
O trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, regionu, ali i svijetu razgovarali smo sa prof. dr. Zijadom Bećirovićem, direktorom Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana.
Pitanja: Zdravko Čupović ([email protected])
Nakon i definitivne smjene Milorada Dodika sa pozicije predsjednika Republike Srpske, javnost je uvjerena da je sljedeći na redu Dragan Čović te da se iza svega krije osmišljen plan međunarodne zajednice?
Vrijeme ne radi za Dragana Čovića (HDZBiH). Ne bira sredstava da ostane na vlasti, čak se usudio diskreditirati i visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta (EPP/CSU). Pored opstrukcije interesa SAD i južne interkonekcije postao je slijepi izvršilac politike Zagreba. Insistirati na dogovoru iz Karađorđeva u kojoj su Hrvati u BiH izgubili “HR H-B“ mogu samo neznalice. Dogovor sa Dodikom ne može vratiti „HR H-B“ nego može još više pogoršati položaj Hrvata, ali i akademika Čovića. Hrvatska bi trebala biti promotor Bosne i Hercegovine za hitni prijem u NATO, a ne potpisivati vojne sporazume sa Albanijom i Kosovom. Mnogo je pogrešnih poteza iz Republike Hrvatske, kojima je kumovao i Čović. Hitan Ulazak BiH u NATO je spas za Čovića, ali i za Republiku Hrvatsku čije rukovodstvo vodi pogubnu politiku za Hrvatsku. Sve drugo je ratna opcija i uvlačenje Republike Hrvatske u mogući regionalni sukob u kojem bi Hrvatska imala vjerovatno najveće štete, prenosi START.
Američka diplomatija je napravila niz propusta u BiH od 2021.godine. Vrlo teških, nevjerovatnih. Skoro su srušili Federaciju BiH i ojačali Dodika uvodeći ga u vlast. Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je napravio velike ustupke HDZ-u, a danas ga HDZ-ovci sustavno politički pljuju.
Tamo negdje 2021. u intervjuu baš za portal Start BiH ste kazali kako je Bakiru Izetbegoviću, Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku savjetovano da se ne kandiduju na izborima u oktobru 2022. Istina, niste navodili detalje, ali da li se to možda može povezati sa sadašnjim dešavanjima u BiH?
Američka diplomatija je napravila niz propusta u BiH od 2021.godine. Vrlo teških, nevjerovatnih. Skoro su srušili Federaciju BiH i ojačali Dodika uvodeći ga u vlast. Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je napravio velike ustupke HDZ-u, a danas ga HDZ-ovci sustavno politički pljuju. SDA se teško transformira i još uvijek ne nudi nikakva nova rješenja i čini se da jednostavno čeka izbore znajući da je “trojka” zapečatila svoju političku budućnost. To nije dobro za BiH. Upravo krize stvaraju šansu i umjesto da opozicija u BiH bude aktivna na međunarodnom planu, oni bi voljeli da su već sutra izbori vjerujući u krah „trojke“. Bez novih ideja i ljudi situacija sliči na 2021.godinu kada su se očekivale promjene koje je upropastila tadašnja američka administracija i američki ambasador u BiH Michael Murphy. Opozicija mora ponuditi novi kvalitet, nove ljude i ideje, a toga još uvijek nema, nego isključiva kritika postojeće vlasti.
Drugi dio javnosti, vjerovatno poučen dosadašnjim iskustvom, uvjeren je da se ništa neće promijeniti i da će iz sjene Milorad Dodik i dalje vući konce, a onda se vjerovatno i zvanično vratiti u politiku za šest godina?
Danas se geopolitika mijenja na dnevnoj osnovi. Ko to nije shvatio onda nema šansu za promjene i/ili napredak. A pogotovo neko ko nešto čeka narednih šest godina. To su iluzije. Ne možete stalno ponavljati iste stvari na pogrešan način i očekivati drugačiji – bolji rezultat.
Nažalost, svako malo neka afera u BiH koja se direktno ili indirektno povezuje sa Slovenijom. Posljednja je Viaduct. Imate li ikakvih saznanja – da li se tu radi o dobro osmišljenoj prevari i u kojoj su umiješani entitetski političari ili je u pitanju samo javašluk i nebriga za javna sredstva?
Cijela priča je dogovor i savršen krug. Da funkcionira pravna država onda bi i dio nosilaca najviših funkcija od nivoa BiH, entiteta do pravobranilaštva završilo pod istragom, a kamo li kriminalci koji su osmislili savremenu pljačku. Upitna je i odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta da Bosna i Hercegovina novac isplati Viaductu. Možda jedino raduje informacija da se za slučaj zainteresirao EUROPOL i još neke države, a tragično je da Slovenija ne reagira na pravi način, što dokazuje da je dio političke strukture korumpiran i interesno upleten sa Dodikom. Slovenija je stabilna država i ovakve stvari još više ugrožavaju unutarnje odnose, služe za unutarnje političke obračune i ugrožavaju nacionalnu sigurnost te države. Dodik je postao unutrašnjopolitički faktor u Sloveniji koji će imati utjecaj na naredne parlamentarne izbore na proljeće 2026. godine. Vjerujem da ćemo saznati ko je i kada osmislio plan pljačke finansijskih sredstva građana BiH. Providno je bilo da navodno novac Viaductu neće da isplati ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić (SNSD), nego je to uradio njegov zamjenik Muhamed Hasanović (SDPBiH). Žargonski bi rekli „da ono što neće da uradi amidžić, hoće dajdžić (Hasanović)“. Obojica bi trebala biti procesuirana.
Dodik je postao unutrašnjopolitički faktor u Sloveniji koji će imati utjecaj na naredne parlamentarne izbore na proljeće 2026. godine. Vjerujem da ćemo saznati ko je i kada osmislio plan pljačke finansijskih sredstva građana BiH.
Protesti u Srbiji traju već deset mjeseci. Čini se da je pat pozicija između vlasti i demonstranata, dok međunarodna zajednica je po običaju nijemi posmatrač. Kakav i kada će po Vama biti epilog?
Radi se o nezadovoljstvu SANU i međunarodnom uplitanju od pojedinih zapadnih država do Rusije. Svi bi da „vide leđa Vučiću“. Nedavni zvižduci Miloradu Dodiku u beogradskoj „Areni“ nisu zvižduci zbog politike prema BiH, nego zbog uplitanja u unutrašnje odnose u Srbiji. Demonstranti su sredstvo, kao i uvijek. Bez velikih promjena i događaja nema rješenja. Kakve će to biti promjene ili događaji zavisi od namjera aktera, pojedinačno. Ne vjerujem da se može postići konsenzus. Veliki su ulozi u pitanju i neko mora biti poražen u ovoj priči. Ko, zavisit će od mnogo faktora, a ključni faktor je vrijeme koje ne radi u interesu Aleksandra Vučića (SNS).
Nedavni zvižduci Miloradu Dodiku u beogradskoj „Areni“ nisu zvižduci zbog politike prema BiH, nego zbog uplitanja u unutrašnje odnose u Srbiji.
Pomalo neočekivano u Hrvatskoj je nakon koncerta Thompsona na hipodromu došlo do vala nacionalističkih i šovinističkih ispada. Da li vas je to iznenadilo i kako to prolazi bez reakcija Brisela?
Zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Hrvatske Stjepanu Mesiću napravljen je zastoj u nacionalističkoj politici Republike Hrvatske koju je kreirao HDZ. U tom zastoju Republika Hrvatska je primljena u NATO, a pod vlašću HDZ to se nikada ne bi desilo. Danas Republika Hrvatska plovi istim vodama kao i devedesetih. Ništa dobro neće donijeti Republici Hrvatskoj, a ni susjedima, a posebno Hrvatima u BiH. Oni su sve izgubili od ”HR H–B” i HVO. Sve je nestalo kroz dva američka sporazuma o miru u BiH. Hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman (HDZ) govori da Hrvati nikada ne bi potpisali mirovne sporazume, da su navodno znali šta ih čeka, što vješto koristi srpska politika. Po riječima Grlić Radmana ispada da je Franjo Tuđman (HDZ) bio neznalica ili je svjesno „sahranio” bosanske Hrvate. Koliko sam upratio taj stav nije zauzeo Sabor, Vlada ili HDZ. Praviti Tuđmana glupim i neinformiranim ili zlonamjernim je vrh slijepe i pogromaške politike u Zagrebu. Tuđman je izgubio „HR H-B“ zato što je Armija Republike BiH pobijedila i HVO i Hrvatsku vojsku u otvorenom napadu na suverenitet BiH i to mu je otvoreno rekao Richard Holbrooke. I prešućuje se još jedna činjenica, bosanskohercegovački Hrvati platili su cijenu rješavanja tzv. Srpskog pitanja u Hrvatskoj i to svi dobro znaju osim onih tzv. dežurnih Hrvata, koji prvenstveno brinu za sebe i svoje interese. Da paradoks bude veći Gordan Grlić Radman se nakon koncerta Thompsona sastao sa izraelskim ministrom vanjskih poslova Gideonom Sa’arom gdje mu je u fokusu bio položaj Hrvata u BiH umjesto da izraelskom ministru podnese izvješće o Thompsonovom koncertu. Susjedi BiH kada imaju unutrašnje probleme najradije i najlakše ih izvoze u Bosnu i Hercegovinu. A što se tiče zvaničnog Brisela u njemu vladaju desničari i ništa ne iznenađuje, jer je njihovo simpatiziranje sa retrogradnim idejama i ideologijama, koje su dovele do Drugog svjetsko rata postalo praksa.
Tuđman je izgubio „HR H-B“ zato što je Armija Republike BiH pobijedila i HVO i Hrvatsku vojsku u otvorenom napadu na suverenitet BiH i to mu je otvoreno rekao Richard Holbrooke.
SAD se evidentno još nije počela baviti ovim našim dijelom svijeta. Amerika više nije, bar javno, najaktivniji akter međunarodne zajednice. Neki kažu da je dobro, drugi da nije, a u BiH još nisu ni imenovali novog ambasadora. Mišljenje?
Prioritet nije Bosna i Hercegovina. Ali može biti u dogledno vrijeme, jer traju ozbiljne pripreme i razgovori oko ulaska BiH u NATO. Ulazak BiH u NATO će se smatrati Trumpovim uspjehom u postizanju mira na Balkanu. Ukoliko i Srbija pristane, ulazak BiH u NATO bi možda mogao biti realiziran u naredne dvije godine čak i prije. Hrvatska pravi najveću opstrukciju i radi protiv svojih interesa, a u dogovoru sa srpskom politikom. Povijest je neumoljiva. Dogovori oko podjele BiH nisu uspjeli i ne mogu uspjeti ni danas. Doći će na red i Ambasada SAD u BiH. Ima tu raznih opcija, ali iznenađuje da „trojka“ nije ništa uradila da uvjeri State Department o neophodnosti postojanja Ambasade u BiH
Za kraj je nemoguće ne pitati za širi osvrt globalnih dešavanja kojima sada intenzitet i dinamiku diktira predsjednik SAD Donald Trump. Njegov odnos prema Ukrajini je iz dana čini se toplo-hladno, ali šta ako Ukrajina bude primorana na teritorijalne ustupke i kakve bi bile potencijalne posljedice na svijet, a prije svega na Balkan?
Svi idu linijom manjeg otpora. Natjerati slabijeg da se preda ili potpise kapitulaciju. Volodymyr Zelenski mora napraviti ustupke ili će nestati Ukrajine. Nema tu velike filozofije. Svi će se namiriti preko Ukrajine, ali nažalost niko nikada više neće biti siguran, jer Rusija neće odustati od ekspanzije teritorija. U perspektivi vrlo je izvjestan sukob Zapada sa Rusijom i to baš zbog Ukrajine. Putin nema snage da se nosi sa Ukrajinom, a kamo li sa SAD i NATO-om.
Svi idu linijom manjeg otpora. Natjerati slabijeg da se preda ili potpise kapitulaciju. Volodymyr Zelenski mora napraviti ustupke ili će nestati Ukrajine.
To što svi najjači imaju atomsko oružje – ništa ne znači u njihovom odnosima, koji temelje na ravnoteži prijetnji i straha. Zbog toga priča oko Ukrajine je jednostavna u ovom trenutku. Zapad, ali i Rusija, svako uz svog razloga žele okončati rat, ali će sve ići preko leđa Ukrajine i njenog naroda.
(24sata.info)