Jasmila Žbanić je u historiju ušla kao prva bh. rediteljica koja je dobila dvije nominacije za nagradu BAFTA, a njen prvi dugometražni film “Grbavica”, 2006. godine nagrađen je prestižnim Zlatnim medvjedom.

Režirala je epizodu popularne HBO serije “The Last of Us”, a nedavno je završila snimanje još jedne bh. serije.

Zlatni medvjed, nominacije za Oskara i Baftu te brojne druge nagrade i priznanja, upisane su u biografiju jedne od najznačajnijih bosanskohercegovačkih rediteljica, Jasmile Žbanić. Njen film “Quo vadis, Aida?” dobitnik je evropske nagrade LUX, a proglašen je i najboljim evropskim ostvarenjem na 34. dodjeli Evropskih filmskih nagrada u decembru 2021. godine, gdje je pobijedio u još dvije kategorije. Jasmila Žbanić je tada osvojila nagradu za najbolju evropsku rediteljicu, a Jasna Đuričić za najbolju glumicu. Kao bh. kandidat film je ušao i u uži izbor za nagradu Američke filmske akademije Oscar.

Žbanić se nedavno ponovno našla u fokusu javnosti zbog popularne HBO serije “The Last of Us” čiju je šestu epizodu režirala upravo ova bh. rediteljica. To je i bio povod da s Jasmilom Žbanić napravimo intervju u kojem rediteljica govori o iskustvu snimanja popularne epizode, ali i o svojim drugim projektima.

N1: Višestruko ste nagrađivana bosanskohercegovačka rediteljica koja je dala veliki doprinos bh. kinematografiji. Iza Vas je široki opus filmskih ostvarenja, no posljednjih sedmica ste ponovno u fokusu javnosti zbog hvaljene epizode serije “The Last of Us” koju ste režirali. Kakvo je to iskustvo bilo?

“S profesionalne strane, to je bio veliki korak naprijed u radu, sticanju znanja i iskustva. Holivudski sistem je drugačiji i brzo sam morala učiti šta su razlike i kako ih savladati. Za mene je posebno bilo zanimljivo jer na svojim projektima sam, skupa sa Damirom Ibrahimovićem, i producentica, scenaristica, rediteljica. Imam kontrolu nad svim segmentima filmske proizvodnje. Na ‘The last of US’ sam bila ‘samo’ rediteljica. Kada bi se pojavio neki produkcijski problem, ja bih odmah krenula da ga rješavam, a onda bih shvatila – hej, pa ja to ne moram raditi. Ima deset ljudi koji to rade umjesto mene. Moje je da se opustim i dođem na set spremna. To je bilo veliko rasterećenje, jer ste fokusirani samo na rediteljski rad. Bez obzira na to što su uslovi bili teški, uživala sam radeći s najboljima. Veliko je zadovoljstvo i to što je seriju već pogledalo trideset miliona ljudi.”

N1: U jednom od intervjua ste izjavili da Vas je Jackson podsjetio na Sarajevo te da je Vaše iskustvo preživljavanja opsade Sarajeva tokom rata utjecalo na to kako ste režirali epizodu. Zašto Vas je Jackson asocirao na Sarajevo i na koji način ste bili motivirani prilikom stvaranja šeste epizode pomenute serije?

“Živjela sam u opkoljenom Sarajevu koji je pod opsadom držala Vojska Republike Srpske. Ukinuli su nam hranu, vodu, struju, plin i svaki dan bombardovali i ubijali građanke i građane. Ipak, Sarajevo je nalazilo načine kako da ostane grad na najvećem civilizacijskom i kulturnom stupnju. Grad iz serije je također pod opsadom opasnih zombija – i također funkcioniše. Bilo mi je važno da pričam o tome kako i u najgora vremena ljudska zajednica može opstati ako je solidarna.”

Žbanić: Iskustvo preživljavanja u Sarajevu utjecalo na režiranje epizode “Kin”

N1: Kakvu biste napravili razliku između Vašeg prvog dugometražnog filma “Grbavica” i filma “Quo vadis, Aida”? Koliko ste se Vi zapravo promijenili?

“S jedne strane mislim da imam istu vatru s kojom sam sa devet godina odlučila da ću postati rediteljica, a s druge strane stalno učim i želim da se mijenjam, da napredujem. Što su projekti riskantniji, to mi je zanimljivije jer idete do svojih granica i preko njih.”

N1: S obzirom na teme koje obrađujete u filmovima, da li Vam je ponekad teško pripremiti se za snimanje i da li to utječe na Vas i na ostatak filmske ekipe?

“Da. Potpuno je drugačije kada radite nešto što znate da će zabaviti i vas i publiku, a drugo je kada kopate po masovnim grobnicama, slušate silovane djevojke, majku kojoj su ubili sve članove porodice… To utječe i na moje zdravlje, jer ja to sve emotivno proživljavam. Svi članovi ekipe osjete kada se rade stvari koje su važne za društvo i drugačije se odnose prema filmovima koje radi Deblokada. I mi bismo mogli proizvoditi lagodni sadržaj i lagodnije živjeti, ali smo se odlučili na teži put.”

N1: S kojim od glumaca/ica biste voljeli surađivati, a niste do sada?

“Puno je glumica i glumaca s kojima bih voljela raditi. Ali glumce, ma kako to apsurdno zvučalo, ne biram ja – nego lik iz scenarija. Nekada pomislim da su neki glumac ili glumica dobri za jednu ulogu i kada dođu na audiciju odjednom vidim pred sobom potpuno drugi lik. To je zaista zanimljiv proces koji nije skroz racionalan. Sa nekim divnim glumcima koji su i moji dobri prijatelji nikada nisam radila ili sam premalo radila. Ne zato što nisam htjela, naprotiv – nego što to nije bila prava uloga za njih. Dok pišem scenario ne mislim na glumce, samo na likove – a proces materijalizacije počinje sa audicijama.”

N1: Prošle godine ste započeli snimanje nove serije za koju već vlada veliki interes javnosti. O kakvom projektu je riječ?

“Završili smo snimanje serije ‘Znam kako dišeš’ sa Jasnom Đuričić, Mirvadom Kurićem, Erminom Bravom, Jelenom Kordić, Lazarom Dragojevićem, Izudinom Bajrovićem, Emirom Hadžihafizbegovićem, Lanom Stanišić… Svih šest epizoda serije košta koliko pet minuta jedne moje epizode ‘The last of us’. Ali bez obzira na to što su stvari neuporedive, mi moramo pričati svoje priče. Ovo je savremena priča o sarajevskoj tužiteljici i našem društvu. Mislim da pokrećemo pitanja koja nas se svih tiču, a o kojima nedovoljno znamo i govorimo. Na seriji smo radili sa puno mladih ljudi koji su nova generacija filmskih profesionalaca koja dolazi.”

N1: Da li BiH trenutno među mladim rediteljima ima nekoga ko bi mogao ostvariti značajnu karijeru?

“Mislim da je ovo područje je puno talenata. Čekam da uđu na scenu kao što smo i mi ušli, bez pardona, sa filmom ili djelom koji je rađen tako da ne bendaju šta drugi misle o tome.”

(24sata.info)