Esad Bajtal: Mostar ne smije iscuriti u fildžan etno-avliju

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Esad Bajtal, građanin i intelektualac u ekskluzivnom intervjuu portalu 24sata.Info govorio je o smislu čuvanja i očuvanja Mostara kao jedinstvene cjeline kojeg vrijedi zaštititi od zagrađivanja u ''fildžan etno-avliju''.

Esad Bajtal / 24sata.info

Četiri dana uoči Bajtalovog dolaska u Stolac na sesiju koju organizuje Udruženje BH. Novinari i na kojoj će naš sugovornik biti jedan od uvodničara, objavljujemo vrlo sažet i jezgrovit intervju koji se dotiče itekako aktuelnih i vrućih političkih pitanja.

Razgovarao: Nermin BISE

Hoće li Bosanska država preživjeti sindrom devedesetih koji se reprekusijama proširio na postdaytonski aktuelni status ''umrijeti neće, pomoći joj nema''?
 
Preživjela je Bosna mnogo toga pa će, logikom povijesne inercije, preživjeti i vrijeme etno-patologije u svom njegovom bezumlju i anticivilizacijski orkanski destruktivnom ustroju. Moja nada je iskustveno data; orkani lome, obaraju i čupaju stabla, ali šuma ostaje, preživi i nastavlja da živi u svojoj neuništivosti. Teška bolest etnonacionalizma, pod kojom se BiH povija već četvrt stoljeća, dostigla je krajnje patološke simptome i domete: nezaposlenost, nepravda, glad, bijeda, neimaština; prevare, pljačke, i mizerija svake druge vrste, ogoljuju sav besmisao tog društvenog koncepta i iracionalnog državnog uređenja.
 
Sveobuhvatna ekonomsko-pravna kriza, bijeda i beznađe, natjeraće i slijepe da konačno progledaju i izaberu između onoga šta vide da jest, i onoga šta im se priča da jest. Moraće konačno izabrati između vlastitih očiju i ušiju, između očigledne stvarnosti i ideološke bajke koju im svakodnevno serviraju etno-vrhuške. Logikom praznog stomaka, moraće obespravljeni, htjeli to ili ne, da se konačno odrede prema poraznim činjenicama vlastitog životnog iskustva.
 
Postoji li šansa da ova država prestane biti država stranaka i partija?
 
Stranaka je oduvijek bilo i biće. Stvar je u tome da narod kao njihov poslodavac, na konkursu zvanom izbori, konačno izabere, i postavi na vlast, one koji će da mu služe i rade u skladu sa izbornim (konkursnim) obećanjima. Tek kad se stranke uvjere u zrelost narodne (biračke) svijesti i realnu mogućnost vlastite smjenjivosti zbog neispunjenih obećanja, tek tada će se ozbiljnije pozabaviti i same sobom i narodom. Ma kako sofisticirana, aktuelna klero-etno-medijska manipulacija, na kojoj sada leži cijeli sistem beskrupulozne etno-vladavine, ne može trajati beskonačno. Kritički pogled na ljudski ojađenu bh. stvarnost, zapaža nezaustavlji tok buđenja prosječne građanske svijesti. Nužda uči misliti, kako bi to rekao veliki marksistički mislilac Ernst Bloch.


 
Koliko je proces povratka apostrofiran Aneksom 7 Daytonskog sporazuma ustvari razgolitio taj Sporazum?
 
Ništa od onoga što Aneks 7 traži i garantuje nije na životnoj i političkoj sceni našlo svog odraza ni izraza. Sve je zapravo u suštoj suprotnosti sa tamo rečenim. Opstrukcije, mahinacije, manipulacije ...sve se protivi garantovanom povratku svih na svoje i u skladu sa ljudskim željama. U gledalu tog aneksa, ovdašnje politike se legitimiraju kao metodološki osmišljeni sistem opstrukcije vođen logikom ratnih osvajanja i teritorijalne nedostupnosti „drugima“.
 
Od poratnih nekažnjenih otvorenih napada na povratnike, do idejno osmišljenih otežavanja uslova življenja, sve je upregnuto protiv povratka i povratnika. Ideologije stadne logike i nekritičkog zbijanja ljudi u etno-torove, ostvaruju se na računa elementarnih ljudskih prava i dostojanstva čovjeka. Kriza svijesti, savjesti, morala i dobrih običaja ove zemlja, prelama se na najočitiji način upravo na Aneksu 7.
 
Ljudima je istinska muka od svega. Vraćanje graniči sa povraćanjem. Upravo zato, potopljen beznađem i strahom, ogroman broj njih ostaje tamo gdje se nasukao nošen ratnim vihorom. Umjesto vlastitih potpisa i obaveza, po ovom pitanju, vlasti se drže zacrtanih strategija etnički čistih teritorija po svaku cijenu.
 
Kome i zbog čega masovni povratak ljudi nije odgovarao?
 
Iz odgovora na prethodno pitanje da se dokučiti logika idejno programiranog „nepovratka“. Nemoć povratka frustrirajuća je za sve one koji bi zaista htjeli da se vrate na svoje ognjište, i kroz to, sebi samima. Jer, tek na svom, čovjek je sam svoj. To je elementarna logika prirode i priroda ljudske nostalgije. Onemogućavanje povratka podiže tenzije na sve strane i tako olakšava vladavinu beskrupuloznih, nesavjesnih i neodgovornih politika i političara, koji svoj ostanak na javnoj sceni osiguravaju još sam zahvaljujući strahu i osjećanju nesigurnosti kojoj su, refleksno, potrebni samozvani čuvari „vitalnog nacionalnog interesa".
 
Kako vidite rješenje političkih igara i nedoumica oko Mostara i koliko je značajno rješavanje pitanja Mostara za državu Bosnu i Hercegovinu?
 
Mostar sve više postaje strukturalni etalon i politikantsko-ideološki džoker u krvavoj i nikad dosanjanoj partiji etničke podjele ove zemlje. Na tome rade svi. Jedni to rade otvoreno, drugi sofisticirano, a treći potajno priželjkuju trenutak kada će, tobože „pritjerani uzazid“, konačno odahnuti, i pod egidom „nema se kud“, kao opciju iz rukava, objelodaniti svoj pristanak na vlastitu fildžan-etnoavliju. Ako na ispitu tako licemjerno osmišljene podjele padne Mostar, pašće i cijela BiH. U tome se i sastoji sav smisao čuvanja i očuvanja Mostara.


Biografija:
Esad Bajtal studirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U dosadašnjoj profesionalnoj karijeri bavio se predavačkim i publicističkim radom te uređivačkim poslovima u elektronskim i printanim medijima.

Autor je sljedećih knjiga: Za (i) protiv tolerancije; Filozofski temelji psihologije; Manje od ništa; Al Tempo; Duplo golo; Država na čekanju (dva izdanja); Govor tame; Sevdalinka, alhemija duše; Neofašizam u etno-fraku (dva izdanja); Metanaracija, poetizacija i psihijatrizacija Daytona i Strah od kopanja.

Nije bio, a nije ni danas, član nijedne političke stranke (partije).

(24sata.info)





Pošaljite Facebook komentar