Edvard P. Džozef nakon svjedočenja u Kongresu za “Avaz” govori da je ključni neispunjeni uvjet za stvarnu i trajnu stabilnost da Srbija prihvati zapadni poredak za region.
Svjedočenje profesora Edvarda P. Džozefa (Edward P. Joseph) pred američkim Kongresom otvorilo je jedno od najozbiljnijih i najdirektnijih rasprava o Zapadnom Balkanu. Pred Potkomitetom za Evropu Vanjskopolitičkog komiteta Predstavničkog doma SAD, na saslušanju na temu „Žarišna tačka: Put ka stabilnosti na Zapadnom Balkanu“, početkom decembra Džozef je iznio ocjene o ulozi Srbije u regionalnoj stabilnosti, odnosu prema Rusiji i neodlučnosti Zapada.
Sada predavač na Fakultetu za napredne međunarodne studije (SAIS) Univerziteta “Johns Hopkins”, jednog od najuglednijih privatnih istraživačkih univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama specijaliziranog za međunarodne odnose, diplomatiju, sigurnost i globalnu ekonomiju, Džozef je gotovo tokom cijelog rata u Bosni i Hercegovini služio u okviru UNPROFOR-a.
U Kongresu je upozorio da potpuna stabilnost regiona nije moguća dok Srbija nedvosmisleno ne prihvati zapadni vrijednosni okvir, te ukazuje na opasne veze s Rusijom.
NIS i Rusija
Šta je najznačajnije u vezi s ovim kongresnim saslušanjem o Balkanu?
S obzirom na niz ratova i globalnih napetosti, posebno je značajno da se američki Kongres ovog mjeseca fokusirao na Balkan. Znamo da je ovo kongresno saslušanje bilo važno jer se ministar vanjskih poslova Srbije Marko Đurić sastao i s predsjedavajućim Kitom Selfom (Keith) iz Teksasa i s Bilom Kitingom (Bill Keating) iz Masačusetsa neposredno prije održavanja saslušanja. Saslušanje pruža rijetku priliku da se javno identificiraju ključni prioriteti i postave pitanja o interesima SAD u regionu. Takva rasprava može oblikovati buduće zakonodavne inicijative i jasno signalizirati pravce djelovanja Administracije.
Na primjer, tokom saslušanja bilo je mnogo kritika na račun odluke SAD da ukine sve sankcije Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima. Kao što sam naveo, Administracija predsjednika Trampa (Trump) je ukidanjem svih tih sankcija neopravdano oslabila vlastiti utjecaj.
Ja sam bio svjedok koji je ukazao na to da Dodik sada odbija da se povuče s čela SNSD-a, kako su to zahtijevali sudovi i Centralna izborna komisija. Da su neke američke sankcije još na snazi, vjerujem da se ne bi usudio ovako postupati (budući da Dodik želi da sve sankcije budu ukinute i da se nijedna ponovo ne uvede).
Koje su bile ključne poruke Vašeg svjedočenja? Zašto ste se fokusirali na Srbiju?
Postavio sam ključno pitanje: zašto je ovaj region u kojem SAD, EU i NATO imaju presudan utjecaj i dalje nestabilan? Iako nijedan akter nije u potpunosti odgovoran, naveo sam ključni neispunjeni uvjet za stvarnu i trajnu stabilnost: da Srbija prihvati zapadni poredak za region. To znači da bi najveća, daleko najveća, zemlja među šest zemalja Zapadnog Balkana konačno prihvatila rezultate ratova, bez traženja „kompenzacije“ u BiH, na Kosovu ili Crnoj Gori. To znači opredjeljenje za strateško partnerstvo sa SAD, Evropskom unijom i, iznad svega, NATO-om – a ne s Rusijom i Kinom ili drugim malignim akterima.
Mislite li da SAD zaista mogu usmjeriti Vladu Srbije, koja otvoreno promovira „Srpski svet“ u susjednim zemljama poput naše, da se promijeni i prihvati zapadni poredak za Balkan?
Zapravo, predsjednik Tramp može iskoristiti priliku, koju je predsjednik Bajden (Biden) propustio, da Srbiju usmjeri u tom pravcu… prema Zapadu i pomirenju sa susjedima Srbije. Prije svega, kako sam naveo u svjedočenju u Kongresu, SAD moraju ostati čvrste u insistiranju da se Rusi uklone iz NIS-a (Naftna industrija Srbije). Bajden je mogao navesti Beograd da nacionalizira NIS i da uvede sankcije Rusiji, ali je čekao do samog kraja svog mandata da uvede sankcije NIS-u.
Pritisak je sada ozbiljan jer Srbija zatvara svoju jedinu rafineriju u Pančevu i počinje ostajati bez zaliha nafte. Na saslušanju sam pozvao Kongres i Administraciju da ostanu čvrsti i da ne nasjednu na bilo kakve ruske ili srbijanske pokušaje kupovine vremena u vezi s NIS-om. Nacionalizacija NIS-a mogla bi izazvati ozbiljan raskol između Moskve i Beograda, otvarajući put daljnjim koracima.
Ali čak ni nacionalizacija NIS-a neće natjerati Srbiju da poštuje zapadni poredak, da, na primjer, prizna Kosovo ili podrži funkcionalnu BiH ili prestane potkopavati Crnu Goru. Šta ste onda preporučili članovima Kongresa?
Preporučio sam da Administracija donese protumjere – kaznene mjere kojima bi Beograd mogao izvršiti pritisak na Moskvu – kao što su gašenje RT-a i Sputnika; uvođenje sankcija Rusiji i zatvaranje takozvanog ruskog „Humanitarnog centra“ na jugu Srbije.
Zapravo, to su ključni koraci koje bi SAD trebale zahtijevati od Srbije bez obzira na okolnosti. Zašto bi bilo koji kandidat za članstvo u EU na Balkanu ugošćavao ruske propagandne medije i rusku špijunsku bazu (kakvim se smatra „Humanitarni centar“)? Zaista je skandalozno da Srbija to čini, a da se to, ipak, prihvata. Na kraju, SAD mogu okončati čitavu, nedovršenu dramu raspada Jugoslavije tamo gdje je i započela: na Kosovu. Kao što sam napisao prošlog mjeseca u SAIS Reviewu („Balkanski proboj za Ukrajinu“), predsjednik Tramp je u jedinstvenoj poziciji da navede Beograd da se obaveže na pristupanje NATO-u, zajedno s Kosovom. Time bi se okončao taj zastoj i dramatično promijenio odnos Srbije prema susjedima – i, jednako važno, prema prošlosti, uključujući Srebrenicu. I dodajem Žepu, gdje sam služio u julu 1995. godine s UNPROFOR-om.
Sve je ovo realnije nego što ljudi zamišljaju. Tramp uživa izuzetnu popularnost u Srbiji i percipira se kao snažna, autoritativna figura. A Srbi su otvoreniji prema NATO-u nego što se misli – naročito ako bi Vlada Aleksandra Vučića promijenila narativ. Na saslušanju sam naveo najnovije istraživanje IRI-ja koje pokazuje da polovina stanovništva Srbije ima pozitivan stav prema NATO-u (želeći barem „više komunikacije s NATO-om“). Moj tekst u “SAIS Reviewu” navodi i druge razloge zbog kojih bi Vučić razmotrio NATO – naročito nakon što Tramp ponudi Kosovu put ka članstvu u Savezu.
Šta ste mislili kada ste na saslušanju govorili o „neuravnoteženom“ pristupu SAD prema Beogradu i Prištini?
Ovo je izuzetno važna, ali lako previđena tačka. U stalnom pokušaju da njeguje Aleksandra Vučića, Administracija predsjednika Bajdena smatrala je odgovornim samo Albina Kurtija za provokacije. Na primjer, u maju 2023. godine Srbi su ozbiljno napali vojnike KFOR-a u Zvečanu, na sjeveru Kosova. Ipak, kažnjen je samo Kurti, zbog nametanja gradonačelnika (na izborima koje su Srbi bojkotovali). Dvije sedmice kasnije, Srbija je otela trojicu kosovskih policajaca s teritorije Kosova, što predstavlja ozbiljno kršenje formalnih obaveza Beograda prema NATO-u. Ipak, nije bilo nikakve kazne za Beograd. Dva mjeseca kasnije, u septembru 2023. godine, samo je Kurti okrivljen za izostanak napretka u dijalogu s EU. Uz takav obrazac da se odgovornost pripisuje isključivo Kosovu nije bilo iznenađenje da se istog mjeseca dogodila vrlo ozbiljna operacija u Banjskoj. Sada su SAD suspendovale Strateški dijalog s Kosovom, dok ga sa Srbijom nastavljaju. U međuvremenu, imamo navodnu otmicu građanina Kosova srpske nacionalnosti, odvedenog s Kosova u Srbiju. Hoće li se ovaj obrazac ponovo završiti novim nasiljem?
Kako će Vaše preporuke iznesene na saslušanju utjecati na Bosnu i Hercegovinu?
Vidjeli smo koliko su se članovi Odbora fokusirali na grešku ukidanja svih sankcija Dodiku. Opet, Srbija je ovdje potpuno relevantna. Da to ovako formulišem: ne postoji „Dodik“ kakvog ga poznajemo bez Beograda koji želi potkopavati BiH. Srbija koja se obaveže na članstvo u NATO-u odmah bi stvorila uvjete da BiH napreduje ka vlastitom članstvu u NATO-u. A taj korak bi već u velikoj mjeri doprinio razbijanju dugogodišnje stagnacije u BiH. Postoje i drugi, neposredni koraci koje Administracija može poduzeti kako bi se BiH pokrenula naprijed. Ukazao sam na nedavni načelni iskorak u vezi s Južnom interkonekcijom. Na saslušanju (i u nedavnom tekstu) pozvao sam Administraciju da se uhvati u koštac s vjerovatno najvećom preprekom napretku: sporom oko državne i vojne imovine. A Tramp je idealno pozicioniran da to učini, jer može dovesti američke investitore u BiH. Ti američki investitori mogli bi ponuditi unosne poslove koji bi konačno otključali razvojne i ekonomske potencijale te imovine. Pod uvjetom, naravno, da strane prihvate stabilizirajuće rješenje koje predlože SAD za prevazilaženje zastoja.
Građanska država
Bilo je i drugih komentara na saslušanju o BiH. Kakav je Vaš stav o pitanjima poput “trećeg entiteta” ili provođenja presuda Sejdić–Finci Evropskog suda za ljudska prava i stvaranja građanske države?
Da budem potpuno jasan: već dugo se protivim daljnjoj teritorijalizaciji širom Balkana, bilo da se radi o „razmjeni teritorija“ na Kosovu ili trećem entitetu u Bosni i Hercegovini. Kao što vidimo u slučaju RS-a, ova etnoteritorijalna rješenja – u kojima su prava vezana za teritoriju – katastrofalna su.
Kao što sam naveo, američki zvaničnici to prepoznaju kao kardinalnu grešku Dejtonskog sporazuma kada Kosovarima govore sljedeće: „Ne brinite, nećete stvoriti novu republiku srpsku kada formirate Zajednicu općina sa srpskom većinom.“ Time priznaju inherentni problem koji predstavlja stvaranje RS.
Kao što sam, također, napisao u tekstu za “National Interest”, zajedno s profesorom Brusom Hičnerom (Bruce Hitchner) sa Univerziteta “Tufts”, a i kako je naveo jedini sudija Evropskog suda za ljudska prava koji je dao izdvojeno mišljenje, cjelovita presuda ECHR-a u predmetu Kovačević uvela je novu realnost. Kako je taj sudija istakao, više ne postoji kontinuirano širenje dometa izvornog zahtjeva za diskriminaciju prema Dejtonskom ustavu.
Međutim, presude Sejdić–Finci ostaju u potpunosti na snazi i moraju se provesti, čak i kao uslov za napredak BiH ka EU. Postoje kreativna i pravedna rješenja za punu provedbu presuda Sejdić–Finci i SAD i EU trebaju insistirati da se to ostvari… što prije.
Također se slažem s bosanskim liderima koji se protive zatvaranju Ureda visokog predstavnika. Kao što je navedeno u mom pisanom svjedočenju, SAD mogu raditi s visokim predstavnikom na razbijanju ključnog zastoja oko državne i vojne imovine. OHR se može zatvoriti kada svih 5 + 2 uvjeta za zatvaranje budu ispunjeni.
Sramota je i tragična ironija da istaknuti Srbi promoviraju Mladića
Gospodine Džozef, služili ste u BiH gotovo tokom cijelog rata, širom zemlje uključujući Sarajevo, Kiseljak, Mostar, Bihać, a tokom pada Srebrenice i u Tuzli i Žepi. Kako se osjećate kada vidite da zvaničnici i javne ličnosti iz RS promoviraju osuđene ratne zločince poput Ratka Mladića?
Za razliku od ogromne većine srpskih zvaničnika i u RS i Srbiji, ja sam se s Mladićem lično susretao, licem u lice, u Žepi, kao i na formalnim sastancima u Sarajevu. I sramota je i tragična ironija da istaknuti Srbi promoviraju Mladića. Vlada Srbije čak i sada apelira Vijeću sigurnosti UN-a da se Mladić pusti na slobodu iz „humanitarnih razloga“ kada taj egzekutor nije pokazao ni trunku saosjećanja prema svojim hiljadama žrtava.
Sama svrha suđenja za ratne zločine jeste da se pojedinci pozovu na odgovornost za stravične zločine – a ne, u ovom slučaju, srpski narod u cjelini. Zbog toga veličanje Mladića poništava smisao tih procesa.
Srpski narod bio je vrlo loše vođen tokom 1990-ih. Često se zanemaruje odbacivanje Plana Z-4 koji su podržavali Rusija, SAD, EU i UN, a koji bi efektivno stvorio “republiku srpsku” u Hrvatskoj. Dostojanstvo i čast Srba leže u okretanju leđa Karadžiću, Mladiću i Miloševiću i u zaustavljanju besmislenog traganja za „kompenzacijom“ za ove katastrofalne ratove.
(24sata.info)