Predsjednik Udruženja logoraša Mostar Emir Hajdarović kazao je da je ovaj logor simbol stradanja, te da je kroz njega prošlo preko 10.000 građana Mostara.
– U logor sam doveden 10. svibnja 1993. kada sam imao 21 godinu, a izašao sam nakon 309 dana, 19. ožujka 1994. godine i tada sam osjetio svu ljepotu slobode. Logor Heliodrom simbol je stradanja, kroz njega je prošlo preko 10.000 mostarskih građana koji su danas rasuti po cijelom svijetu, a mnogi od njih su ostavili svoje kosti na ovom prostoru – kazao je Hajdarović.
Dodao je kako su bivši logoraši tražili pristup nekadašnjem logoru, ali da im to nije omogućeno.
– Današnje okupljanje i polaganje cvijeća ispratile su i policijske snage, ovom prilikom želim se zahvaliti Policijskoj upravi Mostar na izuzetno profesionalno odrađenom poslu, a njihova prisutnost nema nikakve veze s našom sigurnošću. Mi smo tražili pristup logoru “Heliodrom”, a to što danas na tom prostoru postoji Sveučilište je druga stvar. Od rektora Sveučilišta u Mostaru Zorana Tomića dobili smo zabranu zbog odvijanja nastavno-znanstvenog procesa i građevinskih radova, a zgrada koju smo tražili je devastirana i oko nje se ništa ne radi – kazao je Hajdarović.
Prema podacima kojima raspolaže, u ovom logoru ubijena su 54 čovjeka, preko 170 ih je ranjeno, a preko 50 ih se i dalje vodi kao nestali.
– Institucije apsolutno nisu radile svoj posao i nisu utvrdile stvarne činjenice o tome koliko ljudi je na kojem prostoru stradalo. Sve u vezi toga pokušavaju raditi i rade udruženja nekim svojim kanalima kako bi došli do podataka – naveo je Hajdarović.
Amer Đulić iz Udruženja logoraša Stolac kazao je kako je u logor ušao sa 17 godina i u njemu proveo 233 dana.
– Ni dan danas ne znam zašto sam bio zatvoren, iz školskih klupa sam došao i prošao četiri logora. To je priča koja mi je uništila mladost i djetinjstvo, priča koju nikada ne mogu zaboraviti, a i sam današnji dolazak mi vraća neke slike i sjećanja iz tog perioda. Žalosno je da evo i 28 godina poslije, kao ljudi i bivši logoraši ne možemo obići mjesta i prostorije u kojima smo boravili. Ne idemo tamo s mržnjom, nego dođemo položiti cvijeće i prisjetiti se svega toga, a to je i neka dužnost prema našoj djeci, da pričamo što smo preživjeli – kazao je Đulić.
Dodao je, također, kako postoji i inicijativa prema hrvatskim udrugama logoraša o zajedničkom obilasku stratišta.
– Mi kao Udruženje logoraša Stolac napravili smo savez s udruženjima iz Mostara i Jablanice s kojima se od prošle godine trudimo zajedno obilaziti mnoga stratišta na području Hercegovine, a imamo i inicijativu prema hrvatskim udrugama logoraša da zajedno obilazimo stratišta u kojima su oni, kao pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, odnosno kao civili bili u logorima Bijelo Polje, Brankovac, Jablanica i slično. Svi mi logoraši smo isti i bili isto tretirani, nema tu neke razlike. Mi želimo da svi postanemo dio te priče i da nas Federacija BiH, odnosno država shvati kao logoraše i da dobijemo svoj status i neke privilegije, iako i dan danas nemamo nikakva prava ni pomoći – kazao je Đulić.
(24sata.info / Fena)