“Sve je krenulo iz djetinjstva i ljubavi prema japanskim samurajskim filmovima. Sada već davne 1967. godine, u Pionirskom centru na sarajevskoj Grbavici, gledao sam film “Saga o džudu”, igrani film o osnivaču džuda, Jigoro Kanu. Od tog dana, džudo je postao moj život. Znao sam da je to moj sport”, priča Crnogorac na početku razgovora za Klix.ba.
Džudo je za njega postao više od sporta, bio je to način života. Nakon takmičarske karijere uslijedio je trenerski poziv kojem je ostao posvećen čitav život. Džudo klub Bosna je ostao bez trenera 1977. godine, a prethodni treneri morali su se povući zbog svojih akademskih obaveza.
“Završavao sam studije na tadašnjem DIF-u, a članovi kluba odlučili su mi kao mladom studentu dati priliku. Kao što je često slučaj u sportu, ideja je bila – dajmo onom ‘difovcu’ Crnogorcu da to proba”, prisjeća se Crnogorac.
Na iznenađenje svih, u potpunosti se posvetio trenerskom pozivu. U trenutku kada su ga pozvali, bio je pri kraju svog studija i već se pripremao za ulogu pedagoga i učitelja.
“Niko nije očekivao da ću se tako snažno prihvatiti toga. Međutim, s obzirom na moju pripremu i pozadinu, prelazak nije bio težak. Bio sam već u procesu učenja kako da budem dobar učitelj i vođa”, prisjeća se Crnogorac svojih trenerskih početaka.
Jedna od prekretnica za cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali i džudo sport, bile su Olimpijske Igre u Barceloni 1992. godine. Na prvom samostalnom nastupu Bosne i Hercegovine na Olimpijskim Igrama našli su se i predstavnici džudo sporta.
„Biti dio tog trenutka bilo je posebno emotivno. Naša zemlja je u jeku rata kročila na olimpijsku pozornicu. Sjećam se onog trenutka kada smo ušli na olimpijski stadion, a publika nas je ispratila s nevjerojatnim aplauzom. Zamišljate da ste prvi put na Olimpijadi kao samostalna država i cijeli svijet to primjećuje. To je bio trenutak koji se ne može opisati riječima. U posebnom sjećanju ostalo mi je i to da je naš Zlatan Saračević nosio zastavu sa zlatnim ljiljanima u jednoj ruci puni krug na predstavljanju“, kaže Crnogorac.
Nakon Barcelone džudo sport biće prisutan na svim izdanjima Ljetnih Olimpijskih Igara, a sa ukupno 10 predstavnika na devet Olimpijskih igara džudo je, uz atletiku, plivanje i streljaštvo, sport iz kojeg smo uvijek imali predstavnike. U Barceloni je to bio Vlado Paradžik, u Atlanti Davor Vlaškovac (1996.), Arijana Jaha u Sidneju (2000.), Amel Mekić u Atini, Pekingu i Londonu (2004.,2008.,2012.), Larisa Cerić u Riju, Tokiju i Parizu (2016.,2020.,2024.) , te Aleksandra Samardžić u Parizu 2024. godine.
Takmičari su pod okriljem Crnogorca kao trenera osvajali brojne medalje na svjetskim i evropskim takmičenjima, a zasluge kontinuiteta uspjeha džudo sporta u dobrom dijelu pripadaju baš njemu.
“Sigurno je da su takmičari koji su nastupali na Olimpijadama podigli ljestvicu više, Vlado Paradžik, Davor Vlaškovac, Arijana Jaha, Amel Mekić, Larisa Cerić i Aleksandra Samardžić. Nezahvalno je nabrajati imena svih i svakako se bojim se da ću nekoga izostaviti, ali svakako moram spomenuti braću Lukač iz prethodnih generacija i mlade nade, Aleksandrinu sestru Anđelu Samardžić, Tonija Miletića…i druge sa kojima sam radio i radim neposredno kao trener u Džudo klubu Bosna koji je 30 godina zaredom prvak Bosne i Hercegovine, što je svakako za Ginisovu knjigu rekorda”, ponosno ističe Crnogorac.
Ipak, najveće uspjehe od svih zasigurno su postigli Larisa Cerić i Amel Mekić koji su među najuspješnijim sportistima moderne historije Bosne i Hercegovine.
“Amel Mekić je bio prvak Evrope i učesnik tri Olimpijade, dok je Larisa Cerić je više od sportiste, ona je simbol borbe, posvećenosti i neprestanog napora. Iako je bh. džudo prošao kroz izazove, uključujući nedostatak podrške. Lara i Amel su svojim izvanrednim uspjesima pokazali da talent i rad mogu prevazići sve prepreke. Olimpijska 2024. godina i nastup na Olimpijadi bili su vrlo specifični za nas. Imali smo dvije olimpijske norme, ali nismo imali nikakvu stvarnu podršku. Da ste sada, nakon svega što smo postigli, vidjeli kako su raspoređena sredstva, shvatili biste kako su naši sportisti morali da se samofinansiraju da bi se pripremili za najveće izazove. Iako smo ostvarili odličan rezultat, do trenutka odlaska na Olimpijske igre nismo dobili ni jedan jedini fening“, ističe Crnogorac.
Larisa Cerić je svojim uspjesima pa i nastupom na Olimpijskim igrama u Parizu zadužila bh. sport, a Crnogorac ističe koliko je njeno postignuće značajno, ne samo za džudo, već i za cijeli sport u Bosni i Hercegovini.
“Ona ima 20 velikih medalja, uključujući Grand Prix, Masters, ali i značajna postignuća na Svjetskim prvenstvima, dvije svjetske i četiri evropske medalje. Valorizacija njenih postignuća nije bila na nivou koji zaslužuje, ali to ništa ne umanjuje njenu veličinu. Zadužila je naš sport i to je nešto što ne smijemo zaboraviti. Svi koji se bave sportom, dužni smo joj na neki način zahvaliti. Larisa je pravi junak ovog sporta“, zaključuje Crnogorac. Džudo savez BiH: Povjerenje EJU-a i IJF-a kroz tehničku izvrsnost
Organizacija velikih međunarodnih takmičenja bila je ključna za afirmaciju džudo sporta u Bosni i Hercegovini.
“Kada smo počeli s organizacijom velikih takmičenja, odmah smo shvatili da su nam međunarodni događaji potrebni kako bismo podigli status džuda u našoj zemlji i dali mu pravi značaj. Tako smo 2003. godine organizovali prvo Evropsko prvenstvo, koje je na kraju godine na kongresu EJU-a u Londonu proglašeno najboljom tehničkom organizacijom“, objašnjava Crnogorac.
Od tada, Džudo savez BiH kontinuirano održava visoke standarde u organizaciji velikih takmičenja. Prema Crnogorcu, upravo je tehnička izvrsnost postala zaštitni znak Džudo saveza Bosne i Hercegovine pa je isti nagrađen 2022. godine nagrađen nagradom “Best of the Best” za najbolju organizaciju od svih takmičenja u Evropi.
“S vremenom smo stekli reputaciju da možemo organizovati bilo koje međunarodno takmičenje. Danas nam EJU i IJF vjeruju i prepoznaju nas kao ozbiljne partnere. Na posljednjem Evropskom prvenstvu za veterane i kate, predsjednik Lazlo Toth je bio pun pohvala za naš savez i tehničku organizaciju, a posebno smo ponosni na doprinos predsjednika IJF-a gospodina Marius Vizera koji nesebično pomaže boljitku džudo sporta u BiH“, dodaje Crnogorac.
Dokaz da mnoge dobre priče mogu krenuti iz Sarajeva bila je ogranizacija prvog Evropskog univerzitetskog prvenstva 2011. godine.
“Na kongresu Evropske univerzitetske asocijacije primijetio da se džudo ne nalazi u kalendaru takmičenja Evropske univerzitetske asocijacije. Predložio sam da organizujemo takmičenje u Sarajevu koje je bilo izuzetno uspješno. Zahvaljujući tom prvom prvenstvu džudo je postao ravnopravan član EUSA-e što je velika stvar za naš sport“, ističe Crnogorac.
Za njega, džudo je mnogo više od sporta.
“Ovaj sport je ekonomski koristan za našu zemlju. Svi sportisti koji dolaze na takmičenja troše sredstva na smještaj, vansmještajne aktivnosti i suvenire. Na kraju, cijeli grad ima koristi. I najvažnija stvar – šaljemo najljepšu sliku iz Sarajeva u svijet“, naglašava Crnogorac.
Crnogorac također dodaje kako džudo, kao sport, vraća uloženo.
“Sva sredstva uložena u organizaciju takmičenja vraćaju se kroz medalje i rezultate. Naša tehnička organizacija je prepoznata na najvišim nivoima, a povjerenje koje smo stekli je neprocjenjivo“, zaključuje Crnogorac.
Kao novi direktor za razvoj u Evropskoj džudo uniji (EJU), Branislav Crnogorac ima bogato iskustvo iza sebe, ali i jasnu viziju o budućnosti. Mnogi rezultati koje je postigao zasluga su tima s kojim je radio, a Crnogorac ističe da je ključni faktor u njegovom uspjehu prvenstveno bila neizmjerna ljubav prema džudu i potpuna posvećenost ovom sportu.
“Za sve što smo postigli, mogu reći da nisam sam. Imam sreću da sam uvijek bio okružen izvanrednim ljudima, i u sinergiji smo ostvarili uspjehe koji su prepoznati. Neki me doživljavaju kao perjanicu ovog sporta, ali svi rezultati su plod zajedničkog rada. Bez tima, bez njihovog truda i posvećenosti, ništa od ovoga ne bi bilo moguće“, kaže Crnogorac i dodaje:.
“Osim toga, uvijek sam bio sretan što sam imao posao koji mi je omogućavao da se u velikoj mjeri posvetim sportu. Iako su ponekad prioriteti bili jasni, moram priznati da je džudo u jednom trenutku postao važniji od svega, pa čak i od porodice. Bio sam potpuno fokusiran na svoj poziv, a danas mi je drago što mogu reći da smo svi zajedno došli do trenutka kada možemo biti ponosni na naš rad i rezultate”.
Džudo – sport budućnosti i ponosa Bosne i Hercegovine
Džudo je sport koji je UNICEF prepoznao kao jedan od najboljih za mlade od 6 do 22 godine, zbog svog pozitivnog uticaja na razvoj fizičkih i mentalnih sposobnosti.
“Ova priznanja nas ispunjavaju ponosom i dodatnim motivacijama da nastavimo širiti njegovu prisutnost i značaj u Bosni i Hercegovini, posebno među mladima. Mi smo doslovno iz ničega, iz ‘živog blata’, postigli sve ove rezultate. Naša ljubav prema džudu i neumorna posvećenost stvorile su temelje za sve što smo danas postigli”, kaže Crnogorac.
Džudo je među najtrofejnijim olimpijskim sportovima u Bosni i Hercegovini. Crnogorac ponosno ističe značaj tih uspjeha: “Uz puni respekt prema svim ostalim sportovima, džudo nije samo sport, to je investicija u budućnost. Kroz naše uspjehe, ne samo da doprinosimo razvoju tjelesne kulture, nego šaljemo i snažnu poruku o stvaranju društveno korisnih individua što je jedan od ciljeva ovog sport”.
Kao dokaz snage ovog sporta, Crnogorac ističe da su naši sportisti osvojili brojne medalje na velikim međunarodnim takmičenjima pod okriljem Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK).
“Kada pogledate ‘Zid slavnih’ Olimpijskog komiteta BiH, vidjet ćete da je džudo zaslužan za značajan broj medalja koje su naši sportisti osvojili. To dodatno potvrđuje status ovog sporta kao nositelja olimpijskih uspjeha”, dodaje Crnogorac.
Na kraju, za Branislava Crnogorca, džudo nije samo sport, već i način života koji doprinosi svim aspektima društva, uključujući i ekonomski razvoj kroz organizaciju međunarodnih takmičenja.
(klix.ba/24sata.info)