Ovaj neobičan, ali inovativan dizajn koji spaja V i rednu arhitekturu motora inspirisao je njegovo ime. V, naravno, potiče od rasporeda blokova cilindara, R dolazi od njemačke riječi za redni (inline) motor (Reihenmotor), dok 6 označava broj cilindara.
Sve je počelo sedamdesetih
Kao i svi etablirani proizvođači automobila, Volkswagenov odjel za istraživanje i razvoj već decenijama eksperimentiše sa atipičnim dizajnom motora. Ideja iza VR6 rođena je krajem 1970-ih kada su inžinjeri tražili načine da razviju šestocilindarski motor koji bi mogao da prevaziđe ograničenja i “V” i redno postavljenog dizajna. Cilj je bio da se stvori snažna i kompaktna radna jedinica koja bi se mogla poprečno postaviti u uske motorne prostore koje obično zauzimaju redni četverocilindarski motori.
Funkcionalni prototip od 2,0 litra rođen je 1978. godine, ali je bio daleko od savršenog, pa je razvoj nastavljen tokom sljedeće decenije. VR6 je konačno ušao u proizvodnju 1991. godine i bio je dostupan u dvije verzije zapremine, ugrađivan u Passat B3 i atraktivni Corrado.
Za razliku od prototipa, ove masovno proizvedene varijante imale su zapreminu od 2,8 ili 2,9 litara i koristile su istu osnovnu arhitekturu. Redovi cilindara bili su postavljeni pod uglom od 15 stepeni unutar bloka od sivog lijevanog željeza, istog materijala koji se koristio za savremene iteracije. Na dnu se nalazila radilica od kovanog čelika sa sedam glavnih ležajeva. Na vrhu bloka je bila postavljena glava od livene aluminijumske legure. Dolazio je sa dvostrukim bregastim vratilima u glavi motora (DOHC) i dva ventila po cilindru. Elektronski sistemi ubrizgavanja goriva sa šest injektora postavljenih na usisnu granu isporučivao je Bosch i imali su različite ECU-e na dvije originalne verzije zapremine.
Snaga je bila 174 KS za 2,8-litarski (kodnog naziva AAA), dok je nešto veći 2,9-litarski (ABV) koji je u početku bio dostupan samo za evropsko tržište. Jača verzija s 2,9-litarskom zapreminom našla se pod haubom Corrada gdje je razvijala 190 “konja”.
Sharan, Galaxy, Caravelle, Vito…
Kako se pokazao vrlo uspješnim, Volkswagen je odlučio koristiti VR6 na drugim popularnim modelima poput Golfa, Jette (Vento) ili Caravelle bazirane na kombiju. Također je korišten na Ford Galaxyju (VW Sharan, Seat Alhambra), proizvodu zajedničkog ulaganja američkog proizvođača i VW grupe. Vjerovali ili ne, čak se i Mercedes-Benzu toliko svidio VR6 da ga je “posudio” 1996. godine za svoj W638 Vito, direktnog konkurenta Caravelle.
Pogonski agregat je unaprijeđen 1999. godine kada je 2,8-litarski dobio novu glavu motora sa četiri ventila po cilindru. Dvije godine kasnije, predstavljena je verzija sa 3,2-litarskom zapreminom i 24 ventila sa sistemom direktnog ubrizgavanja goriva (FSI), a zatim i još veći 3,6-litarski motor 2005. godine. Do tada se prodavao kao V6 i koristili su ga svi automobilski brendovi korporacije, osim Bentleyja i Lamborghinija.
Iako je pružao dovoljno snage da Corrado i Golf (Mk 3 i 4) učini uzbudljivim, prvi, pravi visokoperformansni model koji je koristio VR6 bio je New Beetle RSi iz 2001. godine. Sa 224 KS izvučenih iz 3,2 litre zapremine iznenađujuće se dobro ponašao zahvaljujući Porscheovom ovjesu i 4Motion sistemu pogona na sva četiri točka. Štaviše, bio je fabrički opremljen Remus dvostrukim auspuhom zbog čega je pjevao je melodiju trkaćeg motora koja bi vam poslala jezu niz kičmu.
Sljedeća džepna raketa koja je dobila 3.2 motor bio je Golf R32 iz 2002. godine. Baziran na Mk4 Golfu, ali dijeleći mnoge mehaničke komponente sa Audijem TT, ovaj sjajni hot hatch mogao je isporučiti 240 KS. Za generaciju Mk5, inovativni motor se vratio i mogao je isporučiti 10 dodatnih konjskih snaga (250 KS).
Fabričkih 300, kod tuning majstora i više od 500 “konja”
U svom najsnažnijem obliku, 3.6-litarski VR6 je isporučivo okruglo 300 KS. VR konfiguraciju motora s ovom snagom zatekli smo zadnji put u Passatu B7. Nažalost, jedini koji približio starom VR6 bio je B6 Passat R36 koji je koristio sportske vanjske elemente, Recaro sjedišta, mjenjač s dvostrukim kvačilom (DSG), kao i 4Motion sistem, ali mu je nedostajalo podešavanje ovjesa koje su imali Buba RSi i Golf R32.
Pored Mercedesa ostat će zapamćeno da je maloserijski njemački kupe iz 2009. godine pod nazivom Artega GT došao s 3.6-litarskim motorom ugrađenim iza svoja dva sjedišta. Dizajniran od strane Henrika Fiskera, ovaj sportski automobil ograničene proizvodnje bio je prvo i jedino vozilo koje je koristilo VR6 motor postavljen u sredini.
Bez obzira na zapreminu, motor je bio sposoban za više nego što je mogao isporučiti u fabričkoj specifikaciji, a evropska tuning scena je iskoristila taj potencijal. Mnogi proizvođači dodatne opreme nude širok spektar nadogradnji koje mogu lako povećati snagu za oko 25 do 35 posto. Dodajte još jedan ili dva turbopunjača i fabrička snaga može premašiti 500 KS.
Ipak, VR6 ostaje jedan od najinovativnijih masovno proizvedenih šestocilindarskih motora svih vremena. Njegov dizajn inspirisao je stvaranje W12, gdje su dva VR6 motora – svaki s uglom nagiba cilindara od 15 stepeni – spojena u istom bloku, ali koncept je pružio inspiraciju inžinjerima za stvaranje Bugattijevog nevjerovatnog W16 stroja.
Volkswagen je zvanično prestao s proizvodnjom VR6 motora 12. decembra 2024. godine, nakon 34 godine proizvodnje, sa skoro 1,87 miliona proizvedenih jedinica.
(24sata.info)