FOTO / Đina Mujkić: Sjajno je biti dio uspješne ekipe TV1

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Stalno i iznova morate učiti, istraživati, nema odmora. Toliko to uđe pod kožu da čak i kada sam na godišnjem odmoru nosim laptop sa sobom

Đina Mujkić / 24SATA.INFO

Kako je biti dio ekipe TV1?
 
Sjajno je biti dio uspješne ekipe. Sama činjenica da otkad je TV1 etablirana 2010. godine, nisam poželjela nijedan drugi profesionalni angažman dovoljno govori za sebe.
 
Kako izgleda jedan običan, a kako neobičan radni dan u redakciji IP-a?
 
Vremenom u ovom poslu i neobičan radni dan vam dođe kao običan. Nema određenog radnog vremena. Uglavnom imamo pripremljen sedmični plan rada redakcije. Međutim, svaki dan donosi nešto novo. Običan dan je kada imamo sve posloženo, teme koje se rade, dogovorene goste, praćenje dnevnih aktuelnosti. Neobičan je kada se okupimo u 23 sata navečer, radimo vanredni program ili kada je sve posloženo, a dnevni događaj sve poremeti,  pa se radi potpuno novi Dnevnik, novi gosti ...
 
Zašto baš informativni program?
 
Informativni program je ekipni rad, pun dinamike. Brojni i svakodnevni kontakti sa ljudima u i van redakcije, organizacija posla, sve je to ambijent u kojem se nekako najbolje i najprirodnije osjećam. Ovaj posao volim jer je i izazovan, zabavan i uvijek te tjera na razmišljanje.
 
Kako počinje dan, koje pripreme prethode?
 
Moj dan počinje prethodnu noć, pregledam najave događaja, prelistavam portale i razmišljam ko bi mogao biti interesantan gost našeg Dnevnika. Uvijek nastojim da gledam ko bi meni mogao bio zanimljiv. Jer ako je meni zanimljiv gost, onda će i našoj publici zasigurno biti. Osobito volim vidjeti u našem studiju ljude koji nisu dosadili svima, odnosno one koji nisu stalno prisutni u medijima. Često su tu i gosti koji otkrivaju pozadinu aktuelnih događaja.
 
Šta je najveći izazov u poslu kojim se bavite?
 
Ovo je posao koji tjera na svakodnevnu dodatnu edukaciju, učenje. Stalno i iznova morate učiti, istraživati, nema odmora. Toliko to uđe pod kožu da čak i kada sam na  godišnjem odmoru nosim laptop sa sobom, provjeravam mailove, odgovaram na poruke i pozive. Telefon i punjač su uvijek uz mene.
 
Ima li i adrenalin u poslu veliku ulogu, razlog neodustajanja...?
 
Sigurna sam da nijedan drugi posao ne pruža adrenalin ove vrste. To vam jednostavno postane stil života, a ja nisam tip koji voli kliše, tipa posao od 08 do 16 h, ja svoj život živim i organizujem na drugačiji način.
 
Kako se opuštate, u čemu uživate u slobodno vrijeme?
 
Na ovoj nesretnoj i pomalo dosadnoj planeti samo su putovanja, naravno pored mog sina, moj smisao života i neiscrpni izvor energije. Jednog dana ću otići na put oko svijeta brodom. Mnogi uživaju u raznim oblicima hedonizma, a ja u putovanjima. Volim upoznavati nove zemlje i kulture.
 
Kakvi su Vam poslovni planovi, što biste voljeli postići, s kim uraditi intervju, kakvu emisiju napraviti...?
 
Ja sam neko ko ne zna planirati karijeru. Sve što mi se do sada dogodilo nisam unaprijed smislila. Sigurna sam da sam išta planirala, drugačije bi sve ispalo i ko zna u kojem bi smjeru moj život otišao. Pored Dnevnika TV1 već duže vrijeme volonterski radim i kao projekt menadžer Centra za mir. To je nevladina i neprofitabilna organizacija osnovana radi istraživanja i dokumentovanja važnih događaja u historiji grada Mostara i Hercegovine, u periodu od 1990. do 2004. godine.
 
Ovog ljeta, na godišnjicu obilježavanja obnove Starog mosta, 23. jula, dolaze nam zaista sjajni gosti. Već mogu otkriti da će 14. jula u Mostaru biti supruga Luciana Pavarottia, Nicoletta koja će u  njegovo ime primiti međunarodnu nagradu za mir. Radi se o čovjeku koji je u mnogome zadužio Mostar. Tome sam trenutno posvećena. Radila sam niz intervjua, od Michela Platinija, Jana Todta, Gorana Bregovića, Ivana Ivanovića, Sergea Bramertza, Theodora Merona, Bernarda Henryja Levija do brojnih ambasadora. Kažem, ne planiram. Svi nabrojani bili su svaki na svoj način dragi, biće ih još. 
 
Do sada realiziranim – zadovoljni ili je moglo i bolje? Je li bilo razočarenja?
 
Nisam sigurna da sam uvijek pravila prave izbore u svom životu. Ali da me pitate kada bih mogla ispočetka da li bih isti put odabrala, odgovorila bih vam sigurno DA. Svi ti usponi, padovi, smijeh i suze su me učinile osobom kakva sam danas.
 
Što Vas čini najviše ponosnom?
 
Ponosna sam mama dvanestogodišnjaka. Mnogo je razloga za moj roditeljski ponos, ali ću ih iz pristojnosti najmanje pola izostaviti. Reći ću samo da je dijete vrlo duhovito, pametno, plemenito i samostalno.

 

(24SATA.INFO)