Čelinčanin Z. R. (identitet poznat redakciji) i njegova maloljetna kćerka, koji su bili među prvim pozitivnim slučajevima koronavirusa u BiH, izliječeni su i potpuno su se oporavili od ove zaraze koja je paralizirala cijeli svijet i odnijela na hiljade života.
Drugi registrirani slučaj u BiH
U razgovoru za “Avaz” Z. R. kaže da je on bio drugi registrirani slučaj u BiH. Zaražen je u takozvanom nultom banjalučkom klasteru, koji je ugašen bez ozbiljnih posljedica.
Da je pozitivan na koronavirus, saznao je 5. marta i u izolaciji proveo skoro mjesec, od čega desetak dana u bolnici. Prvi negativan nalaz kćerka i on su dobili 17. marta, kada su pušteni u kućnu izolaciju, a drugu potvrdu negativnosti su dobili danas (3. april).
– Iz mog ugla to nije bilo strašno i očigledno da zdravi i mlađi ljudi to lakše podnesu. Ali, važno je da se pridržavate preporuka ljekara i da se svi koji osjete simptome ili su bili u kontaktu sa zaraženim jave nadležnim službama. Testirao sam se nakon što mi je prijatelj javio da je pozitivan. Da me nije nazvao, vjerovatno bih to sve prehodao – priča Čelinčanin.
On kaže da nije imao tegoba, te da je samo jedan dan imao blago povišenu temperaturu. Nije kašljao, kihao, imao osjećaj gušenja, ni druge simptome… Priča da je krajem februara iz Italije doputovao u BiH, i to automobilom zajedno s još tri osobe.
– U automobilu nas je bilo četvero i nas dvojica smo bili pozitivni. Čudno, jer sam ja vozio, a taj prijatelj iz Banje Luke je sjedio pozadi, i to s gospođom iz Modriče, koja je bila negativna, kao i suvozač. Ne znam kako smo zaraženi – priča Čelinčanin.
Po dolasku u Čelinac, virus je prenio kćerki, dok su mu supruga i sin bili negativni. Slično je, kaže, i s prijateljem čiji je sin bio pozitivan, a supruga negativna. Oboje djece išlo je u školu dva dana, zbog čega su preventivno zatvorene srednja škola u Čelincu, te OŠ “Branko Ćopić” u Banjoj Luci. Srećom, virus nisu prenijeli djeci iz škole.
Zaražena i kćerka
– Najviše me pogodilo kada je javljeno da je i kćerka zaražena. Nikoga drugog nismo zarazili i to mi je najdraže. Ona je išla u školu i sreća je da niko od te djece nije zaražen, jer bi me to veoma pogodilo. Kada smo čuli da je nulti klaster ugašen, to je bilo veliko olakšanje i pao nam je kamen sa srca – ističe Čelinčanin.
Zahvalan je ljekarima UKC RS, navodeći da je njihovo ponašanje i odnos, za vrijeme boravka u bolnici, bio na visokom nivou.
– Stalno su nas obilazili, mjerili temperaturu. Non-stop su nam bili na raspolaganju, i to s pozitivnim stavom, dajući nam podršku koja nam je u tim trenucima mnogo značila – priča Čelinčanin.
Izliječeni Čelinčanin kaže da posebnu zahvalnost duguje rodbini, prijateljima i komšijama koji su se pobrinuli da im, za mjesec dana potpune izolacije, ništa ne nedostaje.
– Bili su nam velika podrška i nismo se osjećali zapostavljenim ili stigmatizovanim. Svaki dan su zvali, donosili hranu i sve potrepštine. Pozovu i kažu: “Ostavili smo vam paket na stepenicama.” Mnogo su nam olakšali da sve ovo prebrodimo – kaže on.
(Avaz)
