Dok se Mercedes suočio s kritikama kada je 1991. godine predstavio novu S-Klasu W140, jer su je mnogi smatrali previše glomaznom, BMW je razvijao jednu od najljepših i najinovativnijih Sedmica svih vremena.
Treća generacija BMW Serije 7 nije predstavljala potpunu inovaciju u pogledu dizajna. Tačnije, karakteristične linije su prilagođene modernom ukusu, a automobil je napravljen da izgleda još gracioznije i dinamičnije od druge generacije uprkos svojim većim vanjskim dimenzijama.
Razvoj E38 je trajao pune dvije godine, od 1988. do 1990. godine. Stil je u početku razvijan pod vodstvom šefa dizajna Clausa Luthea, nakon čega je Boyke Boyer odabrao konceptni dizajn i dalje ga razvijao do faze za proizvodnju. U februaru 1991. godine, konačni dizajn proizvodnje za novu Seriju 7 odobrio je Upravni odbor, 36 mjeseci prije početka proizvodnje serijskih modela planiranih za 17. februar 1994. godine.
Treća “Sedmica” i prvi Audi A8
BMW je predstavio E38 na Salonu automobila u Ženevi. Lansiranje na tržište u Njemačkoj počelo je u junu 1994. godine s modelima 730i i 740i, a u SAD-u u novembru 1994. godine. Te godine Audi je ušao u luksuznu klasu s prvom generacijom A8.
Asortiman E38-ice je uključivao 728i i 728iL sa šestocilindarskim motorima, 730i, 730iL, 735i, 735iL, 740i, 740iL sa V8 motorom i, naravno, vrhunske modele 750i i 750iL sa V12 motorom. Model 740i je bio najpopularniji, s čak 130.000 proizvedenih vozila. U početku je koštao 120.000 DM kao 740 iL. Kraći 750i koštao je 148.000 DM, a osnovni 728i 83.000 DM. Mediji su isticali veliki užitak u vožnji, iako je recimo 750i već dostizao granicu od dvije tone što je recimo na nivou današnjih električnih vozila.
Ostat će zapisano da je E38 bio prvo vozilo opremljeno zračnim zavjesama. Također je bio prvo evropsko vozilo sa satelitskom navigacijom i prvi BMW koji je ponudio ugrađeni televizor. E38 je bio prvi model Serije 7 dostupan s dizel motorom i posljednji koji je ponuđen s ručnim mjenjačem. Međutim, GPS navigacija nije bila jeftina, BMW je za nju prije 30 godina naplaćivao više od 6.500 DM.
“Sutra nikad ne umire”
Dok je 730i standardno isporučivan s petostepenim ručnim mjenjačem, 740i je bio opremljen novorazvijenim šestostepenim, takođe ručnim, mjenjačem. BMW 750i je došao u jesen 1994. godine, s V12 M73 motorom zapremine 5,4 litre i snagom od 326 KS. Bio je uparen s petostepenim automatskim mjenjačem. U jesen 1995. godine, 728i sa šestocilindarskim linijskim M52 motorom snage 193 KS predstavljen je kao novi osnovni motor.
U martu 1996. godine, motori M60 zamijenjeni su novom serijom motora M62. Zapremina motora od 3,0 i 4,0 litre povećana je na 3,5 litara (735i) i 4,4 litre (740i). Maksimalni obrtni moment povećan je sa 290 na 320 Nm, odnosno sa 400 na 420 Nm. Model 735i tada je proizvodio 235 KS, umjesto 218 KS. Snaga modela 740i ostala je nepromijenjena sa 286 KS. Od aprila 1996. godine, model 725tds bio je dostupan sa šestocilindarskim dizel motorom s ubrizgavanjem u vrtložnu komoru, a razvijao je 143 KS.
Model 750i postao je posebno poznat u filmu o Jamesu Bondu “Sutra nikad ne umire”. U filmu se vozilom moglo upravljati daljinskim upravljačem, uz niz drugih modifikacija za potrebe filma.
Ukupno je proizvedeno 340.242 vozila. Posljednji E38 sišao je s proizvodne trake 27. jula 2001. godine, napravivši mjesta za novu, vizuelno vrlo kontroverznog nasljednika E65.
Duga L verzija i blindirani model
Naravno, E38 je imao i posebnosti: od 1997. do 2001. godine, BMW je lansirao limuzinu sa znatno produženim međuosovinskim rastojanjem, koja je nosila ime L7. Međuosovinsko rastojanje je produženo za 250 mm u poređenju s modelima iL, što je rezultiralo ukupnom dužinom od 5,37 metara. Njegove značajnije karakteristike su uključivale električno podesiva zadnja sjedišta, zadnje oslonce za noge, frižider, TV ekran pozadi, video uređaj i faks uređaj. Prodajna cijena je bila paprenih 246.000 DM.
L7 je bio baziran na modelu 750iL, ali je Karl Lagerfeld dizajnirao svoju vrlo posebnu verziju. L7 je bio dostupan samo na Bliskom istoku, u jugoistočnoj Aziji i Evropi, a proizvedeno je svega 899 primjeraka. Modeli iz 2000-2001 imali su opcioni “prozor za privatnost” kako bi odvojili vozača od putnika pozadi.
Serija oklopnih vozila “Protection Line” su se proizvodila od 2000. do 2001. godine i bila su bazirana na modelima 740iL i 750iL. Sigurnosne karakteristike su uključivale oklop, neprobojna stakla i gume sa svojstvima run-flat. Interfon sistem je omogućavao komunikaciju s ljudima van vozila dok su prozori i vrata bili zatvoreni.
U Evropi je bila dostupna i verzija visoke sigurnosti, interno poznata kao 750iL S. Dodatne sigurnosne mjere su povećale težinu za dodatnih 950 kg u poređenju s normalnim 750iL. Karakteristike su uključivale detonirajući štap oko vjetrobranskog stakla, koji je omogućavao uklanjanje šoferšajbne radi lakšeg bijega, kao i hidraulično upravljane prozore. Dostupan je bio i sistem za disanje, koji je dovodio zrak iz boca u prtljažniku. Bila su to neka druga, zlatna, vremena za autoindustriju…
(24sata.info)