Alija Behram: Mostar je nedovršeni posao

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Prije tačno dva mjeseca u Mostaru je osnavano udruženje građana Mostarski krug kao građanski odgovor politici i propadanju grada na Neretvi. Za predsjednika mostarskog kruga izabran je dugogodišnji bh. novinar Alija Behram sa kojim smo razgovarali uoči ne održavanja izbora 2.oktobra u Mostaru.

Alija Behram / Klix.ba

Da li će održavanjem redovnih lokalih izbora 2. oktobra u svim gradovima i mjestima u BiH, osim u Mostaru, definitivno biti završena priča o izborima kraj Neretve i spuštena zavjesa na ovaj grad?

Što se tiče Mostara, tačno je da se neki politički centri moći poigravaju ne samo sa demokratskim načelima i praksom ustanovljenom svuda u svijetu – da kao i svi drugi možete ispoljavati svoje neprikosnoveno građansko pravo da slobodno i bez osporavanja birate ili možete biti birani za organe vlasti, nego i sa dignitetom i strpljenjem Mostaraca.

U Mostarskom krugu i dalje vjerujemo da za Mostar još ima vremena i da se, uz malo dobre volje posvađanih politika i političara, te uz asistencije CIK-a, OHR-a i međunarodne zajednice u cjelini – ali i uz odgovornije uključivanje svih građana Mostara, i dodatni pritisak ukupne javnosti, može nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Ozbiljni autoriteti iz pravne struke, na koncu i čelnici Centralne izborne komisije, tvrde da je moguće da se izbori za Grad Mostar održe do kraja godine, ili ako to vremenski ne bude izvedivo, svakako u nekom bliskom periodu iza toga. Dakle, ima nade, pod uslovom da se zasuču rukavi i ozbiljno prione na posao.

Šta želi postići Mostarski krug zakazivanjem javne tribine u Mostaru samo dan nakon lokalnih izbora u BiH?

Tribina će, vjerujem, biti samo kvalitetan uvod za niz aktivnosti koje planiramo sprovesti. Dali smo sebi u zadatak da izvršimo sve moguće pritiske na vlast u BiH, političke subjekte, ali i da glasno pozovemo međunarodne institucije da se pozabave rješavanjem političke krize u Mostaru kako bi i Mostar konačno dobio priliku da živi, baštini i slavi civilizacijske tekovine.

Izbori nam trebaju kao hljeb kako bi dali priliku novim ljudima i pokrenuli Grad iz apatije i zapuštenosti u dobrom smjeru novih investicija i zapošljavanja. Mi smo procijenili da iznimno veliki broj naših sugrađana ima povjerenje u Mostarski krug i ideje za koje se zalažemo. Zato želimo i u ponedjeljak, u susretu sa građanima, podijeliti ideje i zatražiti masovniju podršku našim aktivnostima.

Desetak i više nevladinih organizacija koje imaju bliske poglede sa nama takođe se pridružilo i dalo podršku aktivnostima Mostarskog kruga. Građani nas pozivaju, predlažu i traže da se nešto dobro i ozbiljno u korist Mostara pokrene. Tako da je naš cilj da širimo građanski front kako bi smo izašli iz ovog političkog ćorsokaka. Mene žalosti i činjenica da opozicione stranke u Mostaru djeluju tako slabašno, neinventivno i neuvjerljivo, sa narcisoidnim lokalnim vodstvima, bez spremnosti da upravo na važnom pitanju uređenja Mostara ujedine ideje i snage, kako su to uspjele i uradile, recimo, u Stocu ili Srebrenici. Dakle, dok je Mostar „na čekanju“ razrješenja političkog čvora, ostaje pitanje svih pitanja; kako probuditi grad i zainteresovati sve njegove građane, posebno mlade, da ustanu i kažu glasno: Dosta je!

Koga vidite među glavnim krivcima za ovakvo stanje Mostara u kome su, kako kažete, građani posljednji put mogli da biraju lokalnu vlast prije više od osam godina, uz veliko neodgovoreno pitanje kada će im takva mogućnost biti ponovo omogućena?

Na žalost, na političkoj pozornici kako Mostara, tako i BiH, nećete naći ni ime ni adresu koja će prihvatiti mrvu odgovornosti za, najblaže rečeno, žalosno stanje Mostara. Čućete jedino unisonu, jednoobraznu galamu po logici: „nismo krivi mi, nego oni drugi...“ Ili, još gore - niko nije kriv od nas, kriv je OHR i međunarodna zajednica, što je čista glupost.

Gledajući iz mostarske vizure, potpuno je jasno da dvije najuticajnije i najodgovornije političke stranke kod Hrvata i Bošnjaka – dakle, HDZ i SDA, nisu uradile ništa kako bi se provela presuda Ustavnog suda BiH o korekciji izbornih pravila za Mostar. Ništa bolje i odgovornije nisu se po pitanju Mostara ponašale ni njihove centrale i lideri, imajući na umu da se ključne odluke u provedbi presude Ustavnog suda tiču državnog parlamenta, gdje te stranke imaju kapacitet i odgovornost za donošenje odluka.Duže od pet godina od te famozne presude potrošeno je tek u jalovom nadmudrivanju, inaćenju, uz svako malo – obećanja građanima kako je „rješenje na vidiku“, da bi Mostar – na koncu, ostao "zaleđen" i zarobljen u čekaonici vječitih sporenja.

Ipak, ako govorimo o odgovornostima za održavanje dugogodišnje krize u Mostaru, želim da čujem Vaše mišljenje i o ulozi i odgovornostima međunarodne zajednice, prije svega OHR-a?

Dakle, ako tražimo najodgovornije krivce za današnje stanje Mostara, bilo bi fer da podsjetimo na mišljenja najodgovornijih međunarodnih adresa u BiH; iz američke ambasade i Ambasade Velike Britanije, ambasadori Maureen Cormack i Edward Ferguson su ljetos, u zajedničkom komentaru o zbivanjima u Mostaru, rekli sljedeće (citat):

"HDZ i SDA su najodgovornije za haos u kojem se Mostar trenutno nalazi. Na HDZ BiH i SDA je primarna odgovornost da pronađu rješenje“

Jasno su poručili kako je vrijeme da se čuju glasovi obespravljenih građana Mostara, poručivši za stanje Mostara kristalno jasno i sljedeće: Što je dosta, dosta je! Ako je i Visoki predstavnik Valentin Incko ovih dana mogao reći da je prestrašno što Mostarci neće moći da izađu na birališta, onda je dobar trenutak da u razgovoru sa građanima Mostara čujemo kako oni vide stanje Mostara i šta misle o svemu, te šta nam je dalje činiti.

Na stranu, naravno, što je realno očekivano tražiti više odgovornosti i od same međunarodne zajednice i njenih agencija u BiH, imajući na umu da u svojim rukama – po principu mrkve i štapa, drže poluge moći kojima mogu privoliti i obavezati političare da urade svoje obaveze u Mostaru, prije nego što preduzmu sankcije. Iskreno, bilo je očekivano da tako rade i do sada, ali se i sa te adrese – oličene kroz OHR, aktivnost prema Mostaru odvijala u stilu vruće – hladno, a priča o Mostaru stavljana je u prioritete, ili odlagana u zapećke, kako je i kada kome odgovaralo. Ali, štlo bi rekao narod: Dara je prevršila mjeru i treba nam akcija bez odgađanja, danas i ovdje.

Znači, vi mislite da je riječ o dogovoru HDZ-SDA da u Mostaru ne bude izbora. Šta je onda u pozadini takvog pristupa?

Dakle, nema nikakve sumnje da su SDA i HDZ sve ove godine glavni protagonisti priče "o zaključanom Mostaru", a ne međunarodna zajednica. Svima je takođe potpuno jasno da postoji njihova međustranačka "saglasnost" o neodržavanju izbora 2.oktobra, uzeli su sebi to pravo dok uopšte o tom nije provjeravana volja građana. Šta više, postoji njihov dogovor o prolongiranju izbora u ovom gradu za 2018, ili čak za 2020 godinu ! Neko će postaviti pitanje u čemu je njihov interes da se izbori ne održe ili prolongiraju na tako dugo vrijeme?

Odgovor je jednostavan: te dvije stranke ionako kontrolišu i vrše vlast u Mostaru. Ne žuri im se. Kreiraju i nadziru i sve druge unosne poslove i procese kraj Neretve. Faktičku vlast vrše gradonačelnik i načelnik za finansije (iz HDZ i SDA), dok se – u odsustvu legalnog Gradskog vijeća, odluke o trošenju novca mostarskih poreskih obveznika donose, zamislite tu drskost i bahatost - u lokalnim sjedištima istih stranaka. Bez Gradskog vijeća već pet godina građani Mostara ne znaju gdje se i na koji način troše njihovi novci, niti ko je o tome donosio odluke i na bazi kakvih prioriteta.Kod takve komocije i raskoši, šta će njima uopšte izbori.

Želite reći da sumnjate u ispravnost trošenja gradskog budžeta zbog odsustva redovne i valjane kontrole građana?

Naravno da sumnjam, kako se trošilo i troši u Mostaru, najbolje svjedoči nedavno objavljena revizija poslovanja Grada Mostara za 2015.tu od strane federalnog Ureda za revizije, gdje je gazdovanje narodnom kasom i imovinom građana, najblaže rečeno, ocijenjeno lošim! Revizori su ustanovili tolike manjkavosti da bi se njima, u najmanju ruku, odmah trebala pozabaviti tužilaštva i pravosuđe.

Treba li uopšte i podsjećati da je zadnja revizija poslovanja Gradske uprave i Grada Mostara obavljena još daleke 2001. godine ! A kako se trošilo u tih petnaest zadnjih godina, ko zna? O kojoj to odgovornosti uopšte govorimo kada će očajno loše rezultate posljednje revizije poslovanja Grada i Gradske uprave (za 2015-tu), sve razine vlasti, pa i međunarodna zajednica, odšutiti. Ali, šta će na sve reći građani Mostara, to ćemo još da vidimo. Ni Mostarski krug preko ovoga neće preći šutke.

U ozbiljnim političkim krugovima može se čuti da je Mostar "na čekanju" tek kao "dio političkog paketa" kojim se žele riješiti krupna pitanja položaja Hrvata u BiH, ali i preustroja preskupe Federacije?

Mostar je, praktično, od rata naovamo, takozvani "nedovršeni posao", a zapravo vječiti talac nekih maglovitih, zamišljenih projekata koji podrazumijevaju dalje fragmentiranje i usitnjavanje Federacije i države BiH, na žalost - na etničkom principu. Tako zamišljeni projekti nisu mogli biti dobijeni ni ratom, a kamoli da ih je realno ostvarivati u debelom miru i - na evropskom putu! Ali, od toga se očigledno nije odustalo i Mostar zbog toga ozbiljno trpi. Grad je, najbukvalnije rečeno zaustavljen u razvoju. Ovih dana mogli smo čuti potpuno nedvosmisleno da će pitanje Mostara biti rješavano "u paketu sa presudom iz Strasbourga".

Dragan Čović nam je sada otkrio kako je to pitanje, navodno, "ranije usaglašeno i sa Evropskim parlamentom, vrlo precizno i kao uvjet napredovanja prema EU", kako je – doslovce, rekao. Uz pitanje Mostara, Čović veže i pitanje izbora članova Predsjedništva BiH, izbora u Dom naroda, itd. Čime cijela priča po Mostar postaje sve složenija. Ali, čak i ako je tako, i ako Mostar uistinu jeste dio paketa teških pitanja koja posebno tangiraju hrvatsku komponentu u BiH, ostaje pitanje zašto se suočavanje sa tim pitanjima toliko odlaže i krije od građana. Posebno ukoliko su tačne Čovićeve tvrdnje kako su navodno "sva pobrojana pitanja, do detalja, već raspravljena između političkih predstavnika Bošnjaka i Hrvata". I sam Čović kaže da bi bio sretan kada bi se pitanje Mostara moglo riješiti do kraja godine, ako ne onda u prvom tromjesečju iduće. Pa ako je tako, zašto ne otkriju karte i prionu na posao. Ali, da pritom pitaju i provjere šta o tome misle građani?

Kako treba urediti Grad Mostar, kako Mostarski krug gleda na te stvari?

Mostarski krug je i nastao kao odgovor zabrinutih građana na stanje u Mostaru i propadanje s kojim živimo. Okupili smo se početkom godine u dramatičnom trenutku po Mostar kada se, zakulisno, u nekim političkim kuhinjama spremao projekat podjele Grada po nacionalnim općinama. Ujedinjeni smo kod stava da Mostar treba biti uređen kao jedinstven grad, jedna jedinica lokalne samouprave bez bilo kakvih etničkih podjela.

Izborne jedinice moraju biti multietničke a način odlučivanja u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti takav da osigurava punu ravnopravnost sva tri naroda i ostalih, te isključuje svaku mogućnost majorizacije. Treba li sada uopće podsjećati da je, upravo zahvaljujući Centru za mir i Mostarskom krugu ovdašnja javnost u proteklih pola godine bila i ostala glasna, brojna i ustrajna u namjeri da se riječ - Mostar i podjela - uopće ne dovode u isti kontekst. To samo svjedoči koliko je bila važna jasna riječ građana i koliko je urodio plodom glasan i energičan protest Mostaraca protiv podjela čiji su uporni i tvrdoglavi protagonisti na kraju morali da odustanu od vlastitih retrogradnih, srednjovjekovnih rješenja o gradovima podijeljenim na nacionalne općine.

Mislite li da su projekti podjela po nacionalnim općinama zaista prošlost?

Da li su prošlost, jesu li protagonisti takvog projekta zaista bezrezervno odustali od svojih retrogradnih ideja i pristupa, mi to ne znamo. Ali, u Mostarom krugu rekli smo jasno i glasno: Mostar kao istinski multietnički grad treba poštenu organizaciju grada, bez ikakvih podjela, hoćemo grad u kome neće biti dominacije niti majorizacije. Na koncu, takav pošten i moderan pristup (Mostar za sva vremena), potkovan je i rezultatima posljednjeg popisa stanovništva kada je postalo jasno da kraj Neretve nema ubjedljivih većina ni jedne etničke zajednice. Zato smo ponovo pozvali, i pozivamo građane Mostara, da bezrezervno odbace retrogradne ideje podjela jer u projekcije takve prirode Mostar, jednostavno na spada. Dobro je ovdje citirati velikog prijatelja Mostara i Mostarskog kruga, našeg Mimara mira, uvaženog akademika Esada Durakovića, koji podsjeća da je patriotizam neprolazna vrijednost, i on je sam dio onoga što zovemo kosmopolitizmom s kojim Mostar ima tako bogato iskustvo i za koji se bori i sada.

Što se mene tiče, a takvog je stava i Mostarski krug, to pitanje – pitanje podjela, će i danas i sutra i zauvijek biti crvena linija preko koje se ne smije preći. Neće proći i tačka!

Na stolu političkih ponuda za uređenje Grada Mostara našlo se, proljetos i ljetos, nekoliko različitih projekata i rješenja. Jedan od njih je bio i onaj koji nudi i zagovara Centar za mir Mostar.

Učestvovao sam u kreiranju takvog pristupa i rješenja zajedno sa grupom istomišljenika i mislim da je taj projekat, s pravom, ponio ime "Mostar za sva vremena". Rješenje Centra za mir, na čelu sa direktorom Safetom Oručevićem, podrazumijeva, naime, direktan izbor čelnih funkcija u gradu – gradonačelnika i dogradonačelnika iz reda tri najbrojnija naroda, dok bi se i pozicija predsjednika Gradskog vijeća mogla ustupiti kandidatu iz reda ostalih. Na taj način bi smo u Mostaru u potpunosti, na mikro planu, ustanovili i primijenili princip poznat kao "Sejdić i Finci".

Direktan izbor čelnih funkcija podrazumijevao bi da funkcije dogradonačelnika nikako ne budu protokolarne, nego profesionalne naravi. Na koncu, direktan izbor čelnih ljudi od strane građana, pojačao bi njihovu odgovornost prema samim građanima dok bi strankama bio onemogućen direktan utjecaj na tokove stvari. Sjetit ćete se da je takav urbani, moderan i proevropski pristup naišao proljetos na odobravanja, posebno među građanima koji smatraju da je vrijeme da Mostarci biraju čelnike grada. I Mostarski krug je čvrsto stao iza principa uređenja Mostara koji je predložio Centar za mir, dok su ga neke ozbiljne političke stranke odmah prigrlile i u parlamentarnu proceduru kandidirale kao svoj vlastiti.

Ali, Mostar s takvim konceptom u državnom parlamentu BiH nije prošao! Šta je, po vama, presudilo?

Na žalost, ni za jedno od rješenja nije bilo dovoljne većine pa je priča o Mostaru privremeno zaustavljena i odložena. Takav ishod je, na žalost, bio dobrodošao svima jer su, manje-više svi politički akteri, poslije 27. aprila i pada mostarskog rješenja u parlamentarnoj Skupštini BiH, mogli da odahnu. HDZ i SDA ostale su na dva pola, bez imalo volje da se stavovi približavaju i dođe do poštenih kompromisa. I, uslovno rečeno – ljevica, ostala je podijeljena na nekoliko sličnih, čak vrlo približenih rješenja, umjesto da se uloži trud i dođe do jedinstvenog rješenja. Sve je skupa, dakle, bilo nedostojno Mostara. Jer, kako je nebrojeno puta rečeno – Mostar je više od grada, nešto specifično, drago i sveto, nešto čije se ime – Grad, piše velikim slovom. Mostar je sa svojom tradicijom, svojim ljudima, iskustvom, postao ideja, simbol koji je zalog budućnosti.

Dakle, ovaj grad zaslužuje ozbiljan i odgovoran odnos i tretman koji je na žalost u ovom vremenu izostao. Ali, kako reče pjesnik: Sve će ovo proći, samo Mostar ostaje.

Dugo godina se bavite novinarstvom, od prije rata u sarajevskom Oslobođenju, preko RTM-a i danas, TV1. Možete li uporediti ono vrijeme, neposredno iza rata, sa današnjom situacijom?

Usporedbe takve prirode je teško napraviti, ali ono što se uočava i što upućuje na zanimanje i dalje propitkivanje, tiče se baš uspostave vlasti. Kako to da smo, na prvim poslijeratnim lokalnim izborima u Mostaru, 30. juna 1996.te – dakle, prije punih 20 godina, u Mostaru mogli da biramo gradonačelnika i dogradonačelnika koji su rotirali svoje funkcije i mandate svakih godinu dana, kao što su to, baš te godine, uradili gospodin Ivica Prskalo i gospodin Safet Oručević. A sada, dvadeset i kusur godina kasnije ne možemo!

Kako to da smo imali ustavom zagarantirani princip da kada je na poziciji guvernera kantona osoba iz bošnjačkog naroda, onda je gradonačelnik Mostara iz reda Hrvata. I obrnuto! Taj princip ravnoteže u peglanju najvažnijih funkcija u HNK je garantirao sigurnost i osjećaj ravnopravnosti. A danas toga više nema. Samo, zašto nema i ko je zbog toga odgovoran? Ali, to je pitanje za najuticajniju stranku kod Bošnjaka koja svako malo javnost želi podsjetiti na neravnopravnost tog naroda u Hercegovini.


(Klix.ba)





Pošaljite Facebook komentar