Sejo Đulić o kulturi u Mostaru: Kultura je na infuziji, ali nije sve crno

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Kad dođu teška vremena prvo nastradaju sentimentalne stvari, sitnice, oni momenti koji ljude razlikuju od neljudi, nastrada kultura koja je čovjekova nadogradnja običnog preživljavanja, materijalizacija nastojanja da budemo veći i značajniji.

Foto: Klix.ba

Kultura je kod nas svugdje u problemima, a društveno-politička osjetljivost Mostara na njoj ostavlja poseban biljeg. Teško je naći boljeg sagovornika za ove teme od Seada Đulića. Sejo je na mostarskoj kulturnoj sceni jedan od dugovječnijih, nikad nije bio po strani, uvijek spreman da razgovara i polemizira.

Đulić je personifikacija Mostarskog teatra mladih (MTM), subjekat svih njegovih pobjeda, uvijek prisutan i na političkoj pozornici, zanimljiv i kvalitetan sagovornik.
Iza Mostarskog teatra mladih teška je bitka oko suvereniteta, subjektiviteta i podjela, toliko tipična mostarska, ali smo to ovaj put ostavili u drugom planu. Pričali smo o kulturi, njenim tendencijama, problemima i rješenjima. Đulić nije klasičan redatelj, kulturni radnik, umjetnik, on više izgleda kao borac za kulturu.

"Stanje u mostarskoj kulturi je katastrofalno. Naravno, ima svijetlih i vrlo uspješnih programa, ali oni su rezultat pojedinačne inicijative i velikog entuzijazma pojedinaca i cijelih kolektiva, a ne dobro osmišljene strategije i kontinuiteta razvoja", kreće naš razgovor s dijagnozom, odmah u glavu, u Sejinu stilu.

Teatar nije samo dizanje i spuštanje zavjese


Kako govoriti o kulturi u gradu koji već dvadeset godina priča o prošlim vremenima i rezultatima koje su naše institucije i umjetnici postizali nekad. Problem je navika da je dovoljno da postoji neka institucija kulture i u njoj neki zaposleni ljudi koji primaju neke plate i dosta. Nije važno da li rade i šta rade.

"Nikako da shvatimo da teatar nije dizanje i spuštanje zavjese, ali kako ljudima koji jedva razumiju šta se ovdje dešava objasniti šta se ne dešava. Primjera radi, mi imamo kantonalni zakon o pozorišnoj djelatnosti. Uz njega doneseni su i odgovarajući podzakonski akti. Sve to obavezuje osnivače teatara u gradu i uz prava daje im značajne obaveze."

Problem je i statutarni, pa Đulić napominje: "S obzirom da je Grad Mostar osnivač svih teatara u gradu njihov odgovor na zakonske obaveze bio je promjena pravila svih teatara iz čijih preambula je izbačen Zakon o pozorišnoj djelatnosti, dakle umjetnička kategorija, i teatri su registrovani i organizovani po Zakonu o ustanovama. Tako je Grad izbjegao izvršenje svoje zakonske obaveze i teatarsku umjetnost još više gurnuo na marginu."

Zapravo, po ovom Zakonu niti jedan mostarski teatar ne može biti u ovom obliku registrovan kao Javna ustanova teatarske djelatnosti. To vlasti daje mogućnost da ih u svakom trenutku može ugasiti ili preregistrovati i promijeniti im namjenu.
U teškim vremenima uvijek zafali i ljudi. Kritičan je nedostatak umjetničkih kadrova raznih profila, objekti nedovoljno opremljeni i ispod minimuma obaveznog standarda, kako za publiku, tako i za stvaraoce. Doda li se tome i stranačko uplitanje u kadroviranje menadžmenta dobijamo vrlo crnu sliku mostarske kulture sa još neizvjesnijom budućnošću.

Kultura je na infuziji


Stanje u kulturi direktno je povezano sa teškom političkom situacijom u gradu. Đulić ne dvoji i kaže:

"Ovakvo stanje u kulturi projekat je vladajućih političkih opcija. Njima to savršeno odgovara. Kultura svojom misijom obrazuje i prosvjećuje ljude, otvara vidike i ukazuje na probleme, a ova vlast to pod svaku cijenu nastoji spriječiti. To se najbolje vidi kroz sastave upravnih odbora ili izbor direktora. Dodamo li tome paradoksalnu situaciju u Mostaru da dva čovjeka donose budžet Grada koji je zapravo filigranski izbalansiran na dva nacionalna dijela, bez imalo osjećaja za potrebe građana i njihovih institucija."

"Primjera radi, Narodno pozorište od svog osnutka nalazi se na istoj adresi i samo zbog te adrese vodi se kao bošnjačka institucija, bez obzira na njihov program, sastav uposlenih, potrebe građana itd. Tako je i sa svim drugim institucijama, samo je važno da li ste lijevo ili desno od Bulevara i u finansijskom smislu će vas se tretirati kao hrvatsku ili bošnjačku instituciju. U tim okolnostima, u kojima vam adresa određuje ključnu odrednicu, koja utiče na finansiranje, teško je govoriti o stvaralaštvu. Zapravo, u ovoj političkoj situaciji kultura je na infuziji", kaže Đulić o stanju kulture u gradu kojeg neki vide kao dva.

U podijeljenom gradu logičan nastavak priče je i podjele koje vrijede u kulturi. Može se govoriti o režimskoj i opozicionoj kulturi, vladinoj i nevladinoj. U Mostaru niti jedna podjela nije pretjerana, govori Đulić. Sve postoje, samo je pitanje hoćemo li to priznati, smeta li nam to, bojimo li se reći da je tako.

"Sigurno je da ni jednima nije dobro. Ovdje možemo govoriti samo kojima je gore i teže. Takozvani vladin sektor finansiran je iz budžeta, nedovoljno, ali ipak finansiran i utoliko je u povoljnijoj situaciji. Međutim, nevladin sektor se može posmatrati i dijeliti na dvije kategorije i to: uslovno na vladin nevladin sektor i istinski nevladin sektor. I to onda određuje obim, kvalitet i vrstu aktivnosti. Naravno, to onda određuje izvore i obim finansiranja. Ako tomu još dodamo već odavno prihvaćeni koncept finansiranja sa federalnog i državnog nivoa, mislim na ozbiljnije finansiranje, po nacionalnom ključu: Banja Luka – Sarajevo – Mostar onda je jedan dio organizacija i institucija u gradu u startu uskraćen za dio sredstava. Uz to, neke institucije i organizacije imaju mogućnost finansiranja iz budžeta susjednih država što u samom gradu stvara neravnopravan odnos i doprinosi podjelama. U svim ovim okolnostima slobodna scena teško opstaje i razvija se, jedva preživljava", kaže naš sagovornik.

Ipak, ako treba detektirati glavni problem, onda dolazimo do nadležnosti ili izbjegavanja iste.

"Ključni problem finansiranja kulture u Mostaru je neizvršavanje ustavne obaveze kantona prema kulturi. Kultura je od Dejtona obaveza i nadležnost kantona, a naš kanton to kontinuirano izbjegava i dajući mrvice za kulturu istu uništava. Grad Mostar ne može sam, ali i tu postoji nerazumijevanje i finansiranje zatečenog stanja i posmatranja kulture kao nužnog zla. Finansira se socijalni mir, a ne programska djelatnost i istinska potreba građana za kulturom".

Jedno vuče drugo, pa imamo sljedeće.

"Zbog ovih činjenica imamo hroničan nedostatak sredstava. Uz to imamo menadžmente koji su nedovoljno osposobljeni za vrijeme u kojem živimo i sa sizovskom logikom iz prošlog sistema. U tim okolnostima nemoguće je doći do dodatnih sredstrava i vlastite prihode povećati. Institucije su nam trome, teško se mijenjaju, ali i bez ambicije da se ide u korak sa vremenom".

Đulić navodi primjer Mostara kao turističkog grada, sezona traje dosta dugo. Značajan broj turista dođe ili prođe kroz Mostar, a najveći dio institucija, posebno teatarskih, u to vrijeme ima kolektivni godišnji odmor. Navika iz nekih davnih vremena.

"Što se tiče eMTeeM – a mi smo od početka prihvatili koncept tzv. "trećeg teatra", dakle teatra koji mora biti mobilan, društveno angažovan, prilagodljiv i okrenut publici za koju i od koje živi. To nas je dovelo na svjetsku teatarsku scenu što je rezultiralo i drugačijim načinima finansiranja. Mi i kad smo bili na gradskom budžetu ta sredstva su u ukupnom budžetu teatra bila između 30 i 40 posto. Ostalo je bio prihod od naše djelatnosti. To je moguće smanjenjem vlastitih troškova na minimum, dobrom organizacijom i predstavama koje su angažirane i umjetnički relevantne. I danas je tako, iako nam je prije 6 godina ukradena kompletna imovina, scena, čak je bio i pokušaj krađe identiteta, ali snaga koju smo izgradili i ideja koju nosimo sve su nadjačali i evo 43 godine mi opstajemo i šaljemo iz Mostara pozitivnu teatarsku priču u Svijet".

Festival autorske poetike je velika tradicija


Đulić je glavni generator razvoja i opstanka Festivala autorske poetike koji će naredne godine biti organizovan po 42. po redu. „Ponosni smo na njega jer nas je povezao sa Svijetom i Svijet doveo u Mostar. Na njemu su u minulom periodu nastupili neki od najznačajnijih svjetskih teatara što je nama dalo mogućnost da učimo, ali i da se upoređujemo. To upoređivanje dalo nam je snagu jer su mnogi prepoznali naša teatarska promišljanja, poetiku i estetiku, te uzvratili pozivima“, s neskrivenim ponosom govori Sead Đulić.

"Zahvaljujući festivalu ojačali smo, shvatili koliko vrijedimo i izašli na svjetsku scenu, otišli na mnoge značajne festivale. A sve to gradilo je naše ime i svrstavalo nas u red značajnih teatara našeg profila. Istovremeno i naša publika učila je i izgrađivala se jer joj je festival ponudio predstave drugačijih estetika i poetika od onih koje imamo kod nas. Izuzetna je to dobit. Međutim, ovdašnja vlast ne prepoznaje značaj festivala i ne finansira ga ni simbolično".

"Nismo stranački ljudi, nismo naciju stavili ispred estetike, nismo poslušni i za Festival autorske poetike nema ništa. Međutim, zahvaljujući prijateljima, našem angažmanu i ugledu festivala on se održava. Naredni ide pod motom 'Život iza žice'. U okviru festivala bit će organiziran i događaj velikog Evropskog projekta 'Karavani' koji se bavi teatrom u zajednici. U goste će nam doći umjetnici iz Grčke, Poljske, Srbije, Holandije i drugih zemalja, a tema njihovog događaja na našem festivalu je 'Nova nada'. Sve to govori o ugledu i snazi i eMTeeM – a, ali i Festivala autorske poetike".

MTM 1974 je ponovo samo MTM


Kad smo došli i do posljednjih novosti Đulić je ponovio bitnu vijest, ali i dodao neke od sjajnih stvari koje teatar kojeg vodi priređuje u narednom periodu:

"Novo je da smo konačno vratili svoje izvorno ime. Ponovo smo samo Mostarski teatar mladih, bez godine osnivanja. Privodimo godinu kraju i očekujemo rekordan broj realizovanih programa i predstava. U procesu smo rada na tri predstave na tri naše scene. Očekujemo premijere u toku januara. Već 3. januara počinje u Osnovnoj školi Zalik 10. Sajam dječije kreativnosti 'Bajkovnica' koji će djeci nižih razreda ponuditi uz mnoštvo predstava i rad na razvoju njihove kreativnosti. Sa predstavom 'Fatima, nevjesta od boli' 6. januara nastupit ćemo na TIFBU – festu u Bugojnu. Dakle, nastavljamo istim intenzitetom jer u narednoj godini želimo povrat na obim i kvalitet našeg rada koji smo imali do 2010. godine kada smo nasilno zaustavljeni."

(Klix.ba)





Pošaljite Facebook komentar