Ljubica Jandrić: Sve o vakcinama pitajte pedijatra, a ne internet

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

U prva tri mjeseca ove godine isporučili smo više MRP vakcina u Vakcinalni centar Doma zdravlja u Banjaluci nego u cijeloj prošloj godini, a to je dobar znak da su roditelji shvatili da treba da vakcinišu svoju djecu.

Ljubica Jandrić / 24sata.info

Velikim dijelom uticala je i situacija u Srbiji, gdje je bio veliki broj preminulih od morbila, rekla je u intervjuu za "Nezavisne" Ljubica Jandrić, načelnica Službe za epidemiologiju u Institutu za javno zdravstvo RS.

Ona ističe da roditelji ne treba da slušaju dezinformacije u vezi s vakcinama, da ne čitaju po internetu i društvenim mrežama, a ako hoće da imaju pravu informaciju - treba da je potraže kod pedijatra. "Treba samo da se plaše ako ne vakcinišu dijete", naglasila je Jandrićeva.

NN: Do sada je u dva grada u RS zabilježena epidemija morbila. Kako spriječiti dalju epidemiju i na koji način apelovati na roditelje da vakcinišu djecu?

JANDRIĆ: Jedina prava zaštita od morbila je vakcinisanje djece MRP vakcinom, a vakcinacija se vrši sa navršenih godinu dana i prilikom polaska u školu. Ako imamo obuhvat od 95 odsto i više, onda možemo smatrati da imamo kolektivni imunitet i da će populacija biti zaštićena. U tom slučaju se ne pojavljuje epidemija.

NN: Nedavno je zabilježen slučaj da je trogodišnje dijete iz Šamca koje je vakcinisano MRP-om ipak oboljelo od morbila. Kako se to desilo?

JANDRIĆ: Kad govorimo o vakcinaciji nijedna vakcina nije stoodstotno imuni odgovor pa da kažemo da se ne može pojaviti. Kad govorimo o MRP-u, to je vakcina koja ima adekvatan jako dobar imuni odgovor, međutim kod određenog broja djece može da se pojavi bolest, a u takvim slučajevima je bolest blagog karaktera, nema teške kliničke slike i komplikacija. Dešava se da dijete koje je vakcinisano MRP vakcinom oboli od morbila, ali vrlo rijetko - jednostavno se desi da imuni sistem na taj način odgovori.

NN: Svjedoci smo da je posljednjih godina pojačano i djelovanje antivakcinalnog lobija. Kako to komentarišete?

JANDRIĆ: Što se tiče antivakcinalnog lobija to nije situacija samo kod nas, imamo to i u zemljama u okruženju, ali na svu sreću mi u RS nemamo baš aktivne aktiviste koji su organizovali antivakcinalne kampanje. Svako može da iznosi svoje mišljenje u javnost, ali ne može da tvrdi nešto što nije istina i nije naučno dokazano i potvrđeno. U antivakcinalnom lobiju, nažalost, ima i zdravstvenih radnika, ali pojedinačnih slučajeva. Uglavnom se takvim stvarima bave ljudi koji nisu iz struke i ne znaju posljedice šta može da se desi ukoliko se djeca ne vakcinišu. Današnji roditelji koji formiraju porodice neka pitaju svoje bake šta se dešavalo polovinom 20. vijeka, koliko se tada rađalo djece koja su umirala od posljedica zaraznih oboljenja za koje danas postoji vakcina. Nakon uvođenja vakcinacije pojedine bolesti su iskorijenjene i eliminisane.

NN: Dešava se i da osoba oboljela od morbila bude nepoznatog vakcinalnog statusa. Ko bi trebalo da ima podatke o tome da li su oboljeli vakcinisani ili ne?

JANDRIĆ: Kad roditelji vakcinišu svoju djecu oni imaju zdravstvenu knjižicu i tu se upisuju sve vakcine koje djeca prime, a osim togapostoji vakcinalni karton u svakom vakcinalnom centru, gdje se takođe ti podaci upisuju i dužnost je svakog centra da čuva te podatke. Pored toga, svi podaci se unose u zdravstveni karton kod pedijatra i doktora porodične medicine. S obzirom na to da smo u proteklom periodu imali ratnu situaciju, generacije koje su rođene u ratu, a i oni prije rata, te zbog migracije stanovništva, došlo je do gubljenja dokumenata, što možemo razumjeti, ali odgovornost je kako na zdravstvenom sektoru, tako i na roditeljima. Apelujem na roditelje da, ukoliko kupe novu zdravstvenu knjižicu, staru čuvaju, jer se tu nalaze podaci koji će djeci trebati u kasnijem periodu života.

NN: Smatrate li da treba da postoje rigorozne kazne za roditelje ukoliko ne vakcinišu djecu?

JANDRIĆ: U skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti postoje kaznene odredbe za roditelje koji ne vakcinišu svoju djecu. Roditeljima treba objasniti da nije cilj da se kazne, nego da je to najbolje za njihovu djecu i da je bespotrebno da se izlažu takvim rizicima. Suština tih kazni je da se roditelji opomenu da dovedu dijete na vakcinaciju. Prilikom upisa djece u vrtić i školu roditelji treba da donesu dokaz, potvrdu od ljekara da su uredno vakcinisali svoje dijete, a sve u cilju zaštite zdravlja mališana. U zapadnim zemljama se tako reguliše obaveznost vakcinacije.

NN: U narodu postoji vjerovanje da ukoliko nema ožiljka na mjestu vakcinisanja da se vakcina "nije primila". Ima li istine u tome?

JANDRIĆ: Poslije vakcinisanja postoje određene očekivane reakcije na mjestu gdje se da vakcina i taj ožiljak je vezan za BCG vakcinu protiv tuberkuloze, koja se djetetu daje u porodilištu. Nakon date vakcine na mjestu davanja dolazi do stvaranja određene krastice, nakon toga dolazi do stvaranja ožiljka i to je znak da je dijete vakcinisano. Ukoliko se taj ožiljak ne pojavi, onda se vakcina mora ponoviti jednom, eventualno dva puta u toku godine. U prošlim vremenima roditelji su slušali savjete ljekara, vakcinisali svoju djecu, zbog čega su određene zarazne bolesti postale dio istorije.

(Nezavisne)





Pošaljite Facebook komentar