“Da bi stvari ostale iste, sve se mora promijeniti”, aforizam je iz “Geparda”, romana Giuseppea Tomasi di Lampeduse o aristokratiji iz 19. stoljeća, koja pokušava sačuvati svoj privilegirani status dok Sicilija ključa zbog revolucije.
List Economist piše da ovaj aforizam sažima tešku situaciju Evrope u 21. stoljeću.
“Evropska unija u srcu kontinenta neobično njeguje bezbrižno uvjerenje da se može promijeniti samo ako je na to prisiljena krizom. Zbog toga je od vitalnog značaja da shvati da je u krizi. Dugo se oslanjajući na kinesko tržište radi svog ekonomskog rasta, ruski plin radi svoje industrije i američku vojsku radi svoje sigurnosti, EU je potresena trogodišnjim ratom u Ukrajini i tromjesečnim agresivnim transakcionizmom Donalda Trumpa u Americi”, naveo je Economist.
U tekstu ovog lista je konstatirano da Stari kontinent mora prihvatiti promjene usljed svjetskih previranja, a da bi to trebao početi odricanjem od politike luksuza, za koju je istaknuto da se uzimala zdravo za gotovo. Riječ je o, kako se dodaje, pretjeranom užitku koji se sada teško može priuštiti.
Ono prvo što je sugerirano jeste da EU mora promijeniti odnos prema Velikoj Britaniji koja je prije pet godina istupila iz Unije. Smatra se da je EU tretirala Veliku Britaniju kao loše dijete, dijelom i zbog toga da bi izbjegla to da druge članice pokušaju ono što je Velika Britanija uradila 2020. Economist piše da bi EU trebala poboljšati odnos prema Velikoj Britaniji zbog toga što ova zemlja ima vojnu, geopolitičku i industrijsku težinu.
Sljedeća sugerirana promjena jeste promjena “sebičnog” odnosa EU prema udaljenijim državama.
“EU je godinama pokušavala nametnuti svoja pravila, bilo da je riječ o onima koja se odnose na okoliš, uslove rada ili mnogo toga drugog. Eurokrati su uživali u ‘briselskom efektu’, pri čemu su propisi osmišljeni u Briselu brzo postali svjetski standardi. Zabrinutost iziritiranih zemalja, kao što je Indonezija, kojima je rečeno da uzgajaju palme na ovaj ili onaj način, nonšalantno je odbačena kao da nije evropski problem”, ukazano je, prenosi kLix.
Naglašeno je da je prethodno sugerirana promjena nužnija u trenutku kada EU treba potpisati mnogo trgovinskih sporazuma kako bi neutralizirala američki protekcionizam.
Jedna promjena se već događa, a to je uklanjanje administrativnih barijera u poslovanju. Posljedica toga bi mogla biti da članice više posluju jedna s drugom ako EU više ne mogne toliko slobodno poslovati sa Sjedinjenim Američkim državama. Ipak, prema procjeni Međunarodnog monetarnog fonda, administrativne barijere za trgovinu među državama Unije su jednake carinskoj stopi od 110 posto.
Economist je kao posebno dekadentnom osobinom Evrope istakao odgađanje problema sve dok ne postane toliko akutan da njegovo rješavanje košta bogatstvo. Kao primjer za to je navedena demografija.
“Evropa je 1980-ih imala pet radnika na jednog penzionera. Sada ima tri radnika na jednog penzionera, a do 2050. će imati dva radnika na jednog penzionera. Neka od rješenja za ispravljanje ravnoteže po ovom pitanju djeluju privlačno, ali su nepraktična. Prisiljavanje Evropljana da imaju više djece nije bilo uspješno, a uvoz migranata je politički sporan”, napomenuto je.
Britanski list smatra da se izbjegava očigledno rješenje, a to je da se ljudi primoraju da duže rade. Shodno tome, konstatirano je da je luksuz izostanak podizanja starosne granice za penzionisanje usljed produženja očekivanog životnog vijeka.
Kao posljednja, peta stvar koja se mora promijeniti istaknuta je “hedonistička navika u posljednjih nekoliko decenija – štednja u odbrani”, što je značilo više novca za socijalnu potrošnju, piše Economist.
(24sata.info)
