Inženjerka pejzažne arhitekture i hortikulture, samostalna prirodna graditeljica i permakulturna dizajnerica Biljana Gavrić i njen suprug Aleksandar Drinić grade dom od gline i balirane slame, u selu Čađavica kod Bijeljine.

Plac i materijal za gradnju jeftinije i zdravije varijante kuće dobili su od prijatelja, koji im pomažu i u radovima. Za gradnju baliranom slamom koriste prirodne i reciklirane materijale, da bi dobili kuću koja može zadovoljiti sve potrebe suvremene porodice.

– Aleksandar je dobio plac za poklon, odlučili smo da tu pravimo kuću u kojoj ćemo da živimo. To znači da smo odlučili napustiti grad, jer je plac koji smo dobili oko sedam kilometra udaljen od grada – priča za Fenu ona. 

Od početka su znali da neće klasičnu kuću, ali prva zamisao bila im je da naprave drvenu kuću. Ipak, istražujući na internetu, naišli su na kuće od balirane slame. Spoznali su da su te kuće mnogo bolje i efikasnije.

– Uslijedilo je istaživanje, čitanje i edukacija. Kuća od slame nas je dovela do permakulture (skup praktičnih vještina za održivi život pomoću koje se mogu smanjiti troškovi stanovanja ili poboljšati kvaliteta života). Te kuće su ekološki i ekonomski prihvatljive. Prednosti takve gradnje su višestruke. To su kuće koje dišu, energetski su efikasne, zdrave. Otporne su na požar jer bale slame, kad se izmalterišu blatnim ili krečnim malterom prosto ne gore, zemlja ne gori – naglasila je.

Prisjeća se Gavrić da su ubrzo uvidjeli da to kod nas nema ko uraditi, te su odlučili sami napraviti takvu kuću.

– Počeli smo graditi postepeno, kako su nam to vrijeme i novac dozvoljavali. Ideja je da radimo kad smo slobodni, kad smo na godišnjem odmoru i vikendima – kazala je Gavrić.

Drvena konstrukcija je osnova kuće, na krovu rastu biljke, zidovi su od balirane slame koja je malterisana blatnim malterima. Podovi su uglavnom od zemlje (premazan lanenim uljem i voskiran, može da se briše i usisava), s različitim završnim obradama. Pregradni zidovi su od slame, rađeni tzv. metodom light clay i malterisani blatnim malterima. Za završno bojenje koriste boje od gline koje su sami napravili. Pločice su stavili samo u kupatilo i kuhinju na pod, ostalo rade tehnikom tadelakt (tradicionalna vodootporna i dekorativna žbuka).

– Ove kuće su energetski efikasne, zidovi su debljine 60 cm. Mi i sad, iako nije završena, osjetimo razliku u temperaturi – naglasila je.

Biljana Gavrić naglašava da u regiji ima dosta takvih kuća. Samo to rade entuzijasti. Obično sami baš kao i oni, uz pomoć prijatelja.

– U svijetu ih ima dosta. Oni usavršavaju tehnike gradnje, tako da je moguće naći i firme koje brzo mogu napraviti takvu kuću – kazala je.

Gavrić priča da su se o tehnici gradnje informirali na internetu. Gledali su proces, a bili su i na nekoliko radionica u Centru za zemljanu arhitekturu u Mošorinu.

– Tu smo se zaljubili u zemljanu arhitekturu. Tako smo odlučili zemlju, kao građevinski materijal, iskoristiti maksimalno – kaže ona. 

Za materijal ističe da im je uglavnom lako dostupan, lokalni.

– Mi smo u Semberiji, slame ima na pretek, obično ne znaju šta će s tim. Nama je prijatelj poklonio slamu, drvo smo kupili, zemlju smo koristili lokalnu. Kopali smo bunar, tako smo zemlje imali na pretek, kreč i pijesak smo kupovali. Materijal nije skup, ali treba dosta da se radi. Svako ko namjerava praviti takvu kuću sam, trebalo bi to da zna – naglasila je.

Gavrić podsjeća da su nekad kuće pravljene samo od prirodnih materijala, dosta ih je i danas uslovno. Uglavnom su pravljene od čerpića, pletera, naboja zavisno od područja. Ali ti načini gradnje su industijalizacijom, nažalost, zaboravljeni.

– Mi smo se trudili da tehnike gradnje oživimo, prilagodimo savremenom načinu života. U završnoj smo fazi unutrašnjih radova i u četvrtoj godini izgradnje kuće. Morali smo postepeno raditi, a dosad smo utrošili nekoliko mjeseci intezivnog rada. Usput smo učili i dolazili do novih saznanja. Naučili smo bar pet vrsta zanata i svojim rukama uspjeli izgraditi dom od prirodnih materijala. Trebalo je mnogo napora, truda, rada i upornosti, ali se isplati. Ništa od toga ne bismo mogli postići bez podrške prijatelja, porodice, ljudi koji su sa nama gradili – naglasila je.

Uz kuću od prirodnog materijala, na placu Biljane i Aleksandra od 1.000 kvadrata, i sve ostalo bit će podređeno ekologiji.

O gradnji kuća od slame Biljana Gavrić govorila je i na prvom Festivalu permakulture u Bosni i Hercegovini, koji je ranije ovog mjeseca održan u Mostaru. Na sastanku neformalne mreže permakulturista Bosne i Hercegovine, u kući susreta Emaus u Potocima, četrdesetak aktivista iz 17 bh. gradova uz prijatelje iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Švicarske dogovorili su prve praktične korake. Taj festival je završen na permakulturnoj farmi Udruženja ‘Nešto Više’ u Humilišanima kod Mostara.

(FENA)