VIDEO / Kovačević: Nije Hypo banka odgovorna za "švicarce" nego međunarodno tržište i klijenti

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Gost večerašnjeg Dnevnika TV1 bio je direktor Hypo Alpe-Adria-Bank Dragan Kovačević.

Dragan Kovačević

TV1: Ko je odgovoran za rast kredita koji su vezani za švicarski franak?

KOVAČEVIĆ: Kriva su međunarodna tržišta, poremećaji koji se, kao što vidite, povremeno dešavaju u međunarodnim okvirima, vezani su naravno za međunarodna tržišta novca i kapitala.

TV1: Postoje li u ovom trenutku rješenja koja mogu zadovoljiti i zahtjeve građana koji su podigli kredite i banke?

KOVAČEVIĆ: Moguća su rješenja, ali pod uvjetom da se nađu sredstva kojima će se podmiriti gubici koji se stvaraju, odnosno iznosi koji se treba da se otplate u smislu povećanja deviznog tečaja u odnosu na rate koje ljudi, koji imaju kredite, sa valutnom klauzulom moraju mjesečno otplaćivati.

TV1: Ko bi trebao to da pronađe i koji je to iznos?

KOVAČEVIĆ: Portfelj koga imaju dvije banke u BiH, banka u Mostaru i banka u Banjaluci, je 340 miliona KM. To je negdje 6.100 klijenata. To su dimenzije tog pitanja i problema o kome raspravljamo. Naravno da je to prije svega problem banke. Banka nema mogućnosti da sama rješava taj problem, nemamo kapacitet da toliko gubitke nosimo u svojim finansijskim rezultatima.

Ukoliko se žele zaštiti neke sovijalno ugrožene kategorije građana, odnosno klijenata banke, onda bi se tu morala tražiti rješenja izvan same banke. Kao što vidite u okruženju, u taj problem su uključene i vlade zemalja, pokušavaju na određen način da nađu rješenja. Rješenja nisu jednostavna i suština problema jeste na koji način osigurati naknadu štete koja iz takvih aranžmana ili pokušaja da se problem riješi, moraju osigurati.

TV1: Predstavnici Udruženja Švicarac tvrde da im Hypo banka nikada nije ponudila nikakvo rješenje. Jeste li razgovarali, pokušavali doći do rješenja?

KOVAČEVIĆ: Naravno, mi smo više od tri godine, kada je tečaj počeo naglo da raste i kada su došli prvi znaci da će tečaj rasti, aktivno nastojali pomoći klijentima na neki način i razgovarali smo o više modaliteta, koje smo ponudili. Napravili smo naš plan akcije na koji način da pokušamo na neki način ublažiti probleme koje klijenti sa tim pitanjem imaju. Kontaktirali smo i udruženja, međutim isključivost udruženja nije mogla pomoći da nađemo rješenje.

Pozicija udruženja je da se bez ikakve rasprave o drugim mogućnostima, krediti pretvore u domaću vlautu, na razini tečaja u trenutku davanja kredita, što je apsurdno i apsolutno neprihvatljivo, jer jednostavno se to finansijski ne može izdržati. Postavlja se pitanje kako polaziti od takve pozicije kada se zna da kredit koji je dat i koji je vezan za švicarski franak zakonit, da su svi propisi zadovoljni i da je u to vrijeme bio jako dobar proizvod koji je omogućavao klijentima da uz nižu kamatnu stopu rješavaju svoje probleme. Od modaliteta koje smo prije tri godine nudili klijentima, su modaliteti koji se danas najčešće pominju u mogućim rješenjima ne samo kod nas nego, kao što vidite u udruženju.

Dakle, konverzija – mogućnost da se kredit koji je već vezan za franak pretvori u kredit vezan za KM ili euro. Naravno, postavlja se pitanje kada i po kojem tečaju. Imamo klijenata koji su to prihvatili i danas nemaju ovaj problem koji ekskalirao u zadnje vrijeme. Neki su o svojoj poziciji razmišljali odgovorno i prihvatili to prije nego što je došlo do ovolike razine tečaja. Sve što se uradi ranije, pod pretpostavkom da tečaj raste, bit će u povoljnijoj situaciji i relakirani od neizvjesnosti koje donosi devizni rizik. Sljedeća opcija je zamrzavanje tečaja. Mi smo ga zamrznuli na 1,31 i ponudili našim klijentima da relaksiraju otplatu naspram svojih prihoda. Odgodili smo ono što će biti povećanje tečaja za neko buduće vrijeme kada vidimo kako će se situacija odvijati. To je takozvana otplata kroz balon.

Balon je u stvari jedan dodatni račun u koga se puni iznos koji je iznad tečaja na dan kada smo zamrznuli franak na 1,31. U ovoj prilici, kada tečaj raste, naravno taj balon se puni, ostaju dodatne obaveze klijenta koje će podmiriti na kraju otplate. Tada ćemo sjesti i dogovoriti se na koji način će se to otplatiti. Ali može se desiti da tečaj franka i opadne, dakle taj račun će se i prazniti. Može tečaj i pasti i ispod 1,31. Mi bi bili jako sretni da se to desi. Može taj račun na kraju biti i nula, može biti negativa, a prema sadašnjim iskustvima vjerovatno će biti pozitivan.

Ali koliko i kako ćemo riješiti taj problem, ostajemo u mogućnosti da se dalje dogovaramo. Ali olakšavamo sada lakšom situaciju klijentima i dajemo im prostora da mogu normalno otplaćivati kredite, normalno živjeti, a problem na neki način odgađamo za kasnije. Možda će biti bolja vremena, možda ćemo to lakše rješavati. Uz to sve, dajemo i posebne olakšice klijentima. Dajemo im prostora u smislu da im otpisujemo nekoliko rata i sve to da smanjujemo kamatnu stopu. To je okvir koji smo ponudili klijentima, koga nudimo svakom klijentu i na tragu smo da je svaki klijent sa specifičnim ugovorom sa bankom. To je odnos dvije strane. Ako se nešto dogovorimo to i zapišemo, izmjenimo ugovor, dogradimo ugovor i jedino se tako mogu rješiti problemi jer svaki je ugovor specifičan. Niti klijenti imaju iste iznose, niti imaju istu vrstu kredita, niiti imaju isti rok otplate, niti redovno i jednako otplaćuju banci. Sve to utiče na visinu popusta koje možemo ponudiiti.

TV1: Jesu li klijenti banke, kada su uzimali kredite, bili svjesni odgovornosti koju preuzimaju i da se ovakva neka situacija može desiti? Obično ljudi koji uzimaju kredite ne razmišljaju o ovakvim situacijama.

KOVAČEVIĆ: Mi smo nova uprava i mi smo naslijedili taj problem i pokušavamo ga rijšti.  U vremenu kada su krediti davani, apsolutno je bio transparentan način na koji su se davali. Ako prelistate novine i pogledate neke emisije iz tog perioda, svi su pisali o tome na način da su to najpovoljniji krediti koji sus e pojavili na tržištu uz, u prosjeku, za dva posto manju kamatu nego oni koji su tada bili u KM ili u euru. Ono što je česta proimjedba – da ljudi nisu znali da je to valutna klauzula i da tu nema rizika, us vim novinama ćete pronaći da je to kredit vezan za valutnu klauzulu. Dakle, svi su s tim bili upoznati. Koliko je ko bio spreman da razmišlja o preuzetom riziku – to je drugo pitanje. To je situacija koja je tada bila. Svi krediti su bili zakonski i to je bio transparentan proizvod, sa svim objašnjenjima koje je trebao da ima klijent. Javnost je znala da su to krediti s valutnom klauzulom i da us vezani za švicarski franak.

TV1: Iz udruženja „Švicarac“ su rekli da su krediti skočili na dvije milijarde maraka kada se sadašnji kurs uzme u obzir i da je sve smišljena pljačka.

KOVAČEVIĆ: To su apsolutno pogrešne cifre i stav bez ikakvih argumenata.Postoje dvije banke, u RS i u Mostaru, odnosno u Federaciji je 340 miliona i to je 6100 klijenata. Što se tiče navoda da je to pljačka, ne znam čime se to može potkrijepiti, ali rekao sam – u to vrijeme to su bili atraktivni krediti sa nižom kamatom. Kako će neko nekoga pljačkati kada nudi nižu kamatnu stopu. Niža kamatna stopa je prihod banke, a ako idem sa nižom kamatnom stopom, znači da ne pljačkam nego nešto nudim povoljnije.

TV1: Navodi udruženja su da je banka davala kredite u švicarskim francima, a da tu valutu nikada nije unijela u zemlju.

KOVAČEVIĆ: To je nešto što apsolutno ljudi izgleda ne razumiju a stručnim raspravama očigledno da jedan broj ljudi koji pledira da je stručan apsolutno ne razumije o čemu se radi. Ja ću vam to pokušati objasniti na vrlo jednostavan način. Neko je očekivao da ćemo mi u kamionima dovesti švicarske franke u BiH. To se nikada ne radi. To je skup transport. To košta. Ali i da smo kamionima dovezli te franke, mi nismo dijelili švicarske franke, nego smo ih u Centralnoj banci morali zamjeniti za KM po tečaju prema euru. I franak ima tečaj prema euru. Marka je 0,95 prema euru i za taj iznos smo mi dobili KM. Te KM smo podjelili našim klijentima. Podijelili smo KM. To su ti krediti koji su otišli. Mi više ne raspolažemo francima. Nemamo mi tu valutu kod nas. Ona je u Centralnoj banci, ali imamo obavezu. Neko je nama dao taj novac. Mi to moramo vratiti uz kamatu. Ako to moramo vratiti, kada se vraća kredit mi dobijamo KM. Kada nam se rata otplati, mi za taj novac moramo kupiti franke i vratiti ratu kredita za koju smo zaduženi. To je suština. Euro u valutnom odboru u našem slučaju, odnosno KM, ne može ući u opticaj.

Ona može ući u opticaj samo ako je neko izvezao robu pa kroz fakturu dobio eure i onda će to pretvoriti u KM zato što ovdje može plaćati samo u KM. Neko ako je došao kao turista ovdje, pa platio u eurima, dolarima, francima...to se mijenja u KM. Ili da nam dijaspora šalje novac koji se ovdje mijenja u KM. Naša Centralna banlka nema mogućnost da kreira likvidnost. Svaki KM je pokriven čvrstom valutom, koja se naravno svodi u euro, zato što smo uzeli paritet prema euru. Dakle, nije bilo moguće da mi dajemo kredite u KM da nismo imali pokriće. Naravno, da se vratim na to zašto franke nismo dovezli kamionima. Tako se nigdje u svijetu ne radi. To košta, nesigurno je... Mi imamo korespodentne banke vani, gdje držimo devizne rezerve. T

o tamo dođe na račun, elektronski, dakle dolazi na naš račun, poseban, rezervni u Centralnoj banci. Da smo donijeli ovdje franke, pa unijeli u Centralnu banku ili elektronski s tog korespodentnog računa na naš račun upisali te iznose i dobili KM. Kada bi se unosila svaka valuta...znate šta, neko iz Amerike pošalje recimo 1000 dolara... Zar neko misli da će tih 1000 dolara ovdje doći avionom, pa će se zato isplatiti KM... Ne. To je notorno nerazumjevanje aksioma kako rade banke i kako funkcionira promet devizama.

TV1: Uskoro se očekuju i rezultati najavljenih sastanaka u evropskoj Centralnoj banci te Nacionalnoj banci Švicarske, nakon čega bi mogla biti ponuđena eventualna rješenja. Šta očekujete?

KOVAČEVIĆ: Ako gledate odakle ova kriza i zašto je naglo skočio tečaj franka, dobro je znati bar osnovne elemente zašto je to tako. Nije tečaj franka uzrokovan rastom švicarske ekonomije, nije došlo do naglog izvoza švicarske i do naglog tehnološkog razvoja, pa su povečali izvoz. Nije stvar snaženja ekonomije, nego je stvar potražnje švicarskog franka kao valute utočišta za sve one koji su se našli u situaciji da im imovina slabi, a prije svega u nekim valutama koje u ovom vremenu jako puno padaju.

Ljudi koji imaju taj problem, žele da ga što prije osiguraju boljim prihodima i sigurnijom valutom. Zato su svi požurili u Švicarsku, jer je to jedna valuta koja vrijedi u svijetu za valutu koja je sigurna, bez obzira na snagu ekonomije Švicarske. Od EU možemo očekivati da će pokušati zaštititi euro. To znači da bi trebala devizne rezerve koje ima, posebno u francima, iznijeti na tržište i poveča ponudu franaka i da smanjuje cijenu.

Sve vam je stvar ponude i potražnje. Ako se neka roba više traži ona povećava cijenu. Želim još istači da banci ne odgovara rast švicarskog franka. Svjesni smo da je to teška situacija za naše klijente. Sa pogoršanjam njihove platežne sposobnosti, to jest mogućnosti vraćanja kredita, to je čisti trošak za banku. U tom smislu činimo sve napore da olakšamo položaj klijentima kroz sve što sam govorio. Vjerujem u daljnjim aktivnostima da ćemo možda pronaći dodatne rezerve, da pokušamo bar najugroženije slojeve naših klijenata, na neki način, sa novim beneficijama, dovesti u priliku da lakše podnesu ovu situaciju.


POGLEDAJTE VIDEO.

N.Š.

(24sata.info)





Pošaljite Facebook komentar