Ćamil Duraković: Srebrenica i Stolac će zajedno slaviti pobjedu na izborima!

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Salmira Kaplana izuzetno cijenim i poštujem i znam da je jako puno energije uložio u rad na terenu. Ima tu dosta sličnosti sa Srebrenicom, prije svega kad su u pitanju izborne manipulacije koje u Stocu sprovodi HDZ i svakako ću navijati za Stočane ništa manje nego za Srebrenčane.

Ćamil Duraković / 24sata.info

Razgovarao: Nermin Bise

Kao šesnaestogodišnji dječak u julu 1995.godine preživio je genocid u Srebrenici i uspio je putevima ''Marša smrti'' sačuvati živu glavu i doći do slobodne teritorije u Tuzli. Otišao je u SAD gdje je završio Fakultet pravosudne uprave i savjetne psihologije. Tamo je stekao i pet godina radnog iskustva u oblasti pravosudne uprave. U aprilu 2005. godine vratio se u Srebrenicu sa željom da iskoristi stečena znanja i doprinese povratku u svoju zajednicu. Do 2008. godine je radio u Administrativnoj službi opštine Srebrenica na upravljanju Centrom za pružanje usluga građanima, te kao savjetnik Načelnika opštine za međunarodne odnose.

Od 2008. godine je vršio funkciju zamjenika Načelnika opštine Srebrenice sve do smrti Načelnika opštine Osmana Suljića u martu 2012. godine, kada je preuzeo dužnost Načelnika opštine Srebrenica. Na opštinskim izborima 2012. godine kao nezavisni kandidat za Načelnika opštine Srebrenica dobio je povjerenje građana Srebrenice.

U intervjuu portalu 24sata.info Duraković govori o predstojećim lokalnim izborima, po mnogima najzanimljivijim upravo u Srebrenici, ali i u Stocu, o vezi između Srebrenica i Stoca, o nedavno održanom neustavnom i nezakonitom referendumu u jednom dijelu Bosne i Hercegovine.

Za tri dana su lokalni izbori. Hoće li njihov ishod osigurati vaš ostanak na poziciji načelnika Opštine Srebrenica?

Naravno nadam se da hoće, jer bi to sigurno bila volja Srebrenčana. Glavni problem Srebrenice je nažalost činjenica da u našoj opštini glasa oko 4.000 građana srpske nacionalnosti koji žive i rade u Srbiji i svake četiri godine srpske stranke organizovano dovode ih na glasanje. Ovo se ne bi smjelo događati i nadam se da ćemo opet uspjeti da spriječimo prekrajanje volje ljudi koji zaista žive u našoj opštini.



Prije nekoliko dana izjavili ste kako se u dijaspori prijavio relativno mali broj Srebreničana za ove izbore. Šta nam to govori ustvari?

Govori nam to nažalost o tome da je interes dijaspore za njenu zemlju sve manji. Ili možda bolje reći: interes dijaspore za BiH se u posljednjih nekoliko godina prečesto svodi na podršku putem društvenih mreža, dok realna podrška na terenu zaostaje. Moram ipak reći da imam dosta razumijevanja za dijasporu s obzirom da je naš izborni zakon takav kakav jeste i traži od naših građana van BiH da se za glasanje putem pošte prijavljuju za svake izbore. Moramo olakšati učestvovanje dijaspore u političkom životu Bosne i Hercegovine. Mislim da tokom narednih nekoliko mjeseci moramo učiniti sve da Parlament BiH usvoji izmjene Izbornog zakona koje maksimalno pojednostavljuju proces registracije i glasanja putem pošte i diplomatsko-konzularnih predstavništava svim građanima BiH koji žive van zemlje.

Koliko će atmosfera koja je posljednjih sedmica vladala u našoj zemlji i kulminirala održavanjem nezakonitog i protuustavnog referenduma u jednom dijelu BiH vama pomoći ili odmoći u Srebrenici?

Veliki dio kampanje SNSD-a bio je baziran na referendumu no pokazalo se da je referendum ipak doživio relativni neuspjeh. Iako se govori o izlaznosti oko 34% ja vam mogu reći da tog dana su ulice Srebrenice bile potpuno prazne tako da ne sumnjam da su podaci „frizirani“. S druge strane, referendum je izazvao veliku mobilizaciju Bošnjaka koji su shvatili da je Dodik nezaustavljiv. Sasvim opravdano ljudi su počeli da se pitaju: šta nakon referenduma? Jer ako je danas Dodik spreman da krši Ustav Bosne i Hercegovine u djelu koji se odnosi na diskriminaciju građana, možda će sutra organizovati neki drugi referendum s pitanjem, na primjer, o nezavisnost eniteta RS. Tako da se vrlo lako može pokazati da je taj Dodikov marketinški trik bio kontraproduktivan.

Jesu li u centrima odlučivanja u ovoj zemlji, prvenstveno u Sarajevu, pa recimo i u Banjaluci uopće svjesni da su uobičajena pitanja striktno lokalne samouprave, recimo konkretno u Srebrenici ustvari sekundarna, ali ne i beznačajna?

Ja mislim da nisu ni sekundarna. Dakle, ono kako žive ljudi, gdje žive, jesu li sretni i ostvareni, u velikoj mjeri zavisi od razvoja lokalne zajednice. Nažalost u Bosni i Hercegovini sve se svodi na velika pitanja od državnog i nacionalnog značaja, čak i prilikom lokalnih izbora. Ja se trudim da budem konstruktivan. Kad pogledate moj program vidjet ćete da u njemu nema nikakvih Srba i Bošnjaka, već ljudi njihovi problemi i ideje kako da je riješimo. Mislim da je to suština lokalnih izbora i toga sam se pridržavao koliko je to uopšte bilo moguće u situaciji stalnog „zveckanja oružjem“ koje smo čuli iz Banjaluke.

Koliko pratite recimo jednu drugu specifičnu tačku u našoj državi, fizički i geografski jako udaljenu od Srebrenice, ali po mnogočemu sličnu upravo Srebrenici, a riječ je o Stocu? Tu, na jugoistoku, na vratima našeg Jadrana, u nedjelju se očekuje prava i bespoštedna izborna borba gdje je na jednoj strani lokalnom HDZ-u koji tu vlada 26 godina suprotstavljena Incijativa za Stolac nastala po modelu iz Srebrenice na posljednjim lokalnim izborima.

Naravno da pratim situaciju. Salmira Kaplana izuzetno cijenim i poštujem i znam da je jako puno energije uložio u rad na terenu. Ima tu dosta sličnosti sa Srebrenicom, prije svega kad su u pitanju izborne manipulacije koje u Stocu sprovodi HDZ i svakako ću navijati za Stočane ništa manje nego za Srebrenčane.



Smatrate li da su se po uzoru na Srebrenicu i Stolac i u ostalim opštinama širom BiH gdje su bili strahoviti zločini i etničko čišćenje stradalnici morali jednostavno vratiti u te sredine?

Povratak upravo u ove sredine bio je izuzetno bitan. Na taj način smo pokazali da nema tog zločina koji nas može otjerati iz naših ognjišta. Naravno teško je vratiti se majci koja je izgubila čitavu porodicu u genocidu, moramo razumijeti i traume ljudi koji još dan danas ne mogu zaspati u Srebrenici jer ih proganjaju slike iz jula 1995. No tim prije moramo cijeniti hrabrost povratnika koji su se suočili sa svojim demonima. Ne radi se tu uostalom samo o ličnim strahovima. U BiH je pravosuđe u brojnim slučajevima zakazalo, tako da se jako često povratnici moraju na ulici suočiti sa svojim dželatima i ljudima koji su bili involvirani u zločine. Sigurno je da svako ko se vratio i svojim primjerom pokazao da ne odustaje od Bosne i Hercegovine ni po koju cijenu, veliki patriota i mora imati naše beskrajno poštovanje.

Da je povratak bio masovniji, recimo u bilo koju opštinu regije Podrinje, je li prilika za uspješniju i bržu integraciju BiH bila na dohvat ruke?

Povratak je bio masovniji dok je postojala sistemska podrška povratku. Vidite da danas, 2016. o povratku se više ne govori i već više godina mi pričamo o nekom drugom nivou, odnosno opstanku. Taj opstanak ne poznaje vjeru i naciju jer stvaranje ekonomskih uslova za ljude ne može se odnositi samo na kategoriju povratnika. Da pojednostavim: današnji problem u Podrinju nije smanjen intenzitet povratka već odlazak mladih, i Srba i Bošnjaka. Neki su mi zamjerili da nisam u moj program uključio poglavlje „povratak“ no ja mislim da je taj dio poslijeratnog perioda završen. Dijelom zbog vremena koje je prošlo, dijelom zbog sve manje institucionalne podrške. Mi povratnici, odnosno svi mi koji živimo na mjestima najvećih zločina i etiničkog čišćenja, moramo sad otvoriti sasvim novo poglavlje: rad na razvoju naših zajednica i na napretku ekonomije.

Koja bi bila poruka Srebreničanima?

Izađite u što većem broju na izbore 2. oktobra. Ove godine o izboru načelnika može odlučiti samo jedan glas tako da je bitno da svi pokažemo da nam je stalo do Srebrenice i da ispunimo našu građansku dužnost. Kao što Srebrenica nije jedna obična opština, ni ovo nije obično glasanje. Vaš glas na izborima je glas za ili protiv opstanka Bošnjaka na ovim prostorima, za ili protiv razvoja i napretka, za ili protiv boljeg života za sve, za ili protiv sukoba i nacionalnih tenzija. Vi 2.oktobra birate dakle ne samo načelnika opštine, već i model Bosne i Hercegovine u kojem ćete živjeti vi i vaša djeca.

A koja je poruka Stočanima?

Na primjeru Srebrenice vidi se da svako ko uzme sudbinu u svoje ruke može pobijediti i vi vašom odlukom da se ujedinite započeli ste izuzetno važnu borbu protiv instituacionalnog nasilja i diskriminacije. Imate podršku nas Srebrenčana. Nadam se da ćemo nakon 2. oktobra slaviti zajedno.



(24sata.info)