Sanjin Pehlivanović: Radom ka svjetskom tronu

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Maštam da se jednog dana popnem na krov svijeta i postanem svjetski prvak u bilijaru, rekao je maestralni Sanjin Pehlivanović, član SBK Predator.

Sanjin Pehlivanović / 24sata.info

Sanjin Pehlivanović, član Sportskog bilijar-kluba Predator, postao je odavno idol vršnjacima iako mu je samo 15 godina. Vlasnik je titula evropskog juniorskog prvaka iz 2014, 2015. i 2016 i višestruki je šampion BiH. Veliki talenat je nedavno potvrdio i na juniorskom SP-u u Šangaju, osvojivši bronzanu medalju, što je fenomenalan uspjeh.

Od fudbala do bilijara

- Potajno sam se nadao najsjajnijem odličju. Na SP mogu ići samo pobjednici s EP-a, što sam ja već tri godine zaredom. U drugom kolu pobijedio sam osvajača SP-a Kineza Zhenga sa 7:5, a u trećem Mongolca Temuujina s 7:2. Poslije su se oni vratili kroz repasaž, pa sam izgubio u polufinalu od Temuujina 4:8. Znači, poražen sam od igrača kojeg sam već pobijedio na istom takmičenju. Eto koliko je to mala razlika i koliko je važno kako se takmičar trenutno osjeća. Ova bronza je jako bitna zato što je to prva medalja za BiH sa SP-a i njom ispisujem historiju. Iskreno se nadam da neće biti posljednja. Siguran sam u to.

Koliko je zahtjevno bilo osvojiti titule na EP-u?

- Na EP-u je i previše dobrih igrača. U Poljskoj, na primjer, ima 8.000 juniora koji igraju u školama. I zamislite kad od tih 8.000 takmičara na EP dođe 10 najboljih, i to po pet u kategoriji U17 i U19. Vidite koliko je to veliki uspjeh.

Bavili ste se fudbalom, ali potom ste se okrenuli bilijaru?

- Fudbalom sam se počeo baviti od šeste godine. Otac Senad me odveo u školu fudbala Novi Grad da bih energiju mogao negdje izbaciti. Poslije sam prešao u Željezničar, gdje sam trenirao tri godine. Bilijar sam počeo igrati u devetoj. Pošto su mi se takmičenja preklapala, brzo sam morao da se opredijelim za jedan sport. Izbor je bio bilijar.

Gdje ste odigrali prvi meč?

- Bilo je to na velikom turniru Sarajevo open u hotelu Radon Plaza. Bio je to sjajan turnir o kojem i danas svi imaju samo riječi hvale. Štap za igranje tada je bio skoro veći od mene.

Koliko Vam je bilijar donio radosti?

- Mnogo, ali moram priznati da je bilo tu i suza. Kroz bilijar sam stekao mnogo prijatelja. Proputovao sam skoro cijeli svijet. Naravno da ima i nezadovoljstava. Kad izgubim meč, tada mi se cijeli svijet sruši. Zadovoljstva je mnogo više. Kroz bilijar se nekako pripremam za život. Igra u kojoj se isključivo sam uvaljujem u neprilike i sam se iz njih vadim. Igra koja je sačinjena od pobjeda i poraza, kao i život. Igra u kojoj mnogo brže odrastam s obzirom na to da stalno vrijeme provodim sa starijim igračima od kojih imam priliku da naučim šta to sve život nosi sa sobom. Volim je i ona je moj život. Nadam se da ću je igrati dokle god za to imam snage.

Šta je potrebno za uspjeh u bilijaru?

- To su upornost, zalaganje, odricanje i vjera u uspjeh. Morate iza sebe imati cijeli tim ljudi. Imam tu sreću da u mom timu imam najbolje ljude na svijetu, a tu je moj otac Senad, koji mi je ujedno trener. Jako važna karika u našem timu je direktor kluba Ramiz Turulja, čovjek bez kojeg ničega ne bi bilo u vezi sa bilijarom kod nas, a samim tim ni moga uspjeha. Mi se zezamo. Ja ga zovem “amidža Idriz” kojem sam zahvalan i Boga dragog molim da mu podari dug život. On je moj menadžer, koji se stara o svemu, osim igre. On se brine o tome da mi obezbijedi sredstva za sva moja takmičenja. Ovdje bih dodao još i saigrače od kojih imam veliku podršku.

Gdje i koliko trenirate?

- Treniram u SBK Predator, koji se nalazi na Dobrinji kod hotela Imzit. Treniram svaki dan, najmanje šest sati. Kad su pripreme za EP ili SP, treniram i po osam do deset sati dnevno.

Koji su Vaši planovi u 2017?

- U decembru jurišat ću sa saigračima na titulu ekipnog prvaka BiH. U januaru me očekuje turnir u Americi, gdje će učestvovati najveći igrači današnjice, a poslije mi predstoji borba za pojedinačnog prvaka BiH u četiri discipline. Prošle godine uspio sam postati prvak BiH u tri discipline i to u seniorskoj konkurenciji.

Maštate li da ćete postati seniorski evropski prvak kao u juniorskoj konkurenciji?

- Maštam da se popnem na krov svijeta i postanem svjetski prvak. Siguran sam da ću dati sve od sebe da se taj san i ostvari. Znam da to nije lako, ali čvrsto vjerujem u rad i zalaganje. Ako me moj tim bude pratio kao do sada, mislim da je to izvodljivo. Volio bih to, nekako se osjećam dužan svom timu, svom narodu, pa ja sam jedini na tom putu za sada koji bi to mogao postići i ako mi se ukaže prilika, neću je propustiti. Ja sam borac, volim pobjeđivati. Mukotrpno treniram jer ne mogu podnijeti poraz.

Kako ocjenjujete stanje bilijara u našoj zemlji i ko su, uz Vas, najveći majstori ovog sporta?

- Naš Savez je napravio dosta toga, ali ima još da se uradi i siguran sam da uz dobru podršku institucija bilijar bi kod nas mogao pomoći da se djeca sklone sa ulica. Jedan od najboljih igrača svih vremena je moj klupski suigrač Dino Čerimagić koji je četverostruki osvajač bronzane medalje na evropskim takmičenjima za veterane. Sjajan je igrač, dobar drug i kapiten od kojeg dobijam dosta savjeta. Moram tu izdvojiti i Alena Muratovića koji je osvojio prvu medalju na juniorskom EP-u 2013. u Sarajevu. Nastupamo u parovima za reprezentaciju BiH u kvalifikacijama za Svjetski kup. Ima tu još mnogo dobrih igrača, među kojima su Benjamin Mujičić, Edin Hajdarević, Adi Kulalić iz Zenice, Zlatan Tafro, Silvio Kristić i drugi.

Koje preduslove je potrebno ispuniti da bi bilijar doživio još veći uspon?

- Da uđe u škole. Bilijar bi se tako omasovio. Znam najbolje kakva je to igra. Ljepše nema.

Imate li moto?

- Imam - rad se na kraju uvijek isplati. Mnogo puta mi bude mrsko trenirati, ali uvijek kažem sebi trzni se. U bilijaru talenat je važan pet posto, a sve ostalo je rad.

Koji Vam je najdraži događaj u karijeri?

- To je osvajanje prve titule evropskog prvaka s nepunih 13 godina. Kad sam ušao u polufinale, trener i menadžer su mi rekli da se ovakve prilike ne ukazuju svaki dan.

Veliki trijumf

Ništa me nije moglo zaustaviti da osvojim to zlato i prosto sam prošao kroz protivnike u polufinalu i finalu. Što se tiče uzora, to je najveći igrač današnjice Ralph Souqet - Kajzer, koji je šest puta bio prvak svijeta, a 34 puta prvak Evrope. Uvijek je isti, i kad pobjeđuje i kad gubi.

S njim sam igrao na Euro Touru, gdje sam ga pobijedio sa 9:5. Zamislite - pobijediti idola kojeg sam godinama gledao po internetu i divio mu se. U tom meču kod 7:2 za mene skontao sam da ću pobijediti Kajzera i toliko me strah uhvatio da sam promašio sedmicu i još dva poena poslije nisam sebi mogao doći. Na kraju sam iskoristio prednost koja nije bila mala i slavio pobjedu.

(Oslobođenje)





Pošaljite Facebook komentar