Pjevač Haris Džinović: Sarajevo se promijenilo iz svakog ugla

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Jedan od najboljih pjevača narodne muzike, popularni Sarajlija Haris Džinović (67), koji već duži niz godina živi u Beogradu, nedavno je boravio u Sarajevu, a povod je bio muzički festival „Ilidža 2018.“. Nije nepoznanica to da se Džinović baš i ne voli pojavljivati u medijima i davati intervjue, posebno ne one u kojima priča o privatnom životu.

Haris Džinović / 24sata.info

Međutim, nakon nekoliko pokušaja, posrećilo nam se i uspjeli smo s legendarnim pjevačem stupiti u kontakt, a tokom našeg razgovora tema i dobrog raspoloženja nije manjkalo.

Nakon što smo se dotakli priče o festivalima, vremena kada je on počeo svoju karijeru, uslijedila su i pitanja o muzičkoj sceni danas, supruzi Melini, kćerki Đini i sinu Kanu, a nismo se libili ni pitati ga da prokomentira trenutno stanje u regionu.

Prošle godine objavio je i novi album simboličnog naziva „Haris“, koji je promovirao i u Sarajevu.

Velika stvar

- Podržavam festivale iz prostog razloga što je to dobar filter za mlade ljude koji hoće da se oprobaju u ovom zanatu. Mislim da bi sve festivale trebalo podržavati, jer, kada se sjetimo onih iz davnih vremena - „Ilidžanskog“, „Beogradskog sabora“, „Zagrebačkog proljeća“, „Šlagera sezone“, sve to su bili događaji za gradove, ali, bogami, i za cijelu naciju, ustvari, Jugoslaviju. Prema tome, nije to mala stvar, nego velika.

Tako su stvorene ogromne zvijezde - od Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića i sličnih njima. Žao mi je što festivali danas padaju u zaborav, posebno zbog toga što bi se kroz tu prizmu mogli iskristalizirati pjevači od kojih bismo imali nekog hajra - govori nam Džinović.

S druge strane, danas nije takav slučaj. Čak i oni koji pobijede na nekom festivalu, brzo padnu u zaborav.

- Mislim da je tako zbog toga što postoje privatni studiji, ima ih, što kažu, na pasija preskakala. Ono, kućna varijanta, snimi se digitalno neki CD, pa sada snimaju i Kurta i Murta. Međutim, ranije nije bio takav slučaj, postojali su žestoki filteri i postojao je samo studio pri Radio-televiziji Sarajevo, i to je to. Da bi postao pjevač, morao se proći taj radijski filter, znači, snimiti radiosnimke koji se puštaju na stanicama, pa tek onda na festival. Ako se odabere neki od radijskih pjevača, onda mu učešće na festivalu osigurava da stječe pravo snimiti singl ploču, koju čini s jedne i druge strane po jedna pjesma. Mnogo težak put je bio do samog završetka, a da ne kažem do uspjeha, jer u tom periodu nije vam ga niko garantirao. Danas je ploču snimiti kao otići u kino. Ima pet miliona pjevača, kao ono - mala bara, a puno krokodila, ali tako je kako je. To je naš problem.

Bili ste dio muzičkog takmičenja „Pinkove Zvezde“, šta generalno mislite o takvim takmičenjima?

- Zvijezda se rađa, a popularnost se stječe, kao što se za inžinjera uči, a gospodin se rađa, prema tome, zvijezda se ne može postati. Neko može biti popularan, pa da zasjeni zvijezdu, ali ta popularnost ide kao na grafikonu krivulja gore-dolje. Zvijezda je sasvim nešto drugo, ima svoj personaliti, težinu, karakter i mnogo drugih atributa. A ova muzička takmičenja su klasično fabriciranje pjevača.

Zetra ili Skenderija

Krajem prošle godine objavili ste i novi album. Jeste li zadovoljni reakcijama publike?

- Uđite na sajt pa ćete vidjeti kako kotira i voli li publika nove pjesme. Uvijek kada završim neki projekt, preslušavam se i gledam šta je moglo bolje, ima li nekih mana ili grešaka. Taj album je objavljen prije nekoliko mjeseci, a ja sam ga preslušao prije možda 10 dana u autu i bogami mi se svidio, ne mogu dušu griješiti.

Jeste li našli nešto što je možda moglo biti bolje?

- Uvijek može biti bolje, barem za neki procent. Međutim, nije to toliko strašno i vrlo je bitno potrefiti dobru pjesmu i ono što narod voli. A kada to uspijete, ostvarili ste i uspjeh.

Često dolazite u Sarajevo, imate li u planu neki veći koncert u bh. prijestonici?

- Mislim da bih najesen trebao održati koncert u Zetri ili Skenderiji, pa ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti odraditi taj posao.

Je li se Sarajevo promijenilo?

- Da vam kažem, grad se promijenio svakako, strukturalno, demografski i, da nije bilo tog nesretnog rata od 1992. do 1995., mijenjao bi se, ali možda manje. Tako se promijenilo i stanovništvo, a rat, koji je, naravno, učinio užasne stvari, rastjerao narod, ali, nažalost, i pobio doprinio je tome.

Harper's Bazaar

Pretpostavljam da ste ponosni na poslovni uspjeh supruge Meline, koja često ističe da ste joj velika podrška.

- Ona je dobra, ma šta dobra, odlična, izvanredna. Ako jednoj ženi, mladoj, kao što je ona sa 37 godina, Dženifer Lopez (Jenifer) za 20 mjeseci obuče 19 haljina, onda to stvarno dosta govori. Prije nekoliko dana pojavila se u „Harper's Bazaaru“ u Vijetnamu, gdje su dvije djevojke koje su se slikale za naslovnu stranu nosile njene haljine. Onda radimo s Dubaijem, Dohom, Katarom, Libanom, Meksikom, Brazilom, Amerikom čak se i Saudijska Arabija javila za neke kreacije.

Često ističe da je od Vas naučila mnoge stvari, pa čak i kuhati.

- Istina je, naučio sam je kuhati, toliko dobro da je čak i mene prešišala u nekim jelima. Zna napraviti sirnicu i zeljanicu, ali ne zna burek. Probala je sto puta, ali nikada nije uspjela. Ipak, pravi dobro teleće koljenice, to odlično radi. Meni je ostavila ribu, pečenje, bifteke...

Osjete li Vaša djeca često odsustvo kako Vas tako i Meline?

- Pa šta i da osjete, žive kao kraljevi, nije ih Melina u Bakingemskoj palači rodila! Rinta babo, rinta majka, a njih dvoje uživaju, dobro im je. 

Pokazuju li možda interes za muziku ili dizajn?

- Đina odavno pokazuje, malo je uhvati, pa popusti i tako ukrug. U teškom je pubertetu, tek joj je 15 godina, ali zato svaku pjesmu zna napamet. Ona je kao Google, čuje dva puta pjesmu i pjeva je, na bilo kojem jeziku. Specijalan je manijak, ali ne vidim da ima talenta za pjevanje, ili se možda stidi. Sin je bokser, tako da nije ni on potegao ni na jedno od nas dvoje.

Pratite li društvenu situaciju u regionu?

- Pomalo pratim, ustvari, vidim ono što mi se nametne. Ne gledam nešto televiziju, ali znam da situacija nije sjajna i da je dobro tanka. Međutim, rodio sam se u bivšoj Jugoslaviji i imam neko svoje mišljenje o tome, ali ne bih ga iznosio. Mislim da je bilo bolje za sve nas, više se vrednovalo, od samog čovjeka pa do stvari. Danas je sve to postalo jeftino i trivijalno, tako da sam čovjek gubi vrijednost, a da ne kažem druge stvari, pa čak i priroda. Kao optimista vječiti, zakleti, vjerujem da promjene moraju da se dese. Moraju se smiriti turbulentna vremena, ali mislim da način na koji se vode politike u regionu ne donose dobro i ne razumijem ih. Ljudi se nešto stalno svađaju i pod nekom su tenzijom, neko nekom kontrira. Možda je bolje da uzmemo švedske, njemačke, švicarske modele i pokušamo se dogovoriti, jer oni su neuporedivo bolji, a ispitani su davno. Kad bismo to uradili, valjda bismo počeli da živimo onako kako trebamo i zaslužujemo. A kod nas stalno vladaju neke tenzije i napetosti zbog stvari koje su davno prošle, pa ih ponovo iskopavamo. Jednostavno, najveća je glupost živjeti u prošlosti. Treba gledati na sadašnjost, prezent i futur, i tek onda možemo kreirati bolja vremena.

Nisam tip za ležaljke

Kako provodite slobodno vrijeme?

- Idem u ribolov ili na tenis. Tenis je i u ovim danima obavezan, a volim i ribolov. Tako da ja i slobodno vrijeme provodim aktivno, nisam neki tip za ležaljke i čitanja knjige.

Kažu za mene svašta

- Ko je rekao da se rijetko smijem. Kažu za mene svašta i ljudi vole da ispiru usta na ovaj ili onaj način, to im je zanimljivo. A ko će to zaustaviti i spriječiti, niti imam namjeru niti pokušavam. Šta me briga, neka narod priča. Šta bi bilo da nema ljudi koji su poznati, o čemu bi narod pričao? Najvažnije je da se zna šta je istina - pojašnjava Džinović.

Više druženja, prijateljovanja, sprege...

Družite li se u Beogradu s nekim od bh. pjevača koji tamo žive?

- Da vam kažem, podružimo se malo, ali ne tako frekventno kao što je to bilo u Sarajevu. Malo se tu razjedinilo, ne znam iz kojeg razloga, ali tako je. Svako živi svoj život, ali opet najvažnije je da smo živi i zdravi. Volio bih da je tu malo više sprege, druženja, prijateljovanja, ali...

(Avaz)





Pošaljite Facebook komentar