaji. Kardinali su zatvoreni u zajedničkom prostoru bez ikakvih poruka prema van – osim dima koji signalizira uspjeh ili neuspjeh glasovanja. Bijeli dim označava da je novi papa izabran, a crni da je potreban novi krug glasanja, sve dok se ne postigne dvotrećinska većina plus jedan glas. Iako se ne zna točno što se događa iza tih zatvorenih vrata, jedno je sigurno: kardinali moraju jesti tijekom dana ili tjedana potrebnih da izaberu novog vođu 1,4 milijarde katolika u svijetu.
Tajne i hrana
Ali ako hrana ulazi i izlazi iz prostora, kako se održava tajnost konklave? Kako kardinali mogu biti sigurni da glasanje nije pod utjecajem vanjskih čimbenika?
Povijesno gledano, hrana je predstavljala rizik: ravioli bi mogli sadržavati skrivenu poruku iz kuhinje, ili bi kardinal mogao prljavom salvetom prenijeti novosti o glasovanju vanjskom svijetu. S druge strane, zajednički obroci su kontekst u kojem se mogu odvijati diskretni pregovori. Popularna kultura u novije vrijeme često koristi takve prikaze kako bi pojačala osjećaj sumnje, intrige i kontrole.
Primjerice, u filmu Conclave iz 2024., većina radnje odvija se ne u prostoriji za glasanje, već u kantini. Bučni obroci kontrastiraju gotovo potpunoj tišini formalne konklave, gdje su ritualni govori rijetki – poput trenutka kada kardinal ubacuje svoj glasački listić uz izgovaranje zakletve. Unatoč ceremonijalnoj tišini, mnogo se toga komunicira – često preko hrane. I dok ne možemo uzeti film kao vjerodostojan prikaz stvarnosti, jasno je da u papskoj kulturi hrane – kao i općenito u kulturi – ono što jedemo, kako i s kim, puno govori.
Povijest pravila
Kodeks tajnosti konklave datira iz 1274., kada je papa Grgur X uveo regulative koje i danas djelomično upravljaju papinskim izborima. Njegov je izbor, kao i mnogi drugi, bio kontroverzan, a i rekordan po dužini – gotovo tri godine (1268.–1271.) dok se nije postigao konsenzus. Prema talijanskom kanonistu Henricusu de Segusiu, lokalno stanovništvo tada je prijetilo ograničenjem hrane kako bi ubrzali izbor.
Nova pravila uključivala su izolaciju konklave – pravilo koje vrijedi i danas – te racioniranje hrane. Nakon tri dana bez dogovora, kardinali bi dobivali samo jedan obrok dnevno; nakon osam dana – samo kruh i vodu. Sredinom 1300-ih, papa Klement VI ublažio je ta pravila dopuštajući obroke u tri slijeda: juha, glavno jelo (riba, meso ili jaja) i desert (sir ili voće). Iako se racioniranje nije održalo, stroga kontrola konklava ostala je.
Šef koji je kuhao za papu
Najdetaljniji povijesni zapis o prehrani u konklavama dolazi od Bartolomea Scappija, najpoznatijeg renesansnog kuhara (i vjerojatno prvog „celebritija“ među kuharima), koji je kuhao za pape Pija IV i Pija V. Njegova knjiga Opera Dell’Arte del Cucinare iz 1570. – prva kuharica koju je napisao profesionalni kuhar – otkriva tajne prehrane tijekom konklave koja je izabrala papu Julija III, i ekstremnu razinu nadzora koja se provodila
Scappi piše da su se dnevni obroci pripremali u zajedničkoj kuhinji pod nadzorom kuhara i sommeliera. Kuhinja je bila potencijalno mjesto za prijenos poruka, pa su tamo bili postavljeni stražari. Hrana se dvaput dnevno, prema ždrijebu, donosila do ruote – rotirajućeg prozora ugrađenog u zid – koji je omogućavao prijenos hrane u prostor za kardinale. Prije nego što bi hrana prošla kroz zid, sve su provjeravali degustatori. Svaki je korak bio pod nadzorom talijanskih i švicarskih gardista.
Strogo su kontrolirani sastojci: ništa što bi moglo sakriti poruku nije bilo dopušteno. Nisu se smjele koristiti zatvorene pite, cijele kokoši, a vino i voda morali su biti u prozirnom staklu. Platnene salvete morale su biti otvorene i detaljno pregledane.
Danas: Jednostavna jela, ista pravila
Dio razloga za ovakav režim bio je osiguranje potpune izolacije kardinala, a drugi strah od mogućeg trovanja – osobito u renesansi, kada je papinstvo imalo veliku političku moć.
Unatoč strogim pravilima, Scappi opisuje obroke kao obilne i uravnotežene: salate, voće, suhomesnati proizvodi, vino i svježa voda. Također, kardinali su imali vrlo udoban smještaj – vlastitu veliku ćeliju s ukrasima od svile, krevetom, stolom, stalkom za odjeću, stolicama, posudom za nuždu i zatvorenom posudom za hranu.
Za nadolazeću konklavu 7. svibnja, kuharice redovnice iz Doma svete Marte – moderne rezidencije za vrijeme konklave – pripremat će jednostavna jela iz Lacija i obližnjeg Abruzza: minestrone, špagete, arrosticini (ražnjići od janjetine) i kuhano povrće. Iako to izgleda kao odmak od renesansne raskoši, cilj je isti: stroga kontrola i zaštita od vanjskog utjecaja, piše BBC.
U prvom kuhinjskom prizoru filma Conclave, redovnice kuhaju cijele kokoši – skroman obrok. No važna je simbolika: moderna Katolička crkva, osobito nakon pape Franje, želi projicirati sliku jednostavnosti i čestitosti. Strah od skrivenih poruka u hrani nestao je; danas je problem elektronička komunikacija – još jedan simbol u filmu.
Dok se Vatikan čisti od skrivenih uređaja, kardinali se pripremaju za svoje dužnosti, možda razmišljajući hoće li im omiljeno jelo u Rimu biti posljednja večera prije nego što postanu papa.
(24sata.info)
