Mirza Čubro: Kreirali smo odličan sistem, imamo super atmosferu na TV1 i to se vidi

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Mirza Čubro, urednik Informativnog programa TV1 u intervjuu govori o poslu, stresu, izazovima, ekipi TV1, medijskoj slici BiH...

Mirza Čubro / 24sata.info

 

Od novinara do urednika Informativnog programa – kolika je razlika?
 
Iskreno, ne prevelika. U oba slučaja tim je ono što je najvažnije. Kao novinar, posebice kao TV novinar,  kvalitet onog što gledaoci vide ne ovisi samo o vama kao novinaru nego i od kolega koji su dio vašeg tima dok ste na terenu ili dok tu priču finalizirate u redakciji. Kao urednik, opet ste ovisni o timu. Samo je u tom slučaju taj tim veći, ali u oba slučaja svi koji smo angažirani radimo najbolje što možemo kako bi ono što ponudimo našem gledaocima bilo vrhunski kvalitetno.
 
Gdje je bilo više stresa, više adrenalina...?
 
Ne znam da li mogu precizno procjeniti gdje je više stresa, adrenalina... Kao novinar radio sam stotine priča i mnoge od njih su bile izuzetno teške, usudit ću se reći, i poprilično važne jer sam se trudio da govorim o stvarima koje u tom trenutku nisu bile u fokusu javnosti a izuzetno su značajne.  To je podrazumjevalo značajan istraživački napor, prijetnje, razne opstrukcije i slično. Sve to znači istinski adrenalin ali i stres. S druge strane,  urednički posao donosi neku drugu vrstu izazova i višestruki stres. Primjerice, kad pošaljete ekipu da zajedno s pripadnicima Oružanih snaga i civilne zaštite uđe u poplavljeni Maglaj onda razmišljate o njihovoj sigurnost ali i o tome kakav će materijal poslati, da li će raditi veze za javljanje i niz sličnih problema koji i uključuju one čije rješenje ne ovisi samo o vama. Cijela ta atmosfera uistinu je uzbudljiva, izazovna, stresna ali za mene i izuzetno lijepa i važna jer sam uvjeren da svakom pričom, svakim dnevnikom, svakom novom emisijom radimo stvari koje pomažu da naše bh.društvo ozdravi i krene putem prihvaćanja najboljih normi.
 
 
Uživate li u svom poslu? Šta je izazov?
 
Bez ikakve dileme, uživam. Uživam već skoro 18 godina.  Počeo sam kao brucoš 1998.godine u nekadašnjim sarajevskim Večernjim novinama. Od tih početaka kao novinar-volonter u gradskoj rubrici pa sve do danas uživam u svakom danu, svakoj novoj priči... Posao novinara izuzetno je stresan i o tome ne treba posebno govoriti ali satisfakcija koji uspješno urađena priča donosi je iznimna. Stoga, moram priznati da ona početna radost kada sam pročitao svoju prvu objavljenu priču potpisanu samo inicijalima i danas kada potpisujem jedan od najboljih informativnih programa u državi živi jednakim žarom. Nadam se da će tako i ostati jer uživati u svom poslu izuzetno je važno. Meni novinarstvo nije samo posao, to je opredjeljenje, način života, angažman a sve ovo ujedno je i izazov. Jer danas biti novinar u BiH nije lako i nije uopće jednostavno. Svi mi koji smo dio ove branše smo svjesni toga ali jednako tako svjesni smo i da moramo nastaviti raditi, svakim danom pokušavati proširiti prostor medijskih sloboda i građanima dati dovoljno informacija kako bi mogli donositi ispravne odluke.

 
Od brojnih intervjua, s kojim ste sagovornikom najviše uživali?
 
Najviše uživam u razgovorima s sagovornicima koji su dobri u onom što rade. Ljudi su to koji zrače samopuzdanjem, svoje tvrdnje baziraju na činjenicama, spremni su za argumentiranu raspravu, razmjenu mišljenja, ideja, stavova... Meni je užitak razgovarati s takvim ljudima a uvjeren sam da je i našim gledaocima užitak gledati te intervjue. Kada imate sreću da imate ovakve sagovornike onda je jednako lijepo razgovarati o evropskim intergacijama s Štefanom Fileom ili Oli Renom ili o odnosu Islama i zapada s Ismailom Serageldinom.
 
 
Možda je nezahvalno pitanje, ali – ko Vas je najviše namučio?
 
Mislim da će se sve kolege novinari složiti da su to ljudi koji se u BiH bave politikom a nemaju ni minimum potrebnih kompetencija za to.  BiH jednostavno ima previše nivoa vlasti pa posljedično previše parlamenata, vlada, ministarstava i svih ostalih institucija koje u značajnom broju slučajeva popune vrlo nekompetentni kadrovi.  Posljedice toga su višestruko štetne, a kada govorimo o onom što je dio mog posla onda imamo sagovornike koji znaju vrlo malo ili ništa o pitanjima za koja su nadležni pa onda odgovaraju uopćeno, u frazama pokušavaju da kreiraju dojam da vladaju materijom a rezultat je često tragikomičan. Razgovori s takvim ljudima uistinu su teški jer uvijek i bez izuzetka gledaocima želim ponuditi prave odgovore a od nekih dužnosnika ih jednostavno ne možete dobiti.
 
 
Šta Vas je odredilo kao novinara?

U BiH postoji veliki broj neispričanih priča o, uslovno rečeno, običnim ljudima koji se suočavaju s velikim problemima i istrajavaju u tome da sebi i svojoj porodici osiguraju život dostojan čovjeka.  To su istinski heroji ove zemlje, fasciniran sam njihovom borbom, snagom, upornošću... Rade to iz dana u dan, unatoč svemu. To su ljudi koje svi mi poznajemo, to su naše komšije, prijatelji, poznanici... Borba svakog od nas odredila  me kao novinara jer mislim da mogu, bar malo, pomoći da se okolnosti u kojima živimo poprave a  onda će nam svima biti lakše. To nije jednostavno, nije lagano. Naprotiv, to je dug i iscrpljujući proces ali svi mi zaslužujemo bolje i moramo od onih kojima smo dali povjerenje da vode ovu zemlju tražiti više. 
 
 
... A šta je bilo presudno da postanete novinar?
 
Mladi ljudi generalno misle da ništa nije dobro i da sve treba mijenjati. Oni su u svim društvima nosioci promjena. Upravo ova želja da sudjelujem u promjenama bila je presudna da postanem i ostanem novinar.  Novinari i mediji imaju izuzetno važnu ulogu u demokratskom društvu. Svojim radom ukazujemo na nedostatke, loše odluke i politike i time se svrstavamo u one koji su korektiv vlasti.  Naravno, nije ovo spoznaja do koje sam došao nakon prvih nekoliko tekstova ali želja za sudjelovanjem u promjenama vodila je ka tome da danas čvrsto vjerujem u iznimno važnu ulogu medija.  Upravo zbog toga sam dio cijele ove priče jer želim da malo, u mjeri u kojoj to mogu, pomogne u poboljšanju medija i društva.
 
Pratili ste i operaciju u Libiji. Šta više volite – terenski rad ili urednički posao? Ima li ustvari razlike?
 
Ne mogu se odlučiti šta mi je draže. Novinarstvo je, kao što sam rekao, timski posao. Svaki član tog tima jednako je važan i bez doprinosa svakog od nas finalni rezultat neće biti dobar. Za mene je razlika između novinara i urednika u biti samo u organizaciji posla. Ako bismo to preslikali na nogomet onda je to kao da pokušavamo ocijeniti ko je važniji zadnji vezni ili napadač. Ako obojica ne rade dobro, ekipa gubi. Upravo zbog toga i danas radim priče, intervjuje, javljanja, dakle aktivno sudjelujem u terenskom radu. Posebno sam sretan ako mlađim kolegama mogu malo pomoći svojim iskustvom. 
 
 
Kako je biti dio ekipe TV1? Kako izgleda priprema jedne emisije/intervjua, ono što nama, gledateljima, izgleda sasvim jednostavno? Koliko je potrebno priprema?
 
Biti dio tima TV1 je zaista odlično iskustvo. Zajedno smo skoro šest godina i mislim da je svako  od nas u tom periodu značajno napredovao, stekao nova znanja, unaprijedio postojeća i da smo mi, kao tim,  zaista postali ozbiljan, relevantan i pouzdan medij. To vide svi naši gledaoci a to i pokazuje kontinuirani trend rasta gledanosti.  Kreirali smo odličan sistem, imamo super atmosferu i to se vidi. A odličan rezultat posljedica je i dobrih priprema koje ustvari nikad ne prestaju. Urednici, producenti, novinari odnosno svi koji su uključeni u proces proizvodnje programa kontinuirano rade. Vrlo teško je odlučiti koliko traju pripreme za jednu emisiju. Jer, neke priče istražujemo i radimo na njima danima, eksluzivne intervjue dogovaramo malo duže nek pak dogovorimo istog dana.  S druge strane, kada govorimo o čisto tehničkim aspektima pripreme to ide prilično brzo jer naš tehnički sektor je vrlo produktivan i efikasan.
 
Kako se opuštate kad niste pod adrenalinom posla? Ima li uopće vremena za uživanje?
 
Najbrže i najbolje se opustim i odmorim kada sam s porodicom. Imam kćerku koja će uskoro napuniti dvije godine i kada sam s njom, kada se igramo, učimo, družimo se onda zaboravim na sve drugo. U novinarstvu je to izuzetno teško jer radno  vrijeme jednostavno ne postoji. Uvijek ste u potrazi za novim pričama ali vrijeme provedeno s porodicom defintivno je način kako da se napune baterije.
 
Šta biste voljeli ostvariti u budućnosti?
 
Istinski bih volio da budem dio medijske scene koja će pomoći da se svi tranzicijski procesi ubrzaju, da u najskorijem mogućem roku postane zemlja u kojoj vladaju zakoni a ne ljudi, u kojoj se poštuju prava svih i na svakom pedlju naše domovine. Volio bih da nam pitanja koja znače bolji kvalitet života postanu dominantna a da više ne moramo raditi priče o diskriminaciji, segregaciji, političkim manipulacijama siromašinim i obespravljenim.... Volio bih i da svi mi novinari uložimo više napora da popravimo okolnosti u kojima radimo i djelujemo, da uspostavimo samoregulirajući sistem koji će omogućiti poštivanje najviših novinarskih standarda a samim tim poboljšati uslove za sve nas koji radimo u medijima.
 
Kakva je općenito medijska slika BiH?
 
Vrlo kompleksna. Mediji kao i društvo u cijeli prolaze proces tranzicije. Rezultat toga je period ekspanzije broja medija što nužno ne mora značiti i kvalitete medijskog sadržaja. Taj proces tranzicije nije okončan. Naprotiv, traje i trenutno je teško procjeniti kada će biti okončan. Dodamo li tome i značajne promjene koje donosi era digitalizacije, društvenim medija i slično onda je situacija dodatno kompliciranija. Nadam se da ćemo vrlo brzo ući u fazu kada će dominirati kvalitet, relevatnost, pouzdanost  i kada ćemo se fokusirati na za svakog čovjeka bitna pitanja. Nažalost, u BiH ali i regionu postoje mediji koji umjesto da educiraju, ukazuju na istinske kvalitete promoviraju vrlo nazadne i pogubne ideje i pojedince.
 
Uzor u poslu kojim se bavite...?
 
Ne mogu izdvojiti niti jedno ime, ali fasciniran sam onim što već godinama radi ekipa u Guardianu. Uspjeli su stvoriti istinsku oazu nezavisnog novinarstva i kreirati medij koji je neizmjerno relevatan, uticajan, pouzdan... Imao sam sreću učiti od novinara i urednika Guardiana i to je jedno od najljepših iskustava.
 
Kakve emisije/knjige/filmove privatno volite?
 
Volim pogledati dokumentarce koji su bazirani na istraživačkom novinarstvu. Mislim da je to sjajan format. Volim filmove koji su bazirani na istinitim događajima, koji govore o ljudima koji su bili nosioci promjena u svom vremenu, koji su bili inovatori, borci... A knjige, volim sve i čitam sve što mi dođe pod ruku. Često čitam više knjiga istovremeno. Trenutno, čitam Zahira od Koelja, Sukob fundamentalizama od Tarika Alija i biografiju Stiva Jobsa.

 

(24SATA.INFO)





Pošaljite Facebook komentar