Amra Ekmečić: Radim sa sjajnim ljudima na TV1 koji su uz to i majstori svog posla

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Na radiju sve možeš sam i da bi realizovao ideju koju imaš treba ti jedan regler i mikrofon. Televizija zahtijeva veliki broj ljudi.

Amra Ekmečić / 24sata.info

Sjećate li se svog prvog novinarskog zadatka? Je li bilo treme, ili možda i gafova? Čega se najviše sjećate?
 
 Na prvoj godini fakulteta, a to je bilo davne 1985.godine, počela sam da volontiram      na čuvenom radiju Sarajevo 202. Prvi zadatak je bio pijačni barometar i naravno završio je u kanti za smeće bez puno objašnjenja šta to nije zadovoljilo uredničke kriterije. I nije bio jedini. Trebalo je dosta vremena, truda i naravno učenja dok nisam dobila dozvolu da sjednem  pred mikrofon.
 
Dugo ste radili kao radijska voditeljica. Koji su Vam sugovornici/događaji ostali u pamćenju i po čemu?
 
Na radiju sam provela više od 20 godina, ali jednu emisiju neću nikada zaboraviti. Na Radiju M bila je popularna emisija Poziv u ponoć u kojoj su gostovali poznati muzičari, pjevači, glumci, sportisti, ambasadori, novinari. Tako potvrdno na moj poziv odgovori Mirza Delibašić. Nakon 15 minuta u studiju se pojavio Davorin Popović, a u roku od pola sata Kemo Monteno uz obrazloženje da bez njega emisija ništa ne valja. Trebali smo završiti u 02. a odjavili smo se u 05.ujutro.
 
 Koliko se televizija kao medij razlikuje od radija?
 
Na radiju sve možeš sam i da bi realizovao ideju koju imaš treba ti jedan regler i mikrofon. Televizija zahtijeva veliki broj ljudi.
 
Kako ste se snašli? Što Vam je izazov u novom poslu?
 
Snašla sam se veoma brzo zato što sam željela učiti, a imala sam i sjajne ljude oko sebe koji su me uputili u tajne televizijskog posla iako mi je sve izgledalo komplikovano. Ali „princip je isti, sve ostalo su nijanse“.
 
Novinarstvo u vrijeme kada ste počinjali i danas – što kažete, kada je bilo kvalitetnije? 
 
Gledati na bilo šta s nostalgijom  najčešće završava subjektivno, a ponekad i netačno. Smanjeni su kriteriji u svemu. Sunovrat novinarske profesije je vidljiv.
 
Može li tehnologija pobijediti nekada glavne medije, poput radija i novina? Seli li se novinarstvo u 'klik'?
 
Navike ljudi se teško mijenjaju, ali ujedno se i formiraju prema novim tehnologijama koje oblikuju naš svakodnevni život. U stalnoj potrazi za informacijama i u vječitom nedostatku vremena „klik“postaje sve češći način naše komunikacije jednih sa drugima, preko društvenih mreža, ali i način našeg informisanja. Novinarstvo se seli u „klik“, kako ste rekli, to je neminovno.. I radio se sluša danas preko klika, i članci se čitaju, video snimci se gledaju.. Ipak, vjerujem da će tradicionalni mediji još dugo opstati, unatoč sve većoj internet penetraciji i u BiH. Mi smo duboko tradicionalno društvo, i ima tog nekog šarma još uvijek da smo informisani i bez „klika“.
 
Koliko se danas, što mislite – barem po iskustvu koje Vi imate – i sami mladi novinari trude učiti od starijih kolega, učiti na njihovom iskustvu?
 
Zagovornik sam cjeloživotnog učenja i sretna sam što svaki dan  naučim nešto. Što se tiče mlađih kolega radim sa onima koji imaju želju da napreduju i stoički podnose kritiku.
 
Kako je biti dio tima TV1? 
 
Radim sa sjajnim ljudima koji su uz to i majstori svog posla. Drago mi je što pozitivnu atmosferu osjete i naši gosti pa im se često nakon emisije ne ide kući. Nema povišenih tonova, pomažemo jedni drugima i stvarno smo tim.
 
U kakvim emisijama i poslovno i privatno uživate, koje Vas teme vesele i opuštaju?
 
Volim dokumentarni program i filmove, a najčešće se opuštam uz muziku.
 
Kako provodite privatno vrijeme?
 
Trudim se da što više vremena provedem sa roditeljima.Volim putovanja, plivanje, pozorište, kino i druženje sa dragim ljudima.
 
Ima li nade i za možda neku autorsku emisiju?
 
Nisam nikada izrazila želju za autorskom emisijom, ali ko zna.
 
Jeste li razmišljali o tome što je vrhunac Vaše karijere? Jeste li ostvarili ono o čemu ste možda nekad davno razmišljali i zamišljali?
 
Što se radijske karijere tiče ostvarila sam sve o čemu sam još kao djevojčica maštala.     Sa tri godine sam izjavila da sam rođena da govorim i da pitam. Na televiziji sam 4 godine i ima vremena.
 
I na kraju ono standardno – kakvi su Vam planovi za budućnost?
 
Nakon što završimo još jednu programsku sezonu smiješi mi se godišnji odmor i to je trenutno moj jedini plan za budućnost. A onda novi projekti, gosti, emisije.

 

(24sata.info)





Pošaljite Facebook komentar