Prije dva dana najveće svjetske aviokompanije objavile su da obustavljaju letove prema kineskim aerodromima, a takav režim na snazi je sve do 9. februara. Do tog dana obustavljena je proizvodnja i u dvije VW-ove fabrike u Kini, a slično su reagovale i brojne druge svjetske kompanije koje posluju u ovoj ogromnoj i izuzetno važnoj zemlji.

Još ranije su posljedice koronavirusa počela osjećati naftna tržišta. Smanjenje broja letova te restrikcije u poslovanju kompanija smanjili su i potražnju za energentima.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić za Klix.ba kaže kako se dosta toga promijenilo od SARS epidemije iz 2003. godine. Kina je u tom periodu od 17 godina postala nezamjenjiva ekonomska sila, za koju se, poput ekonomije SAD-a ranije i sada, može primijeniti izreka – Kada Kina kihne, svijet se razboli.

“Procjene su da je SARS koštao oko 40 milijardi dolara, dok će, ukoliko se progresija koronavirusa nastavi, finalni iznos troška po globalnu ekonomiju biti dosta veći, odnosno da, ceteris paribus, postoje naznake globalne recesije, u ekstremnom slučaju”, ocjenjuje Čavalić.

Zbog toga ne iznenađuje da je aktuelni broj lista Economist posvetio naslovnicu ovome, uz pitanje koliko će to sve daleko ići, piše Klix.

“Ekonomske posljedice koronavirusa se prije svega odnose na Kinu, odnosno potencijal njenog rasta. Vjerovatno da će se za 2020. smanjiti projekcije rasta kineske ekonomije. Posljedično, ovo će uzrokovati nestabilnost rasta drugih, susjednih azijskih zemalja i područja, od Hong-Konga koji se još oporavlja od protesta, pa sve do Južne Koreje, Tajavna i slično. Zahvaljujući globalizaciji i IKT, tržišta nikada nisu bila osjetljivija na ovakva dešavanja, tako da se svaki tržišni signal prati – aktuelni su izvještaji velikih američkih kompanija (Apple, Nike itd.) koje su veoma izložene na kineskom tržištu”, navodi on.

Dodaje kako će avioindustrija prva osjetiti udar navedenog, zatim ostali transportni, turistički sektor, a možda najviše sve međunarodne kompanije koje su, silom prilika, u posljednjih nekoliko godina morale biti prisutnije u Kini – kroz prodaju, ili pak direktnije, proizvodnju.

“Sve je moguće u ovom trenutku – ovo je pravi crni labud za ekonomiju 2020. godine – neočekivan, s izuzetnim potencijalnom negativnog efekta na čitav svijet”, zaključio je u nalizi za Klix.ba Admir Čavalić.

(24sata.info)